KIVI

Detalji

Objavljeno Petak, 23 Siječanj 2009 18:24

Hitovi: 7086

PREHLADE I GRIPE MOGU SE SPRIJEČITI PREHRANOM

Kivi (Actinidia deliciosa) je čvrsta, drvenasta, listopadna biljka puzavica. Listovi stoje naizmjenično, a njihov izgled varira ovisno o sorti: široki ili izduženi, ovalni ili srcoliki. Donja strana je obrasla mekanim dlačicama. Kivi je dvodomna biljka, što znači da ima muške i ženske cvjetove na zasebnim jedinkama. Oni stoje pojedinačno ili u cvatovima, koji izrastaju iz baze lista. Bijeli su, veliki od četiri do pet centimetara, ugodnog mirisa. No, puno nas više zanimaju plodovi - ovalni su ili jajasti, dugi do osam centimetara i široki do pet. Kora im je tanka, obrasla dlačicama.

 Obično su smeđe, rijetko zelene boje. Tijelo ploda je sočno, staklasto i, ovisno o sorti, svijetlo do tamnozeleno.

Kivi je porijeklom iz južne Kine, gdje je proglašen nacionalnim voćem, proširio se na Novi Zeland početkom 20. stoljeća, gdje su zasađene prve plantaže oko grada Avondalea 1924. Tek 1940-ih počinje se uzgajati za potrebe tržišta. Danas je najveći proizvođač kivija Italija, a slijede Novi Zeland, Čile, Francuska, Grčka, Japan i Sjedinjene Američke Države.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća malo je tko znao što je kivi, a osamdesetih to sočno južno voće bilo je rijedak egzotični sastojak u voćnim salatama. No, u međuvremenu je postao vrlo omiljeno voće koje se može nabaviti tijekom cijele godine. Zahvaljujući suhoj, dlakavoj kori, kivi se ni izdaleka ne obrađuje kemijskim sredstvima koliko drugo voće. Iako je izvana neugledan, ispod kore krije pravo bogatstvo.

Gotovo ni jedno drugo voće ne sadrži toliko vitamina C - po gramu gotovo miligram. U zelenom pigmentu kivija krije se puno magnezija. Ovo voće odlično je za prevenciju infekcija jer jača imunitet, aktivno doprinosi rastu kostiju, ubrzava izmjenu tvari, pomaže protiv krvarenja desni i paradontoze, učvršćuje žile i vezivna tkiva te stimulira rad mišića, osobito srca. Svatko bi trebao pojesti jedan kivi dnevno jer u njemu je dovoljna količina vitamina C za cijeli dan.

Osim toga, ovo je voće idealan izvor energije za sport i fitness. No oprez - neki su ljudi alergični na kivi, a maloj djeci to voće, upravo zbog alergija, ne bi trebalo davati do polaska u školu. Kod kupovine poželjno bi bilo opipati svaki pojedini plod, ne uzimati previše mekane, kao ni previše tvrde. Tvrdi su nezreli i nemaju dovoljno soka, a nisu ni slatki, pa treba birati srednje tvrde plodove.

Kivi se može jesti tako da mu se oguli kora ili ga se prepolovi nožem i žličicom izdubi «meso». No čest je gost u voćnim salatama, a od njega se nerijetko prave i frapei. Zbog intenzivne zelene boje često je i dekoracija za razna jela.

Glas Istre  

Objavljeno na web stranici Hrvatskog informativnog centra

Preuzeto za web Udruge, ožujak 2008.

GLJIVE

Detalji

Objavljeno Petak, 23 Siječanj 2009 18:18

Hitovi: 17955

GLJIVE U PREHRANI

Postoje jestive, ali i otrovne gljive, koje su laiku često vrlo slične jestivim, pa je pri branju i kupovini važno se savjetovati sa stručnjakom. Do danas je poznato više od 100.000 vrsta gljiva.

Tijelo gljive (lat. Fungi) se sastoji od spleta finih niti, tzv. micelija. Taj micelij prelazi i pod zemlju. Na tjelu se nalazi klobuk, "mesnati" dio gljive. Gljive nemaju lišća.

Oblik klobuka može biti nadut, u obliku ljevka ili zvona. Gornja strana klobuka može biti pokrivena ljuskicama, pahuljicama ili iglicama, dok se dolnja strana klobuka sastoji od listića ili lamela. Stabljika može biti u obliku kosti, tanka sa ringom, ili tanka sa režnjom. Gljive preferiraju vlažne šume, ali i livade i polja.

Glavna sezona gljiva u prirodi je kasno ljeto i jesen. No danas se dosta gljiva uzgaja i umjetno npr. šampinjoni, lisiščarke, bukovače.

Gljive zbog svog visokog postotka vode u masi ne mogu dugo stajati, mogu se čuvati u hlanjaku najvise 2-3 dana i to u otvorenoj posudi, nikako u plastičnoj vrečici jer može pri konzumaciji tih gljiva doči do želučanih problema.

Duže ih možete čuvati, ako ih pripremate kao i drugo povrće, npr. blanširanjem pa smrzavanjem, tako gljive čuvaju aromu. Važno je napomenuti da se gljive pri ponovnoj uporabi ne odmrzavaju, nego se pripremaju u smrznutom stanju.

Suprotno uvriježenom mišljenju, jela od gljiva se mogu podgrijavati, ako su bila u hladnjaku.

Kod gljiva se konzumira i stabljika i klobuk, koji se ne mora guliti. Izbjegavajte pranje gljiva prije upotrebe, jer se one radi svoje spužvaste građe brzo napiju vode, umjesto toga gljive očetkajte od prljavštine.

Gljive se mogu peći, pržiti, kuhati, raditi ragu od njih, također ih možete konzumirati kuhane u salatama. Jedino šampinjone i vrganje možete konzumirati sirove, ali u malim količinama, ostale obavezno prije jela termički obradite. Par savijeta da bi bolje uživali u gljivama.

• Gljive očistite, odmah poslje branja, ili kupne od iglica, blata ili mahovine najbolje jednom četkicom za zube, ili još bolje širokim kistom

• Gljive dobro osušite kuhinjskim papirom

• Jedino osušene shi take gljive i vrganji su ukusni pri pripremi( morate ih prije namočiti cca. 30 min. u mlakoj vodi).

• Velike gljive prerezite uzdužno, jer je moguće da imaju neželjene posjetioce u sebi

Gljive su zdrave i bogate kalcijom, magnezijom i drugim mineralnim tvarima, vitamin B, neke sadrže i vitamin C ili čak D. Bogate su aminokiselinama.

Objavljeno na portalu http://moja-kuhinja.com/gljive.html

Preuzeto za web Udruge,siječanj 2009./mv

PREPORUKA RECEPT: Dinstane tikvice i šampinjoni! Vidi naš web RECEPTI/Glavna jela

GLJIVE – DAROVI PRIRODE

DODATAK: dio teksta preuzetog sa portala www.coolinarika.com

Autorica: Autor: Irena Zrinski, novinarka

Uživanje u gljivama više nego jednom

Gljiva s najozloglašenijim dosjeom je zelena pupavka. Klobuk joj je maslinastozelene boje, a s njegove donje strane ima guste bijele nabore. Dok je još mala, svoju opakost skriva u zatvorenom jajastom obliku, pa ju je još teže prepoznati.

Žuta mliječnica vrlo je slična jestivoj rujnici, a može ih se razaznati po drukčijoj izlučevini iz klobuka: kod žute mliječnice je bijela, a na zraku požuti, dok je kod rujnice narančaste boje.Izgledom atraktivna muhara ispod točkaste haljine puna je otrova, pa vam savjetujemo da joj se divite izdaleka. Na nesreću, muhari slična crvena blagva vrlo je dobroćudna i ukusna, ali niste li iskusan znalac, sklonost eksperimentima ostvarite na nekom drugom području.

Smrdača se pobrinula da nam već svojim obiteljskim imenom objasni da se ne preporuča za naš tanjur! Vrlo je neugodna mirisa, a izbrazdani rub klobuka lako je lomljiv. Njoj je pak sličan kestenjasti vrganj okusa sličnog lješnjaku. Smećkastocrvenkaste je boje, a stručak mu je šupalj.

Vrganj je najpoznatija jestiva šumska gljiva, a poseban je po tome što mu meso ne potamni kada ga se razreže, što je čest (iako ne i obvezan) slučaj kod otrovnih gljiva.

Lisičice (lisičarke) su također vrlo omiljene u našim krajevima. Meso im je debelo, vlaknasto, žilavo, ugodna mirisa, a okus slabo papren. Lisičicu prilikom pripreme jela treba dulje kuhati jer joj je meso tvrdo. Bogat je izvor vitamina A i C.

Smrčak je vrlo ukusna gljiva, a može je se pronaći u listopadnim i smrekovim šumama te na obalama rijeka. Iznutra je šuplja, a klobuk joj je žućkaste ili svijetlosmeđe boje, okruglastojajolika je oblika, pokrivena jamastim, nepravilnim udubljenjima. Stručak je bijel, a sa starošću postaje žućkast.Najukusnije i najcjenjenije gljive su gomoljače (gomoljastog su oblika) među koje pripadaju i tartufi i shiitake gljive. Intenzivna su mirisa, pa se za traženje tih vrijednih gomolja angažiraju životinje dobro razvijena njuha, poput pasa i svinja. Na našem se tržištu mogu naći i jedne i druge, iako u Hrvatskoj uspijevaju samo tartufi (Istra).

Shiitake su posljednjih godina vrlo popularne, koriste se i u makrobiotičkoj prehrani, a dokazana je i njihova ljekovitost.

Šampinjoni su iznimno popularne umjetno uzgojene gljive. Ima ih bijelih i kestenjastih, koji imaju nešto jaču aromu. Bukovače su također vrlo ukusne, meso im je bijelo, debelo i mekano, a miris vrlo ugodan.

Tikvasta puhara raste u skupinama, okruglog je oblika, bijela i prekrivena malim bradavicama.Srnjača je jestiva i najčešće se kiseli. Klobuk joj je tamnosmeđ i ljuskast. Velika gnojištarka jestiva je samo kao vrlo mlada, dok je još u obliku jajeta. Poslije pocrni i postaje vrlo štetna.

Hranjivost

Gljive djeluju antireumatski i antialergijski, stimuliraju ili smiruju središnji živčani sustav, jačaju fizičku snagu i usporavaju starenje.Gljive su bogate bjelančevinama te su vrlo hranjive (posebice sušene gljive). Po hranjivosti su bliže zelenom povrću nego mesu. Gljive su i vrlo aromatične, a upotrebljavaju se svježe, sušene, ukiseljene, pečene, pirjane, u umacima, s tjesteninom, rižom, povrćem ili mesom…

Gljive se mogu i marinirati, konzervirati ili zamrznuti. Prije zamrzavanja potrebno ih je blanširati, a kod primjene ih ne treba odmrzavati.Pri kupnji birajte samo mlade i sasvim svježe primjerke, a treba ih pojesti u što kraćem roku jer se brzo kvare. Pohranite ih u hladnjak (u papirnatoj, nikako plastičnoj vrećici) ili na suho, hladno i prozračno mjesto. Ostatke jela pripremljenih od gljiva bacite jer ih nije dobro podgrijavati zbog stvaranja toksičnih spojeva.

Osim privlačnog okusa, gljive sadrže i mnoge vitamine (B1, B2, C i D), mineralne tvari (kalij, željezo, cink, kalcij), dijetalna vlakna, ali i antibiotike i imunostimulanse.Najukusnije i najcjenjenije gljive su gomoljače među koje pripadaju i tartufi i shiitake gljive.

Sadrže i tvari koje pomažu u borbi protiv tumora i virusa te tvari koje snižavaju kolesterol i sprečavaju začepljenje krvnih žila, reguliraju tlak, poboljšavaju krvotok, uravnotežuju razinu šećera u krvi, reguliraju probavu i poboljšavaju rad dišnih organa.

Gljive djeluju antireumatski i antialergijski, stimuliraju ili smiruju središnji živčani sustav na neškodljiv način, poboljšavaju seksualne funkcije, jačaju fizičku snagu i izdržljivost te usporavaju starenje. 

TARTUFI KAO SASTOJAK NEW YORK: HAMBURGER ZA 175 DOLARA? ZAŠTO NE? 

Sastojci hamburgera bit će preliveni majonezom od zlatnih tartufa i garnirani raznim vrstama svježeg povrća. 

Njegovi tvorci priznaju da je uistinu riječ o potpunoj dekadenciji - hamburgeru koji stoji 175 dolara, no, istodobno smatraju da ta vrsta ''junk fooda'' toliko vrijedi zbog sastojaka od kojih je napravljena.  

Zaposlenici njujorškog restorana The Wall Street Burger Shoppe na taj su način ''nadvisili'' cijenu do sada najskupljeg hamburgera koji se za 150 dolara može (još uvijek) kupiti u restoranu vlasnika Daniela Bouluda ''DB Bistro Moderne''. Ondje, za spomenutu svotu, možete dobiti Bouludov posebni hamburger s crnim tartufima, ali samo u sezona tartufa, dakle od prosinca do ožujka.

 - Wall Street ima svojih dobrih i loših strana. U ponudi imamo svakodnevni ''obični'' hamburger po cijeni od četiri dolara, no, ponudit ćemo vam i nešto uistinu posebno, ako ste na Wall Streetu imali uspješan i dobar dan - objasnila je suvlasnica restorana Heather Tierney.

Hamburger je osmislio glavni kuhar i suvlasnik restorana Kevin O'Connell koji sastojcima nastoji opravdati visoku cijenu hamburgera. Dakle, konzumirajući hamburger od 175 dolara, uživat ćete u pljeskavici od iznimno cijenjene Kobe govedine, puno naribanog crnog tartufa, pirjane guščje paštete, nekoliko ploški dobro sazrelog sira Gruyerea, divljih gljiva te zajedno posuto sitnim komadićima zlatnih listića, koje odnedavno u svojoj ''nouvelle cuisine'' koriste svjetski priznati kuhari, posebno talijanski.

Umjesto u obično, tzv. hamburger pecivo svi spomenuti sastojci bit će naslagani u brioche-pecivu koje će vam se topiti u ustima. Sastojci će biti preliveni majonezom od zlatnih tartufa i garnirani raznim vrstama svježeg povrća.

JAJA

Detalji

Objavljeno Petak, 23 Siječanj 2009 18:21

Hitovi: 5142

Neki moji prijatelji, vegetarijanci prema načinu prehrane ne jedu jaja i griješe jako. Jer ako postoji namirnica koja zametku može dati sve nutritivno potrebno za njegov potpuni razvoj – onda je to jedino JAJE. Pogledajte, pilić se rađa iz jajeta i staje na noge! Potpuno samostalno može nastaviti svoj daljnji život.

Nasuprot onome što mnogi misle jaja su niskokalorična namirnica (daju samo 140 kal/ 100 g). Jedno jaje sagorijevanjem daje samo 70 kal! Pozitivne osobine ove namirnice jesu: vrlo izdašan, a istodobno jeftin izbor visoko vrijednih proteina I izuzetno bogatstvo vitamina B12 I minerala. 

Negativne osobine ove namirnice: viši sadržaj kolesterola, često su uzrok alergija izazvanih prehranom; mogu prenijeti salmonelu ako nisu dovoljno kuhana. Uloga jajeta je osigurati dovoljnu količinu proteina, minerala i vitamina piletu koje se unutar njega razvija, Usprkos brojnim napisima o opasnosti kolesterola i opasnosti zaraza salmonelom jaje ostaje široko rasprostranjen jeftin izvor čitavog niza nutritivnih tvari koje se u postupku kuhanja ne mijenja značajno, te je taj sadržaj sačuvan I nakon pripreme jajeta. 

Kvaliteta proteina u jajetu je veća od onih sadržanih u mesu, jer sadrži veće količine aminokiselina, lizin, i metionin. Ove su aminokiseline esencijalne (ne mogu se sintetizirati u našem organizmu i moraju se uzeti putem hrane) i osnova su zdravog i pravilnog razvoja. Jaja sadrže brojne vitamine. Najviše se ističu prije spomenuti vitamin A, B1, B2 i posebno treba istaknuti da su jaja izuzetan izvor vitamina B12. Vitamin B12 je spoj koji osigurava pravilno iskorištavanje željeza I pravilno sazrijevanje crvenih krvnih zrnaca. Nužan je za normalan rast i prehranu svih stanica. 

Lecitin sadržan u žumanjku sadrži spoj kolin, a ta molekula sudjeluje u prijenosu masti u krvi, bitan je sastojak stanične membrane, a u obliku acetil-kolina sudjeluje u prijenosu signala među stanicama živčevlja. Iako se kolin stvara i u samom organizmu, tzv. Unutrašnjem endogenom sintezom dokazano je da unos svojevrsne količine kolina i putem odgovarajuće prehrane zaštitni faktor za zdravlje jetrenih stanica. 

Stoga je jaje namirnica koja se preporučuje i osobama koje boluju od kroničnih bolesti jetre! Samo one koje pate od kamenca u žucovodima moraju izbjegavati jaja jer je dokazano da ta namirnica potiče nastanak grčeva u području žućne vrećice. Mnoge osobe izbjegavaju jaja, misleći da je to namirnica koja se teško razgrađuje i na neki način opterećuje probavni trakt. To je samo djelomično točno, jer uvelike ovisi o načinu pripreme jajeta. Najbolje se probavlja jaje kuhano 6-7 min, dok se najdulje razgrađuje pečeno jaje.

Koliko jaja možemo pojesti prije nego što kolesterol sadržan u žumanjku počinje predstavljati problem za organizam? Istraživanja na tom polju ističu da je ta ‘’sigurna’’ granica sačuvana ako se tjedno ne jede više od 4 jaja. Jedno jaje teži oko 55g i u njemu je sadržano oko 7 g protein te 6 g masti. Od tih masti manje od dva grama čine zasićene masne kiseline. Jedno žumance daje oko 270 mg kolesterola a u većini europskih zemalja preporučeno je konzumirati do 350 mg kolesterola na dan. 

Realno gledajući, kolesterol koji se unosi putem hrane trebao bi biti manji element za opću zabrinutost kad su u pitanju bolesti srca i krvnih žila. Veću zabrinutost zapravo stvara kolesterol koji se sam stvara I sintetizira endogeno, u našem organizmu – točnije u jetri. Dokazano je da egzogeni, vanjski kolesterol čine samo manji dio kolesterola koji cirkulira u krvi. U organizmu postoje vrlo pomno razrađeni mehanizmi obrane od suviška kolesterola. 

Kada je ukupna količina kolesterola unesena prehranom povećana, u zdravom organizmu nastupa smanjenje endogene sinteze. Stoga možemo istaknuti da je količina relativno visokog kolesterola sadržanog u žumanjku jajeta opasna samo za one osobe koje već imaju povećanu koncentraciju kolesterola u serumu.

Autor: Donattela Verbanac, nutricionist
www.mojdoktor.hr/Zdravlje4U/Preventiva/Nutricionizam

Preuzeto  za web Udruge , prosinac 2008.

DAIKON

Detalji

Objavljeno Petak, 23 Siječanj 2009 18:13

Hitovi: 15765

Idealna namirnica za čišćenje organizma

Daikon pomaže u probavi cjelovitih žitarica i povrća, a naročito u probavi masnoća. Zbog toga se posebice preporučuje malo svježe naribanog ili kiselog daikona uz pržena jela. Također pomaže odstranjivanju suvišne vode i kolestreola iz tijela, te za razlaganje tvrdih masnih naslaga koje postoje negdje duboko u organizmu.

DAIKON (ili bijela rotkva) Daikon je korjenasto povrće iz porodice rotkvi. Postoje vrste koje imaju korijen duži od pola metra i debljine više od 15 cm. Dugi daikon uvelike se uzgaja u Japanu i u nas se češće naziva "japanska duga bijela rotkva". Srodnik daikona je naša crna rotkva-povrtnica te bijela okrugla rotkva, koja se češće uzgaja u Sloveniji. U Austriji i Njemačkoj mogu se naći vrste daikona pod imenom "Retich". Postoje brojni hibridi toga ukusnoga i ljekovitoga povrća, koji imaju prekrasan bijeli korijen u obliku bijele svijeće.

Daikon se uzgaja kao postrna kultura, što znači da se sije od polovice lipnja pa sve do kolovoza. Posije li se ranije ne oblikuje korijen, nego odmah potjera cvjetno stablo i procvate. Sije se u redove kao mrkva, a na njivi se može sijati omaške na svježe oranje kao što se sije postrna bijela repa. Ne podnosi presađivanje, nego ga treba odmah sijati na stalno mjesto. Daikon pomaže u probavi cjelovitih žitarica i povrća, a naročito u probavi masnoća. Zbog toga se posebice preporučuje malo svježe naribanog ili kiselog daikona uz pržena jela. Također pomaže odstranjivanju suvišne vode i kolestreola iz tijela, te za razlaganje tvrdih masnih naslaga koje postoje negdje duboko u organizmu. Daikon je dobar diuretik, što znači da pomaže rad bubrega. Općenito možemo reći kako je daikon jedan od brojnih "čistaća" našega tijela.

Daikon je i čistač zemlje. U Japanu su ga upotrebljavali kako bi tlo očistili od radioaktivnosti jer on iz tla upija sve štetne sastojke. Kad se u tu svrhu sije, daikon se mora uništiti. Zbog toga je posebno važno da se daikon za prehranu uzgaja u zdravom tlu, kako ne bismo s hranom pojeli i sve štetne sastojke nezdravog tla.

Daikon se za hranu uvelike upotrebljava u makrobiotičkoj kuhinji, a također i za razne ljekovite pripravke. To nije neobično ako znamo da je daikon tradicijsko japansko povrće, a i makrobiotiku su u svijetu popularizirali Japanci. Od suhog lišća daikona pripremaju se ljekovite kupke koje se preporučuju prilikom oboljenja jajnika i maternice, vaginalnog sekreta, bolnog menstrualnog ciklusa i frigidnosti, te kod upale mokraćnog mjehura. Vrele kupke od suhog lišća daikona stimuliraju metabolizam, apsorbiraju neugodne mirise tijela, te čiste organizam rastvaranjem sluznih naslaga i ostatka životinjskih masnoća. Svježe naribani korijen daikona stavlja se kao oblog na modrice i treba djelovati 15 do 30 minuta. Zatim se stavi svježi flaster. Taj flaster ima rashlađujući učinak, gotovo iste jačine kao led. Ne samo da će umanjiti bol, nego će brzo raščistiti bilo kakvo unutarnje krvarenje. Za jaku modricu veće površine isti postupak treba ponavljati nekoliko dana uzastopno. Zbog ljekovitog svojstva daikon bi se trebalo uvrstiti i u redovitu prehranu zdravih osoba, a naročito bolesnih. U nas se može nabaviti svježi, kiseli i suhi daikon kod specijaliziranih uzgajača.

Jela od daikona

Daikon se može upotrebljavati na najrazličitije načine i u kombinaciji sa svim vrstama povrća. Dodaje se juhama, kuha u pari, preliven nekim umakom izvrstan je prilog za kuhane cjelovite žitarice. Može se kiseliti isto kao repa i jesti kao salata bez ikakvih dodataka. Tako ukiseljen izvrstan je kada se kuha s grahom. Svježe nariban korijen daikona preliven s nekoliko kapi limunovog soka izvrsna je salata koja se preporučuje uz masna jela, radi lakše probave masnoća. Na isti način može se koristiti i crna rotkva (povrtnica) ali je daikon blaži i ljekovitiji.

U makrobiotičkoj kuhinji daikon se koriti u miso-juhama, kuhan načinom "nishimi" (kuhanje u velikim komadima s malo vode, tako da se povrće više pari, nego kuha), pirjan na malo crnog sezamova ulja s drugim korjenastim povrćem (mrkva, čičak, luk, pastrnjak, peršin, žuta repa), ukiseljen s morskom solju, nariban (pickles) ili cijeli korijen i lišće u pšeničnim ili rižinim mekinjama. Korjen daikona suši se nariban na rezance ili narezan na kolutiće, a i lišće se, vezano u male kitice, suši u hladu.

Zbog posebnih ljekovitih svojstava dajemo nekoliko recepata za ljekovite pripravke od daikona, a za jela prepuštamo mašti domaćice da same kombiniraju recepte.

Napitak od daikona i đumbira (izvrstan za detoksikaciju organizma)

Sastojci i način pripreme:

-  3 jušne žlice ribanog daikona ili rotkve;

-   ¼ čajne žličice ribanog đumbira ili (na vršku noža) suhog u prahu;

-  1 jušna žlica sojina umaka od tamarija ili ½ žličice morske soli;

-  2-3 šalice vrelog čaja "bancha";

Pomiješajte prva tri sastojka, prelite preko njih vrući čaj, dobro promiješajte i popite toplo. Odmah iza toga leći i dobro se pokriti.

Djelovanje i indikacija:
Ovaj čaj izaziva znojenje, a znojenje snižava visoku temperaturu. Djelotvoran je ako se loše osjećamo zbog trovanja mesom, ribom ili školjkama. Koristan je i pri upali slijepo crijeva.
Upozorenje:
Djeca smiju piti samo pola šalice toga napitka. Taj napitak je iznimno pogodan za snažne i zdrave ljude kad dobiju visoku temperaturu zbog prehlade ili zbog pretjerana jedenja mesa, šećera, soli itd. Napitak je veoma jak i stoga ga se smije uzimati najviše tri puta na dan.


Napitak od daikona

Naribajte pola šalice daikona ili rotkve pa kroz gazu iscijedite sok. Na dvije jušne žlice soka dodajte 6 jušnih žlica vruće vode i 1 žličicu umaka od soje ili malo morske soli. Pustite da sve vrije 1 minutu i vruće popijte. Tim napitkom potiče se uriniranje, što može smanjiti nakupine vode u organizmu (otekline članaka ili nogu). Taj napitak smije se piti samo jedanput na dan, ili jedanput u dva dana, nikako više od tri puta uzastopno.


Objavljeno, Zagreb, 11.05.2004. (VIPnet)