UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE

ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION

Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.

Prehrana

Opasne grickalice

Uvijek aktualno i važno za podsjetiti!

 

ŠTETNOST GRICKALICA (čips, smoki, štapići i sve slično)

 

Jeste li znali da su grickalice ovoliko štetne?

Poznato je da su grickalice poput čipsa u kategoriji nezdrave i nepoželjne hrane, ali nova studija otkriva i puno gore stvari o njima

Onaj tko ima naviku redovno jesti slane grickalice pržene u ulju i prepune nepoželjnih dodataka riskira puno više od pretilosti ili bolesti srca.

Nova studija kaže kako su takve grickalice opasne za nerođenu djecu, hiperaktivnost kod djece i potencijalni karcinom kod odraslih.

Jedna je anketa pokazala da trećina malenih Britanaca čips i slične grickalice jede svaki dan što je opasno za njihov razvoj i zdravlje. Daily Mail piše da je jedno pakiranje čipsa dnevno u godini dana jednako tome kao da ste popili pet litara ulja.

Zapravo, samo u Velikoj Britaniji rezultati pokazuju kako se pojede oko šest milijardi paketa grickalica na godinu, a to je ravno izračunu da se grickalice jedu svake tri minute ili da jedna osoba pojede 100 paketa.

Autor knjige 'Salt, Sugar, Fat: How The Food Giants Hooked Us' Michael Moss objašnjava kako ga ne čudi da se grickalice toliko jedu jer, osim zaraznog okusa, imaju vrlo privlačna pakiranja koja mame s polica.


Dodaje da neka istraživanja pokazuju kako nam se najviše sviđaju grickalice koje su najhruskavije, a proizvođači su otkrili način da okusom, za koji su ključne sol i masti, stvaraju ovisnike o njima.  Uz pretilost, dijabetes i bolesti srca, sada je otkriveno da trudnice grickalicama mogu naštetiti svojoj djeci kao da su pušači. Radi se o kemikaliji akrilamid koja se nalazi u grickalicama, a može oštetiti DNA kod nerođenih beba.

 

 

Podsjetnik na tekst: Što nam „nudi vrečica čipsa

Tekst objavljen na stranicama Uppt iz 2006.g. (podaci sa portala Vidi.hr)

http://www.uppt.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2966:podsjetnik-to-nam-nudi-vreica-ipsa&catid=24:prehrana&itemid=60

                                                                                                          

Vrećica čipsa = 12,5 žličica ulja


Znanstvenici iz Britanske zaklade za zaštitu srca (BHF) izračunali su da osobe koje konzumiraju jednu vrećicu čipsa dnevno u kojoj se nalazi 35g čipsa, u organizam godišnje unesu 5 litara ulja.

 

Britanci na primjer svake 3 minute pojedu tonu čipsa, pa se ubrajaju u najbrojnije konzumente čipsa.

Kao usporedba može poslužiti činjenica da Britanci svakih 14 sati napune jedan olimpijski bazen uljem iz čipsa.

Znanstvenici su također ustvrdili da svako 5. dijete koje je sudjelovalo u istraživanju čips jede 2x dnevno, a neki i češće što je ozbiljna prijetnja njihovom zdravlju.

To je jedan od bitinijh razloga kampanje koju će provesti BHF, pa već rade na izradi plakata s fotografijom na kojoj će biti prikazana djevojčica koja ispija bocu ulja, a ispod fotografije će pisati :

"Ono što je ušlo u čips, ući će i u tvoj organizam".

 

Tijekom 2005. u Velikoj Britaniji je prodano oko 268.000 tisuća tona čipsa, u odnosu na 12 posto manje tijekom 2002.

Objavljeno: Portal/Vidi.hr/ 23. rujna 2006 /27.10.2006.

 

Napomena Udruge: potrošnja čipsa i sličnih grickalica (smokija i sl.) u svijetu raste. U odnosu na objavljene podatke iz 2006. godine ništa se nije promijenilo. Statistički podatci govore o porastu broja pretilih u cijeloj Europi!

Čips (Eng. Chips)- oblik snack proizvoda koji se najčešće pravi od krumpira, ali i drugog povrća. Namirnica narezana na tanke ploške, pržena u ulju te zasoljena pakira se u vrećice. Osim industrijski, može se pripremiti i kod kuće. Jede se između obroka ili kao predjelo, na utakmicama itd. Zbog velikog sadržaja masti i natrija ne preporučuje se često uživanje takvog oblika hrane. Osim od povrća postoje i čipsevi od voća, kao npr. od jabuka, koji se proizvode rezanjem voća na tanke ploške i sušenjem u komorama. (Izvor: coolinarika.com)

http://www.coolinarika.com/magazin/prehrambeni-rjecnik/%C4%8D/cips/

Uppt, Up Dated /4.4.2012./Up Dated, kolovoz 2017.

Nakon blagdana vrijeme je za čišćenje organizma

Objavljeno: T-portal/2.01.2013.

VRATITE SE U FORMU

Tijekom blagdana rijetko tko je uspio odoljeti masnijoj hrani, kapljici više te slasticama koje se uvijek nalaze nadohvat ruke. No, nakon tog hedonističkog razdoblja i prekomjernog uživanja u hrani i piću, nužno se je vratiti u formu te tijelo očistiti od nakupljenih toksina

 

Stalno vam se spava, umorni ste, imate manjak energije, ne znate kako izgubiti nekoliko kilograma viška nakupljenih tijekom blagdana, a muku mučite i s aknama i prištićima? Vrijeme je za čišćenje organizma. Detoksikacijom tijela nakon poprilično napornih blagdanskih dana vratit ćete organizmu potrebnu energiju te poboljšati opće zdravlje.

Detoksikacija organizma zapravo je čišćenje organizma od toksina, a neki od znakova, osim umora i loše koncentracije, koji upućuju da vam je potrebna detoksikacija su česte glavobolje, pojava alergija, depresivnost, nadutost, loša probava, debljanje ili prekomjerno mršavljenje.

Prije detoksikacije nije loše jedan dan postiti, odnosno piti samo vodu i biljne čajeve. Tijekom detoksikacije preporučljivo je jesti jednostavno pripremljenu hranu: sirovo voće i povrće, sokove od svježeg ribanog ili pasiranog voća i povrća (koncentrirane ili razblažene vodom), tople povrtne juhe, povrće kuhano na pari ili u vodi, kao i kratko pirjano na malo nerafiniranog ulja poput ekstra djevičanskog hladno prešanog maslinovog ulja. Salate začinite limunovim sokom i maslinovim uljem, a i svu ostalu hranu blago začinite (izbjegavajte sol, papar i druge jake začine, a dozvoljene su ljekovite začinske trave).


Tijekom detoksikacije potrebno je dnevno unijeti oko tri litre tekućine u obliku vode, čajeva, sokova i juha.

'Tijelo ima svoj prirodni sustav ozdravljenja i liječenja, a detoksikacija zapravo pojačava taj sustav i potiče ga na rad', kaže doktor Peter Bennett, predstavnik klinike Helios u Victoriji. U svojoj osnovi detoksikacija se odnosi na čišćenje krvi, a to se događa tako što se iz krvi uklanjaju toksini i premještaju u jetru te nakon toga napuštaju tijelo. Tijelo također eliminira toksine kroz bubrege, crijeva, pluća i kožu, piše Life.gaiam.com.

Prema riječima doktora Bennetta, svatko bi se trebao detoksikaciji podvrgnuti barem jednom godišnje. Iako je detoksikacija zdrava za organizam te ga čisti od otrova, prema Bennettovim riječima, ne preporučuje se dojiljama, djeci, kroničnim bolesnicima s degenerativnim bolestima te oboljelima od karcinoma i tuberkuloze.

'Danas je detoksikacija potrebna više no ikada', kaže doktorica i autorica knjige 'Detoxification' Linda Page dodajući kako se detoksikacija preporučuje osobama koje osjećaju neobjašnjivi umor, tromost, iziritiranu kožu, alergije, infekcije, vrećice ispod očiju, napuhnuti trbuh iako je ostatak tijela vitak, dekoncentraciju te obline mjesečnice.

Kako započeti s detoksikacijom?
Kao prvo eliminirajte sve otrove oko sebe – alkohol, cigarete, kavu, rafinirani šećer, zasićene masti. Osim toga, do minimuma smanjite upotrebu kemikalija kao što su sredstva za čišćenje te higijenska sredstva, poput šampona, paste za zube i slično te ih zamijenite prirodnijim alternativama.

Drugi važan faktor koji morate eliminirati za vrijeme detoksikacije je stres koji aktivira opuštanje određenih stresnih hormona u tijelo. Meditacija i joga su jednostavni i učinkoviti načini da se barem nakratko riješite stresa.

Za vrijeme detoksikacije važno je piti puno tekućine i vježbati Koji detoksikacijski program je najbolji za vas?
Postoje brojni detoksikacijski programi i recepti, a ono što je najbolje za vas ovisi o vašim individualnim potrebama. Mnogi slijede sedmodnevni detoksikacijski plan jer je, prema riječima doktora Bennetta, tijelu je ipak potrebno određeno vrijeme da pročisti krv.

Detoksikacijski plan doktora Bennetta uključuje dvodnevni post za vrijeme kojega se uzima samo tekućina, a nakon čega slijedi petodnevna detoksikacijska dijeta tijekom koje će se probavni sustav odmoriti. Prema riječima doktora Bennetta, također je u vrijeme detoksikacije poželjno uzimati dodatke prehrani, ljekovito bilje te vježbati kako bi se potakla cirkulacija.

Linda Page pak preporučuje da se tri do sedam dana piju samo sokovi od svježeg voća i povrća i voda kako bi se tijelo učinkovito oslobodilo toksina.

Ostale popularni detoksikacijski programi i prirodno čišćenje tijela uključuju korištenje već spremnih paketa za detoksikaciju, koji obično sadrže vlakna, vitamine, minerale i ljekovito bilje ili pak prakticiranje da se svaki tjedan jedan dan posti i pije samo voda.

Deset načina koji će vam pomoći da tijelo očistite od toksina:


1. Jedite puno vlakana, uključujući smeđu rižu i organski uzgojeno svježe voće i povrće. Repa, rotkvice, artičoke, kupus, brokula i alge su izvrsne detoksikacijske namirnice.
2. Očistite i zaštitite jetru uzimajući ljekovito bilje kao što je korijen maslačka i sikavice te pijete zeleni čaj.
3. Uzimajte vitamin C koji tijelo pomaže proizvesti glutation, spoj koji iz jetre otklanja toksine.
4. Pijte najmanje dvije litre vode dnevno.
5. Duboko dišite kako biste omogućili da kisik u potpunosti prolazi kroz dišni sustav.
6. Stres umanjite pozitivnim emocijama.
7. Prakticirajte hidroterapiju. Tuširajte se vrućom vodom pet minuta, a zatim hladnom vodom 30 sekundi. Ponovite postupak tri puta, a nakon toga pođite na spavanje.
8. Odite u saunu i preko znoja istjerajte toksine iz tijela.
9. Toksine iz tijela istjerajte suhim četkanjem kože posebno namijenjenim za to ili pak isprobajte razne detoksikacijske kupke za stopala.
10. Jedna od najvažnijih stavki detoksikacije je vježbanje. Odličan način su joga ili pak preskakanje užeta. Osim detoksikacijskih učinaka, vježbanje ima višestruke zdravstvene prednosti.

Objavljeno: T-portal, 2013.

http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/233455/nakon-blagdana-vrijeme-je-za-ciscenje-organizma.html

Uppt, preuzeto 2.4.2013./m.v.

Prirodne i zdrave zamjene za bijeli šećer

http://www.naturala.hr/prirodne-i-zdrave-zamjene-za-bijeli-secer/1719/

Objavljeno: Naturala.hr/18.02.2013./Autor: Marta Malenica

 

 

Pogledajte kojih je to 10 prirodnih namirnica uz koje zauvijek možete zaboraviti na bijeli šećer

 

Ovo je opis

 

Nažalost, šećer je danas toliko raširen da ga nesvjesno konzumiramo u većini prehrambenih namirnica, pića pa čak i mliječnih proizvoda. Rafinirani, bijeli šećer na globalnoj razini doprinosi epidemiji pretilosti i razvoju dijabetesa tipa 2.

Zamjenom bijelog šećera prirodnim i zdravim sladilima možete uvelike pozitivno utjecati na svoje zdravlje i pritom i neprimjetno izgubiti pokoji kilogram.

Ne možete zamisliti svoj život bez šećera? Nema problema, u prirodi postoji dovoljan broj zdravih zamjena za rafinirani, bijeli šećer tako da nećete niti primijetiti da ga više ne koristite.

 

 

Cijeli tekst u nastavku.

 

Uppt, preuzeto 27.03.2013./m.v.

 

Cvjetača se preporuča pušačima

http://www.zdravakrava.hr/clanak/3411/cvjetaca-pomaze-pusacima

Objava: Zdrava krava, 18.03.2013.

Istraživanja su pokazala da cvjetača smanjuje rizik od karcinoma pluća

Blagog i specifičnog okusa, cvjetača je namirnica niske energetske vrijednosti koja smanjuje rizik od karcinoma pluća. Iako nije zelene boje, cvjetača kao i kupus, brokula, kelj i prokulice pripada porodici kupusnjača. Jedna šalica cvjetače sadrži gotovo jednaku količinu vitamina C kao i naranča

Cvjetača se odlikuje bogatstvom vitamina, minerala i fitokemikalija. Obiluje vitaminom C i folnom kiselinom te sadrži i brojne minerale, osobito mangan, kalij i magnezij. Cvjetača je kao i ostalo povrće niskokalorična, a 100 grama namirnice sadrži oko 30 kalorija.

Specifičan miris

Iako dolaze u različitim oblicima, kupusnjače dijele mnoge zajedničke karakteristike. Jedna od njih je specifičan miris koji se razvija tijekom kuhanja. Za sumporastu aromu kupusnjača zaslužne su organske molekule naziva glukozinolati. Njihova glavna uloga je obrana biljke, a konzumacijom dospiju i u naš organizam gdje također ispoljavaju obrambenu funkciju. Određena istraživanja pokazuju kako spojevi sa sumporom imaju antikancerogeno djelovanje.

Najbolje na salatu

Istraživanje iz 2008. godine objavljeno u časopisu American Association for Cancer Research pokazalo je kako bi pušači trebali povrće iz porodice krstašica konzumirati redovito jer mogu smanjiti rizik od karcinoma pluća za 20 do 55 posto, a najbolje rezultate polučuje unos sirovog povrća. Glukozinolati su inaktivni spojevi koji se aktiviraju uz pomoć enzima koji se prirodno nalaze u tom povrću. Međutim, enzimi kuhanjem prestaju djelovati pa je idealno takvo povrće jesti sirovo ili primjerice kuhanu cvjetaču u kombinaciji sa salatom od kupusa.

Način čuvanja i priprema

Cvjetaču valja čuvati u hladnjaku u čvrsto omotanoj vrećici kojoj je istisnut zrak te tako može ostati svježa i do 7 dana. Za najbolji okus cvjetače treba izbjegavati prekuhavanje jer već nakon 5 minuta kuhanja cvjetača postaje kašasta i mekana te može izgubiti čak 50 posto hranjivih tvari. Najbolji način pripreme je brzo pirjanje bez ulja. Zagrijati manju količinu vode u posudi zatim dodati povrće i pirjati nekoliko minuta dok povrće ne omekša.

Kuhanjem tako omekšaju vlakna cvjetače zbog čega ona postaje probavljivija te se time povećava apsorpcija hranjivih tvari. Cvjetaču je moguće jesti i sirovu, a najbolje prija uz kremaste umake primjerice hummus ili uz umake na bazi svježeg sira i hrena. Od cvjetače je moguće napraviti i zimnicu odnosno tzv. turšiju te odlično paše na salatu uz ostalo ukiseljeno povrće poput mrkve, lučica, krastavaca i zelene rajčice.

Klikni i pogledaj Abecedu namirnica od A do Z na portalu Gastro.hr

 

 

Uppt, preuzeto, 29.03.2013./m.v.

Opasne tajne prehrambene industrije

Objavljeno: T-portal, 09.03.2013.

 

http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/247578/Opasne-tajne-prehrambene-industrije.html

 

Šokantne tajne prehrambene industrije

Trojstvo soli, šećera i masnoća

Nesveto  Trojstvo

 

Što ćete pomisliti kad čujete frazu 'točka blaženstva'? Vjerojatno na seks! Ipak, to je izraz koji autor Michael Moss koristi da bi opisao puno manje privlačnu stvar. 'Točka blaženstva' je precizno dizajnirana formula količine soli, šećera i masti kojom nas prehrambena industrija mami da ponovno kupimo (i pojedemo) određeni proizvod!


Nagrađivani novinar New York Timesa 'točku blaženstva' definira kao frazu kojom proizvođači hrane opisuju razine šećera, masti i soli u prehrambenim proizvodima, a pomoću kojih te namirnice postaju toliko privlačne da im se ponovno vraćamo.

Michael Moss je proveo više od tri godine analizirajući podatke za svoj novi naslov Salt, Sugar, Fat: How the Food Giants Hooked Us, a neka od njegovih otkrića mogu nam hranu doslovce učiniti neukusnom.

Detaljno je otkrio brojne trikove i dobro čuvane tajne industrije, od mijenjanja fizičkog oblika soli do kemijskog friziranja šećera, pa čak i tajnu zašto čips proizvodi onaj tako privlačan zvuk hrskanja kojem je jedini cilj da nas namami na kupnju često vrlo nezdravih namirnica.

„Sveti gral“  prehrambene industrije


Razgovarajući s predstavnicima, znanstvenicima i tehnolozima najvećih multinacionalnih prehrambenih kompanija otkrio je da je u srcu njihovih korporativnih strategija nesveto trojstvo soli, šećera i masnoća.

Jeste li, primjerice, znali da te tvrtke koriste rezultate skeniranja mozga magnetskom rezonancom kako bi proučavale osjetilnu moć hrane, pa tako isto područje u mozgu svijetli na isti način kad uzmemo šećer, kao i kad netko uzme kokain? Sveti gral proizvođača industrijske hrane je postizanje savršene veze između hrane i osjećaja veselja u mozgu konzumenta kako bi se potrošač vratio određenoj namirnici. Ta je industrija, tvrdi Moss, postala opsjednuta pronalaženjem 'točke blaženstva'.

Kad je riječ o šećeru, točka blaženstva je zapravo precizan iznos sladila koji hranu i piće čini užitkom. Do te se formule došlo ispitujući želje tisuća kupaca, a u nju su ugrađene kulturološke i demografske specifičnosti nekog tržišta.

Točka blaženstva može varirati između regija iste zemlje. Primjerice stanovnici na jugu Kine imaju jača osjetila za slatko od onih na sjeveru. Točka se blaženstva razlikuje i po dobi konzumenata. Istraživanja pokazuju da točka blaženstva za djecu može iznositi zapanjujućih 36 posto šećera u hrani, što je tri puta veća količina nego kod većine odraslih.

Strategija stvaranja ovisnosti

Proizvođači koji najviše golicaju točke blaženstva svojih potrošača generiraju daleko najveći profit. Cijena je, doduše, epidemija pretilosti te gotovo ovisnost o junk foodu. Uz šećer, prehrambena je industrija u prošlom stoljeću naučila da sol i masnoće mogu zaokružiti savršeno trojstvo okusa zbog kojih konzumenti prihvaćaju nezdrave prehrambene navike. Moss je tako tražio od tri najveće kompanije da mu pripreme svoje proizvode sa znatno manjim razinama tih triju sastojaka.

A što kad se pokušaju napraviti krekeri s manje soli? 'Bez soli su krekeri izgubili svoju čaroliju. Imali su okus slame i teksturu kartona', piše autor dodajući kako prehrambena industrija obožava sol, sasvim malo skuplju od vode, koja čudesno čini hranu privlačnijom.

Isto se dogodilo i s juhama, mesom i kruhom. Moss kaže: 'Ako oduzmete tim proizvodima malo soli, šećera ili masti, ne ostaje ništa. Ili, još gore, kušate samo rezultate industrijske prerade hrane, dakle odbojan gorak, metalan i opor okus.'

Umjesto da pokušaju proizvode učiniti ukusnijima, proizvođači su otkrili da je daleko jeftinije kemijski maskirati sol, šećer i masnoće.

Moss tako piše da znanstvenici modificiraju distribuciju i oblik masnih globula u hrani utječući na to kako osjećamo hranu u ustima. Naime neuroznanstvenici su otkrili da je najveći užitak pri konzumaciji hrane u tome kako je osjećamo u ustima. Masnoće osjećamo pomoću trigeminalnog živca koji se nalazi iznad i iza usta i koji šalje mozgu taktilne informacije o masnoćama. Što je iskustvo jače i bolje, to je veća naša žudnja za tom namirnicom.

Vodeći svjetski dobavljač soli, američka tvrtka Cargill, melje taj začin u fini prah kako bi brže i jače pogodio nepce, poboljšavajući 'okus praška', objašnjava Moss. Takvim je tehnološkim trikovima čips postao privlačniji nego prije 20 godina.

Opasne modifikacije šećera

Šećer se mijenja na bezbroj načina. Ne samo da se koriste pojačivači koji povećavaju slatkoću šećera i do 200 puta, već je jedna od komponenti – fruktoza – kristalizirana u aditiv kojim se povećava privlačnost hrane koja inače ima prirodno nisku razinu šećera.

Znanstvenici su sve više zabrinuti zbog zdravstvenih učinaka fruktoze, jer tijelo ne obrađuje sirup fruktoze na isti način kao prirodni šećer. Jetra je tako pod većim pritiskom, što stvara čitav niz problema, uključujući povišene razine masnoća u krvi povezane s kardiovaskularnim bolestima.

Takav se šećer nalazi u slatkišima, jogurtima, sladoledima, energetskim napicima i keksima nekih proizvođača.

Mnoge zdravstvene studije dokazale su štetne učinke soli, masnoća i šećera. Prekomjeran unos soli povezan je s visokim krvnim tlakom i srčanim bolestima. Previše masti povezano je pretilošću, dijabetesom i srodnim epidemijama. Moss tvrdi da su se čelnici 11 najvećih američkih prehrambenih tvrtki sastali u tajnosti 1999. da bi raspravljali o epidemiji pretilosti te mogućoj promjeni recepata i strategija. No nisu uslijedile pozitivne akcije.

Moss objašnjava da proizvođači hrane koji pod utjecajem javnosti i zdravstvenih propisa moraju smanjiti količinu jednog od svojih triju ključnih sastojaka često podižu razine drugih dviju komponenti i time nadoknađuju izgubljenu privlačnost namirnice. Dakle proizvodi s oznakom 'manje soli' vjerojatno imaju višu razinu masnoća i šećera. Zato, savjetuje Moss, potrošači moraju biti oprezni kad vide oglas ili etiketu koja objavljuje da proizvod ima manje soli, šećera ili masnoća.

Što jedu direktori tvornica?

Takvi trikovi stari su skoro 100 godina. Krajem 19. stoljeća John Harvey Kellogg, entuzijastični američki liječnik, sagradio je kliniku u gradu Battle Creek da bi liječio Amerikance od prehrane bazirane na mesu. Pacijenti su bili na strogim režimima zdrave hrane lošeg okusa, ali je dr. John tada kreirao ukusne žitarice za doručak.

No koju godinu kasnije njegov je brat Will, koji je inače vodio računovodstvo klinike, dodao šećer u kombinaciju kukuruznih pahuljica stvorivši tako trenutačni hit. John je pobjesnio zbog te prevare pa su braća dva puta završila na sudu. Na koncu je Will dobio pravo da na tržištu koristi slavno prezime Kellogg sa svojom slađom varijantom žitarica.

Iako je jasno da je prosječnom potrošaču sve teže izbjeći nezdrave prerađene namirnice, prvi ljudi i menadžeri velikih prehrambenih kompanija najčešće ne jedu hranu koja izlazi iz njihovih postrojenja, tvrdi Moss.

'Otkrio sam da mnogi menadžeri s kojima sam razgovarao izbjegavaju proizvode svojih tvrtki, pogotovo ako pate od nekih zdravstvenih problema. Oni vole svježe namirnice te redovito vježbaju da bi ostali zdravi i u formi.'

Odbacite stoga, savjetuje Moss, točku blaženstva i izbjegavate hranu koja dolazi iz tih tvornica.

Uppt, preuzeto 27.03.2013./m.v.