UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE
ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION
Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.
Zdravlje
Ambrozija u cvatu, ambrozija i dalje „napada“!
- Detalji
- Objavljeno Četvrtak, 01 Rujan 2011 08:19
- Hitovi: 4989
Čak 150.000 građana Grada Zagreba muče različite alergije, ali je ambrozija ona koja broj oboljelih tijekom kolovoza i rujna poveća na 250.000. Što je ljeto duže i toplije (kao ove godine) vrijeme reakcije na ambroziju se produžuje, tako da je ove godine „žešće i jače“ nego inače, što predstavlja veliki zdravstveni problem. S obzirom na osobno iskustvo s alergijom na ambroziju, pogledajte priručnik Grada Zagreba kojim nude spoznaje, znanja, savjete i upute kako bi Vam se barem na neki način olakšala svakodnevnica!
Najveće olakšanje nama ambrozičarima u ovo vrijeme ipak je kiša i to jedan dobar pljusak kako bi se zrak očistio od sitnih peludnih čestica!
Pogledajte
PLAKATI - PELUD I PELUDNE ALERGIJE - preuzeto sa www.stampar.hr
"Ambrozija ponovo prijeti";
Koncentracija peludi u Zagrebu;
Aerobiološki izvještaji u Europi;
Uppt, 01.09.2011./m.v.
Organizam na pragu ljeta - metabolizam vode soli
- Detalji
- Objavljeno Petak, 01 Srpanj 2011 08:43
- Hitovi: 5058
Piše: Slađana Divković, dr. med., Acu Medic centar, Zagreb, dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine
Organizam na pragu ljeta - metabolizam vode soli
Kako smo i kalendarski na pragu ljeta, čije je glavno obilježje toplo vrijeme i obilje sunca, tako naš organizam reagira i prilagođuje se novim temperaturnim i klimatskim uvjetima na koje je posebno osjetljiv kardiovaskularni sustav.
Temperatura, tlak, vlažnost zraka i njihove nagle promjene mogu biti neugodan okidač za pogoršanje zdravstvenih tegoba i raspoloženja, a posebno su na njih osjetljivi kronični bolesnici.
Ono na što se ljeti mora paziti je dovoljan unos tekućine kako ne bi došlo do dehidracije. Naime, za toplijih dana pojačano gubimo tekućinu znojenjem i njezinim isparavanjem s površine kože. Kad je vrlo toplo, gubitak vode znojenjem može se katkada povećati i na 3,5 litre na sat, što brzo može dovesti do smanjenja volumena tjelesnih tekućina.
Fizički napor (mišićni rad) povećava gubitak vode budući da se mišićnim radom povećava tjelesna toplina i posljedično dolazi do pojačanog znojenja. Alkohol i kofein djeluju diuretski i mogu pogoršati već postojeću dehidraciju.
Tjelesna tekućina
Od svih tvari, u organizmu najviše ima vode. U odrasle, normalno uhranjene osobe voda čini više od 60 % tjelesne težine. Tako primjerice osoba od 65 kg ima oko 40 litara vode. Tjelesna voda i u njoj rastvorene tvari čine tjelesnu tekućinu.
Cjelokupna voda u organizmu podijeljena je na:
1. staničnu vodu (intracelularnu tekućnu) pa se 2/3 tjelesne vode nalazi se u stanicama;
2. izvanstaničnu (ekstracelularnu tekućinu) koja čini 1/3 tjelesne vode.;
Izvanstaničnu tekućinu dijelimo na krvnu (vaskularnu) tekućinu i na međustaničnu ili intersticijalnu tekućinu. Za organizam je važno održavanje volumena tekućine, osobito tekućine u vaskularnom prostoru (volumena krvi) te u stanicama, jer o tome ovisi normalna cirkulacija krvi, odnosno normalna funkcija stanica.
Ravnoteža tekućine u organizmu
U normalnim uvjetima u zdravom organizmu količina vode koju organizam dobiva i koja se iz organizma izlučuje je uravnotežena.
Organizam dobiva potrebnu vodu:
a) iz tekućine koja se pije;
b) iz krute hrane koja se uzima;
c) oksidacijom organskih tvari tijekom metabolizma (endogena voda);
Svakodnevno se u metaboličkim procesima stvori od 300 do 450 ml endogene vode.
Voda se izlučuje iz organizma:
a) mokrenjem;
b) stolicom;
c) znojenjem;
d) neosjetljivim isparavanjem (perspiracio insenzibilis) preko kože i pluća.
Isparavanjem s površine kože i preko pluća tijelo stalno gubi vodu. To je isparavanje u obrnutom odnosu prema vlazi iz atmosfere.
Odrastao čovjek gubi tijekom dana 500 ml vode po m2 tjelesne površine, što u čovjeka od 70 kg iznosi 850 ml.
Znojenje
Kad se temperatura okoliša ili stvorena toplina u organizmu toliko povećaju da je isparavanje preko kože nedovoljno, počinje izlučivanje vode znojenjem. Znojenjem, uz vodu organizam gubi i velike količine natrijeva klorida (soli) pa pri obilnom znojenju treba nadoknaditi ne samo vodu nego i sol.Znojenje je obično praćeno vazodilatacijom (širenjem) krvnih žila, premda u nekim slučajevima može nastati pri vazokonstrikciji (hladan znoj), što je najčešće potaknuto psihičkom napetosti ili strahom.
Refleksno znojenje lica i vrata može nastati pri pikantnim i jače začinjenim obrocima i tada govorimo o gustativnom znojenju. Maksimalni intenzitet znojenja za vrijeme mišićnog rada iznosi do 2 litre/h, a pri vanjskoj temperaturi do 4 litre/h.
Dnevno izlučivanje znoja za napornog rada i visoke temperature može iznositi i više od 11 litara.Vrlo jako znojenje može sniziti koncentraciju elektrolita, poglavito natrija i klorida u izvanstaničnoj tekućini. Čovjek koji se obilno znoji može dnevno gubiti od 15 do 20 grama natrijeva klorida dok se ne aklimatizira.
Osoba koja od djetinjstva živi u tropskim predjelima ima u tijelu veći broj aktivnih žlijezda znojnica nego čovjek u hladnijim područjima. Jasno je i da je koža uspješan "radijator" i da je dotok krvi u kožu glavni mehanizam za prijenos topline iz unutrašnjosti tijela prema vanjskoj površini tijela (koži).
Znojenje počinje gotovo točno na temperaturi tijela od 37 stupnjeva Celzijevih i pojačava se pri daljnjem porastu temperature.
Preznojavanje (nakon fitnesa, trčanja, vježbanja u teretani, intenzivnog treninga) je poželjan put uklanjanja štetnih tvari, a njem
ački stručnjaci ustanovili su da se u znoju nalazi prirodni antibiotik dermicidin koji se znojenjem širi po cijeloj koži.
Navodno se pokazao vrlo djelotvornim protiv različitih vrsta bakterija i gljivica uključujući i kandidu.
Stoga znojenje ne treba uvijek izbjegavati i suzbijati antiperspirantima, nego se nakon preznojavanja (što je i način na koje tijelo regulira tjelesnu temperaturu) treba istuširati, a potom nadoknaditi izgubljenu tekućinu.
Obilno znojenje može organizam uvesti u stanje dehidracije, do koje može doći i zbog neunošenja dovoljne količine tekućine, poglavito vode, te nakon crijevnih infekcija praćenih povraćanjem i proljevom. Pri dehidraciji najprije se gubi voda i smanjuje zapremina izvanstanične tekućine. Pošto je izvanstanična tekućina razblaženi rastvor natrijevih soli (poglavito natrijeva klorida), dehidracija znači manjak soli i vode u organizmu.
Žeđ je kasni odgovor organizma koji se pojavljuje kad je dehidracije već nastupila.
Dakle svakodnevno moramo misliti na dovoljan unos tekućine, osobito vode. Poželjno je da čista, negazirana voda čini približno 2/3 dnevnog unosa tekućine, a sva ostala unesena tekućina treba biti dopuna, a ne zamjena za vodu. Savjetuje se izbjegavati gazirana zaslađena pića, alkohol i kofein.
Utjecaj hrane na metabolizam vode
Za metabolizam proteina (bjelančevina) potrebno je sedam puta više vode nego za metabolizam ugljikohidrata. Dijeta bogata proteinima može izazvati prekomjernu dehidraciju, a s njom i gubitak dušika, kalija, fosfora, sumpora i natrija. Poznato je da natrija uglavnom ima u namirnicama životinjskog podrijetla. U ljudi koji se većinom hrane biljnom hranom potrebe za kuhinjskom soli su veće nego u onih koji se hrane namirnicama životinjskog podrijetla (mesoljupci). Biljne namirnice sadrže više kalijevih nego natrijevih soli, no kod ovih drugih unos soli često premašuje dnevne potrebe jer se zanemaruje "skrivena" sol koju te namirnice već sadrže u sebi.
Sol - važan sastojak organizma
Sol (NaCl) je vitalno važan sastojak tijela baš kao i kisik, voda ili kalij. Natrij je najzastupljeniji kation u krvnoj plazmi, a klorid (Cl-) najzastupljeniji anion. Krv je dakle blago slana.
Natrij je i glavni kation izvanstanične tekućine za koju smo rekli da se dehidracijom prva gubi. Kalij je glavni kation stanične tekućine.
Budući da organizam ne može sam stvoriti sol, čovjek bez natrijeva klorida ne može živjeti pa je stoga moramo unositi hranom i tekućinom. Ljudska krv sadrži 0,9 posto soli koja je nužna za biokemijske reakcije u našim tjelesnim tekućinama, probavu te za podražaje mišića i živaca.
Bez soli se ne bi mogli zbivati brojni procesi u našem organi zmu. Sol ima osobinu da vezuje uz sebe vodu, zato potreba za slanim može upozoravati na neprepoznatu dehidraciju.
Prema svim statistikama, uobičajenom prehranom dnevno se unosi mnogo više soli nego što nam je potrebno (od 8 do 15 grama). Oko 20 posto ukupnoga dnevnog unosa soli unosimo namirnicama koje prirodno sadrže sol (jaja, meso, riba, sirevi). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unesemo oko 15 posto ukupno unesene soli. Ostatak unosimo gotovom i polugotovom hranom i prerađenim namirnicama. Tu, takozvanu "skrivenu" sol, gotovo i ne doživljavamo kao slanu i ne ubrajamo je u ukupnu dnevnu količinu preporučenoga dnevnog unosa soli.
Gotovo sav NaCl apsorbira se iz crijeva, izlučuje iz organizma mokraćom, a reapsorbira se u bubrezima. Natrij ima važnu ulogu u regulaciji propusnosti elektrolita i vode i njihova prijenosa kroz staničnu opnu, te u regulaciji podražljivosti stanične opne i bioelektričnog potencijala stanične opne.
Bubrezi reguliraju izlučivanja tekućine iz organizma, i to koncentriranjem ili razrjeđivanjem urina (moć dilucije), već prema potrebi štedi li se voda ili se izlučuje suvišna tekućina. Zadržavanje soli u organizmu (retencija) može nastati pri bolestima bubrega, poglavito onih koje smanjuju filtraciju kroz bubrege ili u bolestima poremećenog bubrežnog krvotoka.
Sol kao izvor joda
Kuhinjska sol služi i kao idealan nosač za jod koji je potreban organizmu za normalan metabolizam i rad štitne žlijezde. Još je 1953. godine donesen Zakon o jodiranju soli i to sa 10 mg kalijeva jodida po 1 kg soli, čime je u to vrijeme bitno smanjena endemska gušavost, no većina uvoznika nije se pridržavala tog propisa. Danas je na snazi Pravilnik o obveznom jodiranju soli sa 25 mg kalijeva jodida po 1 kg soli, čime se uglavnom zadovoljava potreba organizma za jodom.
Sol i koža
Sol potiče prokrvljenost kože, uklanja višak tekućine i nakupljenih štetnih tvari, dubinski čisti, obnavlja i jača kožu, pomaže u održavanju tonusa kože i istodobno opušta cijelo tijelo. Kupke na bazi krupno granulirane morske soli obogaćene opuštajućim eteričnim uljima koriste se u tretmanima relaksacije u SPA centrima.
Dosoljavanje hrane - opasnost za kardiovaskularni sustav
Sol je u malim količinama nužna, a u većim štetna i opasna za organizam. Sol veže vodu i povećava volumen izvanstanične tekućine i automatski podiže krvni tlak koji je jedan od čimbenika rizika za bolesti srca i krvnih žila. Ne zaboravimo da pretjeran i neprimjeren unos soli dodatno opterećuje bubrege koji i sami sudjeluju u regulaciji visine krvnog tlaka. Potreba za solju i dosoljavanjem može značiti neprepoznatu dehidraciju ili manjak nekih minerala u organizmu.
Savjetuje se ne dosoljavati hranu i ne umakati povrće u sol, nego paziti na dovoljan unos vode jer je dehidracija sama po sebi stres za organizam i može potencirati sklonost pojačanome krvnom tlaku. Pazite na to da nam tijekom dana treba najmanje 8 čaša vode, a kad se obilno znojimo ili intenzivno fizički radimo i dvostruko više.
Sol u svakodnevnoj prehrani
Sol je sastavni dio svakodnevne prehrane, a nalazimo je u morskoj vodi, slanim jezerima, a kao kamenu (rudarsku) sol i u podzemnim naslagama.
Sol je i jedna od najstarijih prirodnih tvari koje su se koristile za konzerviranje hrane. Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode. Ona, osim natrijeva klorida sadrži i druge minerale i njihove soli (kalcij, magnezij, kalij i dr). Sadržaj magnezija u morskoj soli, koji je nužan ljudskom organizmu, ali i drugih elemenata potvrđuje njezinu važnost.Sol se čuva na suhom i tamnom mjestu. Pri kupnji treba paziti na rok trajanja, označenom na deklaraciji jer se stajanjem može smanjiti iskoristivost joda u soli.
Preporuka je dnevni unos soli svesti na 5 miligrama, što je 1 mala (čajna) žlica. Osobama s povišenim krvnim tlakom, poremećajem u radu bubrega i bubrežnim bolestima savjetuje se redukcija na 2,5 miligrama soli na dan.
Posebno se savjetuje smanjiti u prehrani namirnice koje već u sebi sadrže "skrivenu" sol.
Savjetuje se ograničiti u prehrani:
a) konzerviranu hranu: konzerviranu ribu, paštete, nareske, konzervirano povrće;
b) suhomesnate i dimljene proizvode: nareske, šunku, kobasice;
c) ukiseljeno povrće: kisele krastavce, paprike, masline, lučice;
d) tvrde sireve jer sadrže zasićenu mast i sol;
e) slane grickalice: krekere, čips, perece, štapiće, kikiriki pržen u ulju;
f) dodatke prehrani: senf, kečap, sojin umak, salatne preljeve, kocke za juhu, gotove juhe;
g) mineralne vode: gazirane i negazirane jer sadrže dosta natrijevih soli, i ne savjetuju se kod povišenoga krvnog tlaka.
Autor: Slađana Divković, dr. med.,
ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma, vitaminsko-mineralna dijagnostika,
J. Šižgorića 19, Zagreb,
tel.: 01 34 56 974,
GSM: 091 580 1677;
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Objavljeno u obiteljskom časopisu o zdravom životu, Zdrav život, lipanj, br. 96/2011. http://www.zdrav-zivot.com.hr/index.php?cat=organizam_na_pragu_ljeta___metabolizam_vode_i_soli Preuzeto sa stranica časopisa za Uppt, 01.07.2011./m.v.
Liječenje debljine i yo-yo efekt
- Detalji
- Objavljeno Četvrtak, 02 Lipanj 2011 20:11
- Hitovi: 5191
Izlaganje: dr. sc. Jozo Jelčić, internist - endokrinolog
Voditelj Centra za debljinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb
Dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu
Debljina – bolest života 20. i 21.stoljeća
Yo-yo efekt je slikovit izraz za neuspjeh liječenja debljine i ponovno debljanje nakon početnog mršavljenja. Debljina je bolest stila života 20 i 21. stoljeća. To je kronična endokrino-metabolička multifaktorijalna bolest s poligenetskom osnovom.
Jednako tako je i neuspjeh liječenja debljine, odnosno yo-yo efekt multifaktorijalan s poligenetskom osnovom. Liječenje debljine u društvu koje je obesogeno ekstremno je teško, jer upravo ovi socio-kulturalni i genetski uzroci stoje iza ponovnog masovnog debljanja, odnosno yo-yo efekta.
Na individualnoj razini yo-yo effekt nastaje zbog reakcije organizma, psihe i formiranog stila života na intervenciju i pokušaj mijenjanja tog stila života, prehrane i tjelesne težine. Takve promjene su moguće, ali tek kroz dugi vremenski period kroz koji se treba „navići“ na nove obrasce ponašanja, formirati nove zdravije rutine i navike, formirati novi stil života, a organizam „setirati“ na novu tjelesnu težinu.
Yo-yo efekt je posljedica preagresivnog i prekratkog liječenja.
Rezultat je:
1. gubitka motivacije;
2. pogrešno i/ili nerealno (preagresivno i kruto) postavljenih ciljeva;
3. pogrešnih metoda liječenja (dijete i dodaci prehrani, a akupunktura i hipnoza su vrlo upitne koristi);
4. nestručnog korištenja adekvatnih metoda;
Stil života i način prehrane nisu slučajni. Oni imaju multifaktorijalnu i poligenetsku osnovu. Predstavljaju “najbolje” rješenje za neku osobu u složenim svakodnevnim životnim okolnostima. U njima se uzimaju u obzir: potrebe, obaveze, želje, ciljevi, okolnosti i mogućnosti. Kroz njih se prelamaju različita: biološka (fiziološka), kulturalna, socijalna, ekonomska, psihološka i druga značenja, utjecaji i interesi.
Zbog njihove slojevitosti i automatizama koji stoje u podlozi rutina i navika (a one obilježavaju veći dio naših svakodnevnih aktivnosti), izuzetno teško je mijenjati ih svjesnom planskom intervencijom. Potrebno je dosta truda, vremena i strpljenja, dobre organizacije i iskustva u liječenju da bi došlo do održive promjene stila života i prehrane i održive niže tjelesne težine.
Otpori promjenama stila života i prehrane, odnosno starih automatizama, rutina i navika, mogu biti uzrokovani razičitim čimbenicima:
1. vanjskim (okolnosti, socijalni, kulturalni, ekonomski i dr. čimbenici);
2. psihičkim (depresija);
3. unutarnjim (genetski, metaboličko-endokrini, neurološki);
Što su promjene nasilnije i grublje, bit će manje održive i zato kratkotrajnije. Da bi promjene bile održive moraju biti uklopive u ranije obrasce ponašanja i stalnim ponavljanjem pretočene u automatizme. Konačan rezultat mora biti sveobuhvatno zadovoljavajući, a ne samo na zdravstvenoj razini.
Mršavljenje nije bez rizika.
Međutim, dugoročna korist od mršavljenja je veća od moguće kratkotrajne štete. U slučaju yo-yo efekta, učestalo naizmjenično mršavljenje i debljanje uzrokuje i učestale promjene metabolizma i funkcija različitih organskih sustava koje mogu biti štetne, a ova šteta nije kompenzirana kasnijim dugoročnim korisnim učincima kao u slučaju uspješnog liječenja.
Zato je yo-yo efekt štetan i treba učiniti sve da bi ga se izbjeglo. Realističan pristup i postupnost u provođenju mjera liječenja debljine trebale bi smanjiti rizik yo-yo efekta. Na društvenoj razini u prevenciji yo-yo efekta važne su takve promjene vanjske sredine koje će smanjiti negativan utjecaj te sredine na debljanje.
Tu spadaju mogućnosti za bavljenje rekreacijom i sportom, biciklističke staze u gradovima, zelene površine, broj, opremljenost i raspoloživost sportskih dvorana (posebno u školama), bazeni, zdrava prehrana u školama i vrtićima, javni promet, parking, zajednički i osobni standard stanovnika, njihova edukacija, različite akcije udruga koje se bave prevencijom debljine, sportom i rekreacijom i drugo.
S porastom svijesti o kompleksnosti uzroka debljine i slaboj učinkovitosti njenog liječenja, može se očekivati i veću uključenost svih u prevenciju debljine i stvaranje zdravijeg okruženja u kojem će oni koji su prinuđeni na liječenje imati veće šanse da održe postignutu nižu tjelesnu težinu.
Izlaganje: dr. sc. Jozo Jelčić, internist – endokrinolog;
Voditelj Centra za debljinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb:
Dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu;
Tribina Grada Zagreba, Kaptol 27, 17.05.2011.
Izbor tekstova i preporuke - zdravlje - ljeto;
- Detalji
- Objavljeno Subota, 04 Lipanj 2011 12:45
- Napisao/la Mirela Vidovic
- Hitovi: 4795
Preporučeni tekstovi vezani uz zdravlje za ljetno razdoblje:
Preporuke: Kako se ponašati za vrijeme visokih temperatura;
Kad srce kaže ljeto – kaže oprez!
Organizam na pragu ljeta - Metabolizam vode i soli;
Kako preživjeti paklene vrućine i sačuvati zdravlje;
Utjecaj vremenskih promjena na srčane bolesnike;
Utjecaj ultravioletnog zračenja na starenje kože;Bez lijekova skinite visoki tlak;
Liječenje debljine i yo-yo efekt;
Biljke u službi jačanja imuniteta;
10 savjeta kako zablistati na plaži;
Unutarnje naslage masnoće su opasne – Trbušna debljina;
Uppt, 04.06.2011.
Prirodni antibiotici
- Detalji
- Objavljeno Utorak, 31 Svibanj 2011 12:34
- Hitovi: 4724
Na žalost antibiotici nisu bezazleni jer zajedno sa patogenim bakterijama uništavaju i milijune "dobrih" bakterija, koje su neophodne za pravilan rad probave. Ali postoji alternativa - prirodni antibiotici, koji isto tako mogu pomoći kod infekcija, ali uz to nisu štetni za zdravlje.
Koliko god pokušavate ojačati imunitet Vaš i Vaših bliskih, ponekad ipak može doći do infekcije. U ovom slučaju medicina preporučuje uzimanje antibiotika.Na žalost antibiotici nisu bezazleni jer zajedno sa patogenim bakterijama uništavaju i milijune "dobrih" bakterija, koje su neophodne za pravilan rad probave.Ali postoji alternativa - prirodni antibiotici, koji isto tako mogu pomoći kod infekcija, ali uz to nisu štetni za zdravlje. Na Vama je da odaberete koju vrstu antibiotika želite koristiti.
1. Ekstrakt sjemenke grejpa
Ekstrakt sjemenke grejpa, ili Citrofit, je prirodni antibiotik dobiven iz sjemenke grejpa.Već odavno je primijećeno da nešto u grejpu djeluje na bakterije. BioChem Research (Kalifornija) provela je brojna istraživanja, koja su potvrdila da upravo ekstrakt sjemenke grejpa djeluje na bakterije, viruse, gljivice i parazite.Ova čudesna supstanca je relativno jeftina i može se koristiti kako iznutra tako i izvana. Pomaže ljudima i životinjama. Do sada bakterije nisu razvile rezistenciju (otpornost) na ovaj prirodni antibiotik.
2. Češnjak
Od brojnih blagodati češnjaka najviše su poznata njegova antibakterijska svojstva. Iz povijesti saznajemo da se češnjak koristio u borbi protiv kuge i drugih epidemija.Njegova antibakterijska svojstva proučavaju se već nekoliko stoljeća. U 19 stoljeću Louis Pasteur u laboratorijskim uvjetima je potvrdio da češnjak ubija bakterije. Moderna istraživanja potvrđuju da je češnjak efikasan protiv mnogih vrsta bakterija, virusa i gljivica.Wright State University uspoređuje efikasnost češnjaka sa penicilinom. Za razliku od modernih antibiotika, bakterije ne razvijaju rezistenciju na češnjak.
3. Koloidno srebro
Koloidna srebrena voda je prirodan, siguran, neotrovan antibiotik, efikasan u uništavanju više od 650 uzročnika bolesti, uključujući viruse, bakterije i gljivice. Prije 1934. godine, kada je otkriven penicilin, srebro je bilo jedini lijek za mnoge bolesti.Godine 1983. Ministarstvo zdravlja SAD-a je priznalo koloidno srebro kao neškodljiv lijek, koji se može dobiti bez recepta. Međutim, brzim razvojem industrije antibiotika, srebro je palo u zaborav.Znanstveno je dokazana moć ionsko-koloidne srebrene vode kao antibiotske supstance i učinkovitog sredstva protiv svih infekcija.
4. Echinacea
Echinacea potječe iz Sjeverne Amerike. Listove i korijenje te biljke oduvijek su upotrebljavali Indijanci kao lijek za iscjeljenje bilo koje vrste rana.Echinacea sprječava nastanak infekcija i jača otpornost organizma na takav način da potiče organizam na proizvodnju limfocita.Limfocit je najmanja ćelija vezivnog tkiva koja ima obrambenu ulogu tako što proizvodi antitijela i sudjeluje u imunom odgovoru. Na takav način ehinacea uspijeva spriječiti bolest ili znatno skratiti njezino trajanje.Echinacea jača obrambeni sustav na prirodan način sprečavajući bakterijske i osobito virusne infekcije. Posebno je djelotvorna kod sprečavanja prehlade, hunjavice, upale uha, te gripoznih stanja.
5. Propolis
Propolis je smolasta tvar, koja nastaje preradom biljnih sokova, koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka. Pčele koriste propolis za higijenu košnice - da bi ju obranili od napada uljeza, uključujući infekcije.Inače, pčelinje košnice su poznate kao najsterilniji prostor u prirodi - i sve to zahvaljujući propolisu!Ljudi već odavno koriste propolis kao prirodni antibiotik, koji štiti od bakterija i jača imunitet. Za razliku od običnih antibiotika, propolis djeluje i na viruse.Istraživanja pokazuju, da uzimanje propolisa u sezoni gripe i prehlade smanjuje rizik od oboljenja od ovih bolesti čak za 53%. Propolis je učinkovit i u liječenju kašlja, upale grla, sinusa i krajnika.Krema od propolisa je odlično sredstvo za liječenje gljivičnih i bakterijskih infekcija kože.
6. Vitamin C
Ljudi su odavno poznavali svojstva vitamina C i koristili ga u preventivne svrhe.Vitamin C je prirodni antioksidans, koji igra specifičnu ulogu u mobilizaciji obrambenih snaga organizma. Ovaj vitamin je kralj prevencije i tko ga koristi ima ogromnu prednost u sezoni gripe i prehlade.Proveden je ogroman broj istraživanja o djelovanju vitamina C na viruse i bakterije, koja su potvrdila da je vitamin C na prvome mjestu, kada se radi o prevenciji infekcija.Zanimljiva su istraživanja Dr. Freda Klennera, koji je primjenjivao vitamin C intravenski. Njegova istraživanja su potvrdila djelovanje vitamina C ne samo na viruse i bakterije, nego i na toksine (zmijski otrov). Usred epidemije poliomelitisa u Sjevernoj Karolini dr. Klenner sa vitaminom C je uspješno izliječio 60 pacijenata.
7. Ulje origana
Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak carvacrol, koji posjeduje nevjerojatna antibakterijska svojstva. Istraživanja univerziteta Georgetown su pokazala da se ulje origana bori sa infekcijama sa istom učinkovitošću kao i klasični antibiotici.Za sada je potvrđeno da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija, uključujući bakterije koje su razvile otpornost na moderne antibiotici.
8. Ekstrakt lista masline
Čudesni sastav, dobiven iz lista masline, dobila je naziv Oleuropein. Ekstrakt lista masline je poznat po svojim anti-mikrobnim svojstvima, koja štite maslinu od patogenih mikroorganizama.Antimikrobna svojstva oleuropeina su više puta testirana, a radovi o njegovoj djelotvornosti su objavljeni u brojnim medicinskim časopisima.List masline je jak antioksidant, djeluje antiupalno i ublažava bol. Svakako preporučujem da ekstrakt lista masline uvijek imate u kućnoj apoteci.
9. Astragalus
Astragalus ((Astragalus membranaceus)) je biljka porijeklom iz Kine, koja je malo poznata u našim krajevima.U Aziji astragalus se koristi već preko 2000 godina za jačanje imuniteta i zaštitu od gripe i prehlade. Ova biljka djeluje tako da stimulira proizvodnju interferona, koji pojačava sposobnost organizma da se bori sa infekcijama.Astragalus ima antibakterijsko i antiupalno djelovanje, sadrži antioksidante, jača imunitet, snižava krvni tlak i sprječava dijabetes.Ovi prirodni antibiotici su dovoljno snažni i mogu zamijeniti farmaceutske lijekove.
Međutim, u svemu postoji mjera i umjerenost. Ukoliko osoba boluje od bilo kakvih bolesti za koje su potrebne intervencije liječnika i ljudi iz struke, svima savjet da ništa ne koristiti na svoju ruku, bez obzira koliko to izgledalo jednostavno ili učinkovito. Za svako korištenje lijekova (bilo prirodni ili medikamenti) potrebno se obratiti svoj liječniku za savjet ili daljnji dogovor!
Hvala mojoj šogorici Sanji iz Zenice koja redovito posjećuje naše stranice, distribuira naš newsletter a posebno često dostavlja zanimljive tekstove za naš web. Draga Sanja pozdravi mi brata!
Uppt, svibanj 2011./Mirela
Više članaka ...
Gledajte emisiju na
Tko je Online
Imamo 45 gostiju i nema članova online
Indeks tjelesne mase - KALKULATOR
Obavijest
Web stranica se još uvijek uređuje.
Moguće je da se pojavi koja greška.