Prehrana

Čak 31,41 posto zastupnika u Saboru je pretilo

Detalji

Objavljeno Petak, 26 Studeni 2010 22:27

Hitovi: 3315

T-portal/ 24.11.2010./24sata  

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/98081/cak-31-41-posto-zastupnika-je-pretilo.html

SDP-ova saborska zastupnica Biljana Borzan, inače liječnica po struci provela je istraživanje u Saboru, i došla do poražavajućih brojki. 

Naime rezultati su pokazali da prekomjernu masu ima 74,29 posto zastupnika koji su se odazvali istraživanju. Mjerenju kilaže i provjeri masnoća pristupilo 54 zastupnika/ca, a Borzan nije željela otkriti tko je najdeblji jer je kolegama zajamčila tajnost podataka.  

Najvitkiji u Saboru je Ante Kotromanović (SDP). Josip Salapić najvitkiji je hadezeovac, a najveće mršavice među zastupnicama su Ingrid Antičević Marinović (SDP) i Nedjeljka Klarić (HDZ), pišu 24 sata

Istraživanje je pokazalo kako je najdeblji izmjereni zastupnik imao koncentraciju potkožnog masnog tkiva 44 posto, što je gotovo dvostruko više od uobičajene muške debljine koja iznosi 25 posto.  Najdeblja izmjerena saborska zastupnica ima koncentraciju masnog tkiva 41 posto, što je 11 posto više od uobičajenog prosjeka za žene od 30 posto.

'Priznajem kako su me muški kolege strašno razočarali. Oni su, naime, potpuno neaktivni u obavljanju kućanskih poslova. Gotovo nijedan od ispitanih zastupnika baš ništa ne radi kući', naglasila je Borzan dodajući kako su zastupnice ipak aktivnije.

Od ukupnog broja ispitanih kolega i kolegica, najviši je postotak normalno uhranjenih saborskih zastupnica (58,82 posto).  Prekomjernu masu ima najviši postotak zastupnika (74,29 posto). Čak 31,43 posto su pretili.     

POJAČIVAČI OKUSA I PREKOMJERNA TJELESNA TEŽINA

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 11 Studeni 2010 20:55

Hitovi: 5704

POJAČIVAČI OKUSA I PREKOMJERNA TJELESNA TEŽINA  

Autor: dr. Slađana Divković, dopredsjednica Udruge 

Jedan od čimbenika koji određuje naš odnos prema hrani je okus. Na osnovu okusa ćemo zaključiti da li nam je nešto ukusno ili nije. Sklonost prema nekom okusu znači i automatski odabir određene vrste hrane i namirnica.  Mogli  bismo reći da je ključ ukusno spremljenog jela na neki način  ravnoteža  okusa, teksture, mirisa i boja na tanjuru. Kulinarski znalci bi rekli da jelo mora „komunicirati“ sa svim osjetilima. 

Što je okus? 

Okus je funkcija okusnih pupoljaka smještenih na papilama jezika. Okusni pupoljci nalaze se još  i na nepcu, nepčanim lukovima i u nazofarinksu. Odrasle osobe imaju oko 10 tisuća okusnih pupoljaka, no u starijoj životnoj dobi mnogi okusni pupoljci degeneriraju( gube se), što dovodi do slabljenja osjeta za okus. Važnost okusa je u tome da čovjeku omogući da odabere hranu u skladu sa svojim željama, možda i prema potrebama vlastitih tkiva za određenim hranjivim tvarima.

Postoje  četiri primarna okusa: kiselo, slano, slatko i gorko ,no dokazano je da čovjek može „osjetiti“ na stotine različitih okusa koji su uglavnom kombinacija 4 osnovna okusa. Najveću osjetljivost pokazuju osjetila za gorko. U pravilu takvu hranu izbjegavamo. No na ostala tri primarna okusa i nismo toliko „osjetljivi“. Ako nam nešto nije dovoljno začinjeno kažemo da je neukusno i bljutavo.  Gotovo da smo se navikli  i na neki način postali ovisni o intenzivnijim okusima i jače začinjenoj hrani. Slano nam nije dovoljno slano. Primjerice sama morska ili rudarska sol nam nije dovoljna nego dodajemo gotove začinske mješavine jelima.  U prehrambenoj industriji koriste se brojni dodaci jelima, poznatiji kao aditivi, a njihovo korištenje regulirano je Pravilnikom o aditivima. Među njima često se koriste i pojačivači okusa. 

Što su pojačivači okusa? 

Pojačivači okusa su prehrambeni aditivi točno poznatog kemijskog sastava koji se koriste u prehrambenoj industriji da bi se poboljšala svojstva hrane. Cilj je aditiva produljiti rok uporabe namirnica, olakšati tehnološki proces izrade proizvoda, te uzimajući u obzir navedeno poboljšati kvalitetu proizvoda. Pored pojačivača okusa isti cilj imaju i drugi aditivi: emulgatori, stabilizatori, boje, arome, konzervansi ili zajednički  E- brojevi. Jedan od najpoznatijih pojačivača okusa je natrij glutamat. 

Što su glutamati?

Glutamati su soli glutaminske kiseline koje uglavnom nalazimo u namirnicama proteinskog podrijetla. Glutaminska kiselina je inače neesencijalna aminokiselina koju naše tijelo može proizvesti. Sa drugim aminokiselinama u tijelu gradi bjelančevine(proteine). Potsjetimo, sva naša tkiva i organi su proteini, u čiji sastav ulaze aminokiseline. 

Kada se glutaminska kiselina nalazi kao dio molekule bjelančevina kažemo da je u „vezanoj formi“.U nekoj vrsti hrane glutamat je prirodno prisutan kao primjerice u: mesu, ribi,  mnogim vrstama sira, soja umaku i sl. No početkom prošlog stoljeća počela je komercijalna proizvodnja natrijevog glutamata, (E 621), kao pojačivača okusa.  Poznat je još kao MSG(monosodium glutamat). Najčešće ga nalazimo u raznim vrstama procesirane hrane kao što su: gotove juhe, umaci, polugotova jela ,mješavine začina, konzervirani proizvodi, čips i sl. Postoje i drugi pojačivači okusa na bazi glutaminske kiseline i njenih soli: 

a) Glutaminska kiselina - E 620;

b) Natrijev glutamat - E 621;

c) Kalijev glutamat  - E 622;

d) Kalcijev glutamat – E 623;

e) Amonijev glutamat – E 624;

f) Magnezijev glutamat – E 625; 

Mnogi su ovaj okus opisali kao „okus jedinstva sa hranom“ ili kao okus potpunosti i užitka u jelu. Zadatak je dakle pojačivača okusa da intenzivira aromu  dajući na taj način novu razinu okusa. Stoga je još poznat u literaturi kao okus ukusnosti, peti okus ili umami, kako su ga nazvali u japanskoj terminologiji okusa. Receptori za glutamat  na osjetnim papilama jezika su znanstveno dokazani. U tradicionalnim istočnjačkim jelima prirodno je prisutan( fermentirani sojini proizvodi, plodovi mora, riba). 

U filozofskom smislu riječ umami znači duboku povezanost i osjećaj jedinstva sa hranom. Princip je da se obogati okus i miris jela te da se na taj način  kreiraju jela koja se okusom nadopunjavaju. Ovaj karakterističan okus postiže se glutaminskom kiselinom u „slobodnoj formi,  a intenzivnijem okusu pogoduju i postupci : sušenja, soljenja, odležavanja, zrenja , kuhanja  ili fermentiranja namirnica.  Količina glutamata  koja se koristi u hrani je u rasponu od   0,1 do 0,8 % po obroku. Upravo ove ograničavajuće količine u receptima pojedinih jela daju učinak pojačane arome i intenzivnijeg okusa.

U istočnjačkoj filozofiji poimanja okusa umjerenost i male količine hrane ali (raznolike  i brižljivo kombinirane kada je u pitanju izbor namirnica),te sam način pripreme  jela uz degustiranje u skoro ritualnoj ceremoniji obroka doprinose da se i prepozna pravi umami okus. U protivnom veće količine glutamata mogu negativno djelovati na zaokruženi okus jelu. Istočnjačke  kulture spremanja hrane i prepoznatljive kuhinje rekli bismo  strpljivo „čekaju“ da se umami okus prirodno razvije u namirnicama postupcima kao što je  primjerice fermentiranje soje, ili sušenje ribe. 

Uloga glutaminske kiseline u organizmu 

Već smo naglasili da se glutaminska kiselina nalazi u našem organizmu kao sastavni dio proteina(bjelančevina). Naš organizam ju može proizvesti, pa nije esencijalna aminokiselina.Glutaminska kiselina u oranizmu služi supstrat za sintezu proteina.  Važna je u metabolizmu dušika, točnije njegovom transportu i eliminaciji iz organizma. Ne zaboravimo da su proteini dušični spojevi. Iz glutaminske i asparaginske kiseline nastaje amonijak, koji dalje daje mokraćevinu (ureu) u ciklusu uree.  Razgradnjom proteina nastaje dakle amonijak i urea, koji se moraju eliminirati iz organizma pri čemu važnu ulogu igraju jetra i bubrezi. Iz navedenog možemo zaključiti da puno mesa ili proteinskih namirnica  jesti ne znači i zdravo se hraniti.  

Proteini (bjelančevine)-zašto ih trebamo?  

Proteini  iz mesa ili soje su nam između ostalog potrebni zbog aminokiselina koje naš organizam ne može sam proizvesti(esencijalnih), a neophodne su u procesima izgradnje i obnove tkiva i u normalnom metabolizmu. No glutaminsku kiselinu možemo proizvesti.  Sinteza se obavlja u jetri i mozgu. Glutaminska kiselina je s jedne strane potrebna i prisutna je u našem organizmu, a s druge strane previše glutamata šteti. Zašto? Glutaminska kiselina je i neurotransmiter. Služi za prijenos informacija i sudjeluje u regulaciji osjećaja gladi i sitosti. Receptori za glad i sitost nalaze se u dijelu mozga koji zovemo hipotalamus. Utjecaj glutaminske kiseline na ove receptore predmet je istraživanja mnogih znanstvenika. 

Glutamat kao neurotansmiter blokira receptore za sitost, utječući  da više jedemo.  Naime dobro je poznato da se već nakon 20-30 minuta javlja osjećaj sitosti. U to vrijeme hrana bogata glutamatom doprinosi da pojedemo 2-3 puta više primjerice „brze hrane“.Ova hrana je i mekana, gotovo da klizi niz grlo  i najčešće ju  samo gutamo i malo žvačemo, te puno više pojedemo u tih 20-30 minuta koliko je potrebno mozgu da signalizira sitost.  

Ukratko fiziološki odgovor na stimulativne aminokiseline iz hrane(pojačivače okusa)rezultira većim kalorijskim unosom. To je i razlog zašto proteinska hrana doprinosi prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini.  Sjetimo se još jednom piramide pravilne prehrane ili omjera tri glavne  vrste prehrambenih  tvari. Najveći dio dnevnih potreba organizma ostvarujemo kroz unos ugljikohidrata(55-60%), kroz masti 30%, a tek 15-20% kroz proteine.  Zašto su pojačivači okusa ujedno i komercijalni okusi? Intenzivniji okusi povećavaju apetit.  Doprinose da više pojedemo i više popijemo. Uz intenzivnije okuse, posebno slanog  uvijek ide i veća  potražnja i prodaja pića i raznih napitaka. Osim toga brza hrana sadrži više soli, proteina i  zasićenih masti te doprinosi unosu tzv. praznih kalorija. Sve to rezultira bržem nakupljanju prekomjernih kilograma. 

Povratak prirodnim okusima 

Aditivi su sveprisutni i dopušteni u industrijskoj proizvodnji hrane, a korištenje aditiva  je regulirano  Pravilnikom o aditivima. S druge strane pravilnim označavanjem aditiva na pojedinim proizvodima možemo imati uvid u njihovu prisutnost,  pa samim tim utjecati na izbor namirnica. No svakako nemojmo zaboraviti na prirodne okuse i arome.  Neki tek poslije kraće ili duže kure gladovanja „očiste“ organizam od intenzivnih okusa i aroma i točno znaju što žele jesti. Uz malo više truda povratak prirodnim okusima i nije tako težak. Voće i povrće, začinsko i ljekovito bilje, orašasti plodovi sadrže  izvorne okuse. Neke orjentalne kuhinje upravo kroz začinsko bilje pokušavaju jelima „udahnuti“ izvorne okuse.  

Mirodije 

Sve vrste mirodija sadržavaju eterična ulja koja svojom prirodnom aromom dopunjavaju jela, a neke čak  i stimuliraju i potiču lučenje probavnih sokova i olakšavaju probavu. Kadulja i majčina dušica djeluju antiseptički, peršin potiče izlučivanje vode, metvica i origano pomažu u jačanju imunološkog sustava, ružmarin pospješuje krvotok  i sl. Svježe začinsko bilje može se lako uzgojiti kao lončanica na balkonu ili prozorskoj dasci, pa da bi nam bilo pri ruci nije nužno imati vrt. 

Svježe začinsko bilje u teglama sve se više  kupuje i koristi i u  zapadnoeuropskim i skandinavskim zemljama , dok je kod nas više izuzetak, a manje pravilo.Primjerice peršin, bosiljak , kopar ili ruzmarin možemo imati doma uvijek  u svježem stanju i po potrebi  „natrgati“ svježe kada pripremamo jelo.  Posebno razne vrste peršuna kao odličnog izvora vitamina C tijekom zime koji ćemo dadati u skoro sva jela, od juha, variva, priloga, dopune namazima i sl. možemo svakodnevno imati na dohvat ruke. Pikantan okus kopra odlično dopunjuje umake ili jela od riže, juhe. Kopar obiluje mineralnim solima pa je pogodan u dijetama koje zahtijevaju minimalan unos soli. Češnjak dopunjuje i oplemenjuje jela od mesa, ribe, povrća, umake i marinade. Djeluje kao prirodni antibiotik.

Zašto prednost treba dati svježem začinskom bilju? Upravo zato što sadrži intenzivniju aromu i okus, a vitamini i minerali su očuvani u izvornom prirodnom obliku. U svježem stanju koristimo i korjenasto povrće intenzivnije arome primjerice hren, povrtnicu ili crnu rotkvu i sl. I na kraju zaključimo.

Najbolji kreatori vlastite kuhinje i  stila  konzumiranja i pripremanja jela smo sami. Konačan izbor je na nama. Hoćemo li pripremu obroka doživjeti kao radnju koja je stereotipna i oduzima nam dragocjeno vrijeme ili ćemo odvojiti malo vremena i isplanirati obrok , te ga pripremiti koristeći odabrane namirnice i u miru ga pojesti ovisi samo o „našoj filozofiji i kulturi prehrane“.  

Autor: dr. Slađane Divković, dopredsjednice Udruge;  

ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma - savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma, vitaminsko-mineralna dijagnostika, J. Šižgorića 19, Zagreb; e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.">Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Tekst objavljen u obiteljskom časopisu o zdravlju, Zdrav život br. 89/2010.Ostale brojeve i zanimljive tekstove pogledajte on line: www.zdrav-zivot.com.hr 

Vezani tekstovi:  

1. Pravilnik o prehrambenim aditivima; (Narodne novine br. 173 / 09.12.2004.) 

Što je čovjekova prirodna hrana – I. dio;

 Što je čovjekova prirodna hrana – II. dio;

Aditivi u hrani – I. dio; 

Aditivi u hrani – II. dio; 

Aditivi u hrani – III. dio; 

Aditivi u hrani – IV. dio;   

Uppt, 11.11.2010.

Sjemenke postaju ukusne grickalice uz malo čilija i sira

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 11 Studeni 2010 21:20

Hitovi: 4946

Bundevine sjemenke mogu se kuhati, peći, jesti slatke, ljute ili slane, a mogu biti i ukusan dodatak juhama, varivima, salatama, mesnim ili ribljim jelima, kruhu i pecivu.  

Ne samo da bundevine sjemenke smanjuju kolesterol, jačaju imunitet i poboljšavaju koncentraciju nego su i vrlo ukusne grickalice, osobito ako im dodate razne začine. Najprije ih dobro operite hladnom vodom, očistite od mesnatog dijela te ostavite da se osuše. Stavite sjemenke na papir za pečenje, polijte maslinovim uljem, pospite dvjema žlicama parmezana, dodajte nasjeckanog timijana i posolite.  

Pecite 15-20 minuta dok ne posmeđe, no ne zaboravite ih tijekom pečenja malo promiješati i dodati još parmezana. Ako volite ljuto, umjesto parmezana i maslinova ulja polijte ih repičinim uljem i 1,5 žličicom curryja ili žličicom crvene paprike ili čilija. Također ih tijekom pečenja promiješajte i dodajte još 1,5 žličicu curryja ili žličicu paprike, odnosno čilija. Ako vam je slatko ipak najomiljeniji okus, na sjemenke stavite tri žličice maslaca, tri žličice šećera i vrlo malo soli.Pecite dok se maslac ne rastopi i sjemenke postanu smećkaste. No bundevine sjemenke mogu poboljšati i okus kruha, peciva, juha, variva, salata, mesnih i ribljih jela...  

Kuhane i pečene s češnjakom 

Kuhajte sjemenke deset minuta u vreloj vodi, izvadite ih i osušite. Zatim u tavi rastopite malo maslaca, stavite u nju sjemenke te pecite dok ne posmeđe. Zatim im dodajte češnjaka u prahu i još pecite nekoliko minuta.   

Sočne sjemenke iz mikrovalne 

U posudu s vodom stavite malo soli i iscijeđen limun, a zatim dodajte bundevine sjemenke te miješajte dok se dobro ne natope sokom. Nakon toga ih izvadite, položite u staklenu posudu, koju zatim stavite u mikrovalnu pećnicu. Pecite ih na visokoj temperaturi četiri minute, izvadite i promiješajte te opet ostavite dvije minute.  

Čuvajte ih na suhom i tamnom 

Sjemenke lako užegnu pa ih valja čuvati na hladnom i suhome mjestu, i to u tamnim nepropusnim posudama. Tako ćete im očuvati hranjivu vrijednost.  

Nizanjem sjemenki nastaje ogrlica 

Djeca se mogu zabaviti bundevinim sjemenkama izrađujući ogrlice i narukvice od njih. Prvo ih ispecite u mikrovalnoj ili pećnici, a djeca neka ih oboje temperama pa osuše na foliji. Zatim ih uz pomoć igle i konca mogu slagati u niz.  

Pesto od sjemenki, parmezana i začinaU blender stavite pola šalice bundevinih sjemenki, dvije žlice parmezana i dva češnja češnjaka. Miksajte otprilike 30 sekundi, a zatim dodajte malo bosiljka, peršina, dvije žlice limunova soka, pola šalice maslinova ulja i promiješajte. Smjesu možete mazati na pecivo, dodavati tjestenini ili umacima, a čuvajte je u hladnjaku do dva dana. 

Tagovi: Bundeva – buča; 

Izbor teksta za Uppt, Ines Marinac, studentica politologije, novinarstvo, studeni 2010. 

Zašto je najbolje prvo pojesti salatu

Detalji

Objavljeno Petak, 29 Listopad 2010 23:00

Hitovi: 4787

Ako prvo pojedete salatu, sve iza toga činit će vam se više kaloričnim nego što zaista je pa ćete takva jela izbjegavati; na taj način ćete smanjiti unos nezdrave hrane u tijelo! 

Malo je vjerojatno da netko do nas zna napamet sve tablice hranjivih vrijednosti za svaku namirnicu ili jelo. Ako mislite da ste među rijetkima koji to mogu otprilike i relativno precizno procijeniti, lako je moguće da ste u krivu.

U časopisu Journal of Consumer Research opisano je istraživanje koje dokazuje da se svatko od nas može prevariti i pomisliti kako jedna torta ima malo kalorija u odnosu na neke druge namirnice - dovoljno je samo da je vidimo nakon vrlo masnog sendviča i pomislit ćemo kako je zdravija iako u stvarnosti nije. 

Istraživanje je vodio Alexander Chernev sa Sveučilišta Northwestern: on je od skupine volontera zatražio da procijene kalorijsku vrijednost niza jela pri čemu je iznova i iznova mijenjao redoslijed donošenja obroka na stol.  

Tako je, na primjer, na stol stavljen cheeseburger; procijenjeno je da ima oko 570 kalorija. Međutim, kad bi se prije njega na stol stavila salata, volonteri su cheeseburgeru davali 787 kalorija, što je oko 40 posto više od prve procjene.  

To samo pokazuje koliko smo u stanju krivo percipirati kalorijsku vrijednost namirnica a time i nepravilno organizirati prehranu.  

Što su dva jela različitija (salata nasuprot kolača, na primjer), to je naša procjena manje točna.  

Svatko od nas zna da je salata zdravija od odreska ili kolača od sira, ali Chenev kaže da su sudionici obrok koji sadrži salatu i cheeseburger, na primjer, smatrali puno 'težim' od obroka koji uključuje kolač od sira i cheeseburger. 

Očito je da kad jedemo više jela za koja znamo da su hiperkalorična nešto u nama nas sprječava da budemo iskreni prema sebi samima i priznamo si da pretjerujemo. S druge strane, ako pojedemo salatu, postat ćemo puno realističniji u odnosu prema nezdravoj hrani. Zato je u restoranu važan redoslijed jela koje naručujemo. 

Ako prvo naručimo salatu, to će utjecati na daljnji izbor jela jer ćemo sve što slijedi gledati kroz kalorijsku prizmu (barem tako sugerira spomenuto istraživanje), točnije svemu ćemo davati više kalorija.  

Ako je pak predjelo kalorično, sve što naručimo iza njega činit će nam se manje kaloričnim - zato će biti puno teže odoljeti iskušenju da se naruči nezdravo (koje je obično i najukusnije) jelo.Ima tu još implikacija. Nakon obilnog jela lakše ćemo se odlučiti uzeti i desert; malo je vjerojatno da će netko odabrati salatu.  

„Redoslijed konzumiranja jela više od bilo čega drugog utječe na našu sposobnost procjene (sadržaja kalorija)", kazao je Chenev.  

Nadalje, onaj tko želi kontrolirati unos kalorija to mora činiti za sve ono što jede, ne samo za pojedini obrok, a to, naravno, dodatno komplicira situaciju.

Chenev savjetuje sljedeće - obzirom da redoslijed zdravo jelo/nezdravo jelo utječe na to da nezdravo jelo smatramo više kaloričnim, onaj tko želi smanjiti unos kalorija treba se držati upravo takvog redoslijeda.  Drugim riječima, prvo jedite salatu - sve iza toga činit će vam se puno 'opasnijim'.

http://metro-portal.hr/zasto-je-najbolje-prvo-pojesti-salatu/49856

Izbor teksta za Uppt, Ines Marinac, studentica politologije, novinarstvo