Zdravlje

Organizam na pragu ljeta - metabolizam vode soli

Detalji

Objavljeno Petak, 01 Srpanj 2011 08:43

Hitovi: 5058

Piše: Slađana Divković, dr. med., Acu Medic centar, Zagreb, dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine

Organizam na pragu ljeta - metabolizam vode soli

Kako smo i kalendarski na pragu ljeta, čije je glavno obilježje toplo vrijeme i obilje sunca, tako naš organizam reagira i prilagođuje se novim temperaturnim i klimatskim uvjetima na koje je posebno osjetljiv kardiovaskularni sustav.

Temperatura, tlak, vlažnost zraka i njihove nagle promjene mogu biti neugodan okidač za pogoršanje zdravstvenih tegoba i raspoloženja, a posebno su na njih osjetljivi kronični bolesnici.

Ono na što se ljeti mora paziti je dovoljan unos tekućine kako ne bi došlo do dehidracije. Naime, za toplijih dana pojačano gubimo tekućinu znojenjem i njezinim isparavanjem s površine kože. Kad je vrlo toplo, gubitak vode znojenjem može se katkada povećati i na 3,5 litre na sat, što brzo može dovesti do smanjenja volumena tjelesnih tekućina.

Fizički napor (mišićni rad) povećava gubitak vode budući da se mišićnim radom povećava tjelesna toplina i posljedično dolazi do pojačanog znojenja. Alkohol i kofein djeluju diuretski i mogu pogoršati već postojeću dehidraciju.

Tjelesna tekućina

Cjelokupna voda u organizmu podijeljena je na:

1.     staničnu vodu (intracelularnu tekućnu) pa se 2/3 tjelesne vode nalazi se u stanicama;

2.     izvanstaničnu (ekstracelularnu tekućinu) koja čini 1/3 tjelesne vode.;

Izvanstaničnu tekućinu dijelimo na krvnu (vaskularnu) tekućinu i na međustaničnu ili intersticijalnu tekućinu. Za organizam je važno održavanje volumena tekućine, osobito tekućine u vaskularnom prostoru (volumena krvi) te u stanicama, jer o tome ovisi normalna cirkulacija krvi, odnosno normalna funkcija stanica.

Ravnoteža tekućine u organizmu
 

U normalnim uvjetima u zdravom organizmu količina vode koju organizam dobiva i koja se iz organizma izlučuje je uravnotežena.
 

Organizam dobiva potrebnu vodu: 

a) iz tekućine koja se pije;

b) iz krute hrane koja se uzima;

c) oksidacijom organskih tvari tijekom metabolizma (endogena voda);

Svakodnevno se u metaboličkim procesima stvori od 300 do 450 ml endogene vode.

 

Voda se izlučuje iz organizma: 

a) mokrenjem;

b) stolicom;

c) znojenjem;

d) neosjetljivim isparavanjem (perspiracio insenzibilis) preko kože i pluća.

Isparavanjem s površine kože i preko pluća tijelo stalno gubi vodu. To je isparavanje u obrnutom odnosu prema vlazi iz atmosfere.

Odrastao čovjek gubi tijekom dana 500 ml vode po m2 tjelesne površine,  što u čovjeka od 70 kg iznosi 850 ml.

Znojenje
 

Kad se temperatura okoliša ili stvorena toplina u organizmu toliko povećaju da je isparavanje preko kože nedovoljno, počinje izlučivanje vode znojenjem. Znojenjem, uz vodu organizam gubi i velike količine natrijeva klorida (soli) pa pri obilnom znojenju treba nadoknaditi ne samo vodu nego i sol.Znojenje je obično praćeno vazodilatacijom (širenjem) krvnih žila, premda u nekim slučajevima može nastati pri vazokonstrikciji (hladan znoj), što je najčešće potaknuto psihičkom napetosti ili strahom.

Refleksno znojenje lica i vrata može nastati pri pikantnim i jače začinjenim obrocima i tada govorimo o gustativnom znojenju. Maksimalni intenzitet znojenja za vrijeme mišićnog rada iznosi do 2 litre/h, a pri vanjskoj temperaturi do 4 litre/h.

Dnevno izlučivanje znoja za napornog rada i visoke temperature može iznositi i više od 11 litara.Vrlo jako znojenje može sniziti koncentraciju elektrolita, poglavito natrija i klorida u izvanstaničnoj tekućini. Čovjek koji se obilno znoji može dnevno gubiti od 15 do 20 grama natrijeva klorida dok se ne aklimatizira.

Osoba koja od djetinjstva živi u tropskim predjelima ima u tijelu veći broj aktivnih žlijezda znojnica nego čovjek u hladnijim područjima. Jasno je i da je koža uspješan "radijator" i da je dotok krvi u kožu glavni mehanizam za prijenos topline iz unutrašnjosti tijela prema vanjskoj površini tijela (koži).  

Znojenje počinje gotovo točno na temperaturi tijela od 37 stupnjeva Celzijevih i pojačava se pri daljnjem porastu temperature.
Preznojavanje (nakon fitnesa, trčanja, vježbanja u teretani, intenzivnog treninga) je poželjan put uklanjanja štetnih tvari, a njem

ački stručnjaci ustanovili su da se u znoju nalazi prirodni antibiotik dermicidin koji se znojenjem širi po cijeloj koži.

Navodno se pokazao vrlo djelotvornim protiv različitih vrsta bakterija i gljivica uključujući i kandidu.

Stoga znojenje ne treba uvijek izbjegavati i suzbijati antiperspirantima, nego se nakon preznojavanja (što je i način na koje tijelo regulira tjelesnu temperaturu) treba istuširati, a potom nadoknaditi izgubljenu tekućinu.

Obilno znojenje može organizam uvesti u stanje dehidracije, do koje može doći i zbog neunošenja dovoljne količine tekućine, poglavito vode, te nakon crijevnih infekcija praćenih povraćanjem i proljevom. Pri dehidraciji najprije se gubi voda i smanjuje zapremina izvanstanične tekućine. Pošto je izvanstanična tekućina razblaženi rastvor natrijevih soli (poglavito natrijeva klorida), dehidracija znači manjak soli i vode u organizmu.

Za metabolizam proteina (bjelančevina) potrebno je sedam puta više vode nego za metabolizam ugljikohidrata. Dijeta bogata proteinima može izazvati prekomjernu dehidraciju, a s njom i gubitak dušika, kalija, fosfora, sumpora i natrija. Poznato je da natrija uglavnom ima u namirnicama životinjskog podrijetla. U ljudi koji se većinom hrane biljnom hranom potrebe za kuhinjskom soli su veće nego u onih koji se hrane namirnicama životinjskog podrijetla (mesoljupci). Biljne namirnice sadrže više kalijevih nego natrijevih soli, no kod ovih drugih unos soli često premašuje dnevne potrebe jer se zanemaruje "skrivena" sol koju te namirnice već sadrže u sebi.

Sol - važan sastojak organizma

Sol i koža

Dosoljavanje hrane - opasnost za kardiovaskularni sustav

Sol je sastavni dio svakodnevne prehrane, a nalazimo je u morskoj vodi, slanim jezerima, a kao kamenu (rudarsku) sol i u podzemnim naslagama.

Sol je i jedna od najstarijih prirodnih tvari koje su se koristile za konzerviranje hrane. Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode. Ona, osim natrijeva klorida sadrži i druge minerale i njihove soli (kalcij, magnezij, kalij i dr). Sadržaj magnezija u morskoj soli, koji je nužan ljudskom organizmu, ali i drugih elemenata potvrđuje njezinu važnost.Sol se čuva na suhom i tamnom mjestu. Pri kupnji treba paziti na rok trajanja, označenom na deklaraciji jer se stajanjem može smanjiti iskoristivost joda u soli.

Posebno se savjetuje smanjiti u prehrani namirnice koje već u sebi sadrže "skrivenu" sol.

Savjetuje se ograničiti u prehrani:

a) konzerviranu hranu: konzerviranu ribu, paštete, nareske, konzervirano povrće;

b) suhomesnate i dimljene proizvode: nareske, šunku, kobasice;

c) ukiseljeno povrće: kisele krastavce, paprike, masline, lučice;

d) tvrde sireve jer sadrže zasićenu mast i sol;

e) slane grickalice: krekere, čips, perece, štapiće, kikiriki  pržen u ulju;

f) dodatke prehrani: senf, kečap, sojin umak, salatne preljeve, kocke za juhu, gotove juhe;

g) mineralne vode: gazirane i negazirane jer sadrže dosta natrijevih soli, i ne savjetuju se kod povišenoga krvnog tlaka. 

Autor: Slađana Divković, dr. med.,

ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma, vitaminsko-mineralna dijagnostika,

J. Šižgorića 19, Zagreb,

tel.: 01 34 56 974,

GSM: 091 580 1677;

Objavljeno u obiteljskom časopisu o zdravom životu, Zdrav život, lipanj, br. 96/2011. http://www.zdrav-zivot.com.hr/index.php?cat=organizam_na_pragu_ljeta___metabolizam_vode_i_soli  Preuzeto sa stranica časopisa za Uppt, 01.07.2011./m.v.

• < Prethodno
• Slijedeće >