Prehrana

Kako kuhati ukusnu hranu bez soli

Detalji

Objavljeno Subota, 23 Travanj 2011 16:26

Hitovi: 4574

Objavljeno Portal Ordinacija.hr

http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/jedi-zdravo/kako-kuhati-ukusnu-hranu-bez-soli/

Osim što biste trebali manje puta protresti solenku kada pripremate obrok, trebali biste paziti na unos soli putem gotovih jela koje kupujete usput, upozoravaju stručnjaci. Ako smanjite unos soli, možete smanjiti rizik srčanih bolesti za petinu!Previše soli koju unosimo povezano je sa širokom lepezom bolesti, kao što su pretilost, dijabetes ili krvožilna oboljenja.

Ako se bojite kako vaši recepti neće biti isti bez okusa soli, ne morate se plašiti promjena. Postoje mnogi načini kako poboljšati okus jela bez soljenja! Preporuke donosi organizacija Dijabetes America.

Meso: dodajte lovorov list, celer, kajensku papriku, cury, češnjak, papar, mažuran, muškatni oraščić, origano, papriku, kadulju, majčinu dušicu ili ocat.

Govedina: dodajte piment, kopar, usitnjeni čili i češnjak.

Perad: dodajte brusnice, sjeme celera, listove celera, kopar, đumbir, origano, peršin, kurkumu, sjemenke sezama.

Janjetina: dodajte sjemenke celera, listove celera, curry, metvicu, ružmarin, cimet ili kadulju.

Svinjetina: dodajte cimet, korijandar, češnjak, luk, kadulju, majčinu dušicu i đumbir.

Teletina: dodajte lovorov list, đumbir, curry, majčinu dušicu, mažuran i origano.

Riba: dodajte kopar, papriku, lovorov list, kajensku papriku, komorač, đumbir, suhi senf, ulje limuna i kurkumu.

Jaja: dodajte kopar, bosiljak, muškatni oraščić, mažuran, suhi senf, luk, papriku, peršin, majčinu dušicu ili kurkumu.

Šparoge: dodajte kim, ocat i limunov sok.

Zelje: dodajte kim, ocat ili kardamon.

Kukuruz: dodajte zelenu papriku, rajčice ili korijandar.Grašak: dodajte mažuran, majčinu dušicu, luk, bosiljak, zelenu papriku ili peršin.

Krumpir: dodajte kopar, kim, zelenu papriku, luk, peršin ili majčinu dušicu.

Buča: dodajte cimet, muškatni oraščić ili luk.

Rajčice: dodajte bosiljak, kopar, cimet, mažuran, origano, luk, kadulju, majčinu dušicu ili ocat.

Riža: dodajte zelenu papriku, luk ili kurkumu.

Kruh: dodajte kim, celer, bosiljak, kopar, češnjak, komorač, metvicu, majčinu dušicu, ocat, peršin, sjemenke sezama.

Voće: dodajte cimet, ekstrakt badema, đumbir, sjemenke maka, muškatni oraščić, mažuran ili klinčić.

www.ordinacija.hr/09.02.20110./ K. Horvat    

Preporuka Udruge: što se začina tiče dobro se voditi onom izrekom «manje je više», tj. treba pažljivo odmjeriti količinu i okus začina koje dodajemo jelu kako nebismo promijenili osnovni okus hrane. Što se ribe tiče, ribari kažu da je riba najbolja «sa dodatkom mrvice soli i da pliva u maslinovom ulju i crnom vinu», kako sam neki dan čula jednog strog barbu na Plavom 9 i vjerujem da je tako!!! 

Vezani tekstovi – preporuka:  

Začini u kulinarstvu;

Začini u službi zdravlja;

Začini kroz povijest;

Zdravlje i sol (zbirka tekstova);

Sol i prehrana;

Štetna i prikrivena sol u hrani;  

Uppt, 23.04.2011.   

VAGA, MOJA (NE)PRIJATELJICA

Detalji

Objavljeno Utorak, 08 Ožujak 2011 19:37

Hitovi: 3792

 VAGA, MOJA (NE)PRIJATELJICA            

Krajem prošlog ljeta, prorijedilo se društvo na jednom našem otoku. Ostala je  ženska ekipa koja nije imala obaveza prekinuti ljetovanje zbog posla ili djece kojima počinje školska godina. Društvo je zaključilo da će im biti ljepše i zabavnije ako se udruže, pa će svaki dan ručati kod jedne od njih. Nazvale su to «hranimo se po kućama». Palo mi je na pamet, da bi bilo dobro izmjeriti s kojom smo početnom težinom krenule u druženje s hranom. Prijateljica je rekla, da ima negdje u kući vagu, no kada ju je našla i stala na nju, odmahnula je glavom i rekla, da vaga ne valja. Pitala sam je , kako zna da je vaga neispravna. «Stani na nju, pa ćeš vidjeti!» ljutito je odgovorila. (pokazivala je 2, 3 kilograma više od očekivanog).   

Nakon blagdanskih dana, ovu smo godinu započeli objavivši rat korupciji, ali i višku kilograma. Gotovo da nema tiskovine koja nije donijela prilog o tome kako promijeniti loše prehrambene navike. Akciju su podržale i državne i lokalne institucije, svi su zaključili da je nacija predebela, da se premalo krećemo, a previše jedemo. Između upozoravajućih informacija o hranidbenim navikama, uporno se i dalje probijaju recepti kako spremiti još neku deliciju kojoj je teško odoljeti. Pa vi sada budite karakter, nemojte kuhati fina jela, nemojte jesti!     

Malo je onih koji imaju višak kila, a do sada nisu isprobali bar nekoliko različitih dijeta. Nekima je uspjelo skinuti nekoliko kilograma, ali čim su prestali brojati kalorije, kilogrami su se vratili. To je baš obeshrabrujuće. A sve je tako jednostavno, kažu, morate unijeti manje kalorija nego što trošite! Sve više postaje jasno da je problem psihološke prirode.  Zašto?  Prvi problem je što nismo svjesni koliko stvarno jedemo. Uvijek više nego što mislimo. Kako bi vam to postalo jasno, počnite voditi dnevnik (prejedanja). Upišite u svoj dnevnik sve što od jutra do odlaska na spavanja, stavite u usta. I ne samo to, budite precizni i koja je to količina. Nemate pojma kako to može biti učinkovito! Nisam slučajno napisala da zapišete sve što ste stavili u usta, sve do odlaska na spavanje.

Razgovarajući s ovisnicima o hrani, saznala sam da neki od njih imaju i poremećaj spavanja. Ima ih koji kasno liježu jer ne mogu zaspati, a neki se i po nekoliko puta ustaju iz kreveta i idu u pohode svom hladnjaku. Nisu samo zavirili da vide čega ima nego «počiste» ostatke od večere ili su nešto slasno našli, baš na dohvat ruke! Kako to nisu «redovni obroci», misle da se to ne računa. Računa se, računa, samo vi to uredno zapišite. Ljubitelji hrane imaju mnogo zajedničkog s ljubiteljima dobre kapljice: ne mogu odoljeti izazovima, a ne priznaju ovisnost. Slatko jedu u društvu, ali i sami, bar im nitko ne broji zalogaje. Uvijek imaju dobar razlog za žvakanje. Jednom je to neutaživa glad, drugi puta nervoza zbog previše posla, treći puta dosada ili frustracija zbog izgubljenog posla. Mnogi su depresivni zbog svog izgleda pretile osobe, ali teško objašnjavaju kako je do te prevelike težine došlo. Nitko nije preko noći dobio deset kilograma, ali svi bi rado da ih u trenu mogu skinuti.            

 Dobra je vijest da se nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost mogu promijeniti. Dovoljno je da osvijestite da je to vaš problem i da donesete čvrstu odluku da ćete na tome poraditi. Istina je da ćete za to trebati neki snažniji motiv. Tko još nije čuo da je pretilost opasnost za zdravlje? Trebate li još informacija, posavjetujte se sa svojim liječnikom. Reći će vam da su najopasniji kilogrami nakupljeni u području trbuha, reći će vam da višak kilograma prate i masnoće u krvi, povišene vrijednosti  šećera, povećava se opasnost od infarkta ili moždanog udara. Dodate li tome i smanjenu pokretljivost, nemogućnost nekih normalnih aktivnosti (teško se uspinjete po stepenicama, ne možete obuti cipele), a imate i pun ormar odjeće koju više ne možete obući...Budite dobri prema sebi, ne čekajte da za akciju bude prekasno!            

Jako je važno, želite li uspješno provesti promjene u svojim životnim navikama, da odaberete pravi trenutak i da se pripremite na promjene. Da biste to mogli odredite ciljeve i planirajte unaprijed. Mnogi planiraju promjene od ponedjeljka, jer je to nekakav početak, a kakav je tek početak jedne godine! A to je upravo ovaj siječanj, zamislite, ima čak pet ponedjeljaka. Ako ste propustili siječanj, ne brinite, ima četiri ponedjeljka u onom kratkom mjesecu veljači. Još stignete krenuti u avanturu skidanja kilograma, ali pri punoj svijesti, uz cilj koliko, za koliko vremena i na koji način. Ne vjerujte u primamljiva obećanja da će se kilogrami sami istopiti uz neke tabletice ili ako pijete čarobne čajeve. Osobito ne vjerujte da će kilogrami otići ako dijetu ne kombinirate s povećanjem tjelesne aktivnosti. Morate povećati potrošnju kalorija, a to ne ide bez vježbanja. Ne mrštite se, pokazat će se da kretanje donosi radost. Uz vježbe ide i dobar osjećaj ponosa, optimizma, a često i dobro društvo. Krenete li na vježbanje u neki klub ili teretanu, srest ćete ljude sa zdravim navikama. Počnete li planinariti, dobro društvo je osigurano, to su vam poznati veseljaci. Zazirete li od  nepoznatih ljudi ili ste tip samotnjaka, šećite za svoj gušt, meditirajte u društvu ptica ili uživajte u šuštanju lišća i šapatu vjetra u granama. Nakon pređenih kilometra ili dva, osjećat ćete zdravi umor, a potrošili ste i dio kalorija koje ste taj dan unijeli u sebe.            

Osim nekretanja, za vaše kilograme opasna je navika dugotrajno sjedenje pred televizorom ili računalom. Mnogi uz televizor grickaju svašta što ne bi smjeli, a psiholozi se slažu da je najveća opasnost od nesvjesnog unošenja hrane jer onda to činite u neumjerenim količinama. Ako već volite jesti, onda to činite tako da u hrani uživate. Kada jedete, onda samo jedite, polako i pustite da vaša osjetila uživaju. Gledajte što je na tanjuru, osjetite i miris i okus, neka to bude svijesni čin. Smanjite količinu, ne treba vam da zadovoljite glad pun tanjur (ili čak dva).            

Uz pretilost i muke oko skidanja kilograma mnogo je toga što ima veze sa psihologijom. Poremećaji u prehrani idu ruku pod ruku s željom da nešto kontroliramo. Kako je ponekad teško kontrolirati štošta u našem životu, neki se odluče kontrolirati svoju težinu. Dobar dio života provedu gledajući u kazaljku na vagi. Ne može se negirati da je nekome višak kilograma uzrokovan hormonima, ali nekima je pretilost rezultat neiskazanih i zatomljenih emocija.

Zbog oba razloga, svoje probleme pokušajte riješiti uz pomoć stručnjaka. Ići će lakše i brže jer i sami znate, da nema učinkovitog lijeka bez prethodne dobre dijagnoze. Uporni će problem s težinom moći riješiti i sami, tvrdoglavi će misliti da to mogu, a kada u tome ne uspiju, tvrdit će da je to nemoguće. 

Zašto ne koristiti pomoć koju vam mogu pružiti stručnjaci: liječnici, nutricionisti, psiholozi. Nije zanemariva ni pomoć koju nam pružaju prijatelji i obitelj. Oni su podrška koju svakako trebate. Njihova pohvala u pravom trenutku pomoći će da ne pokleknete, a bit će teških trenutaka, uspona i padova, sumnji i želje da odustanete. 

Kako krenuti i kako ustrajati: 

1.      Donesite odluku, nakon promišljanja što ona za vas znači;

2.      Pojačajte motivaciju, zamišljajući što će promjene poboljšati u vašem životu;

3.      Uvjerite se da možete smršavjeti usvajajući zdrave navike;

4.      Razmišljajte o promjenama kao ugodnom i privlačnom načinu života;

5.      Uklonite iz kuće i hladnjaka namirnice kojima ne možete odoljeti, a debljaju;

6.      Jedite redovito, više puta na dan, manje količine i jedite polako;

7.      Ne morate se odreći sasvim slatkiša, ali koristite svježe ili kuhano voće;

8.      Izbjegavajte kolače s teškim i jako zaslađenim kremama;

9.      U čokoladi smijete uživati povremeno, (jedna kockica crne čokolade);

10.   Vaš tanjur s hranom treba izgledati privlačno, nikada pun do vrha;

11.   Ostavite višak hrane, bez grižnje savjesti (niste koš za otpatke);

12.   Ako vam je dosadno ili ste nervozni, ne posežite za hranom – razmislite što možete učiniti umjesto da napunite želudac, jer to sigurno ne će riješiti problem;

13.   Ključ uspjeha je u dosljednosti, ne u perfekciji;   

Pripremila : Ivana Sabol,  07.03.2011.   

Autorica teksta je voditeljica psihološke potpore posjetiteljima Savjetovališta o debljini i prehrani, te članicama Grupe za redukciju pri Udruzi za prevenciju prekomjerne težine! 

Savjetovalište o debljini i prehrani 

Grupa za redukciju 

Nutrijenti koje tijelo treba svaki dan

Detalji

Objavljeno Srijeda, 30 Ožujak 2011 23:00

Hitovi: 5086

http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/jedi-zdravo/koje-nutrijente-nase-tijelo-treba-svaki-dan/  

Magnezij, kalij, vitamini A i E te kalcij i kalij trebali bi biti u našoj prehrani svaki dan. Kelj, bademi, špinat i mliječni proizvodi potrebni su za zdrave kosti, a povrće, voće, mahunarke i žitarice dobre su za probavu. Za mišiće i živce pak treba jesti banane, šljive, češnjak i smeđu rižu. Koje sve nutrijente trebamo svaki dan, piše Ordinacija. Iscrpnije... 

Magnezij 

Magnezij predvodi arsenal hrane u borbi protiv stresa, pretilosti, dijabetesa, ali i srčanih bolesti. On pomaže našim stanicama u proizvodnji energije, održava mišiće, živce i imunološki sustav zdravima, te ujedno gradi kosti. Žene koje pate od osteoporoze obično imaju izrazito nisku razinu magnezija, na kojeg otpada jedan posto minerala u kostima. Bez ovog minerala kristali kostiju se povećaju, a kosti postanu krhke i sklone prijelomu.  Ciljajte na dnevnu dozu od 400 miligrama, a mogu ju osigurati bademi, brazilski oraščići, kvasac, heljda, indijski oraščići, morske alge, kikiriki, bučine sjemenke, špinat, tamna čokolada i žitarice od cjelovitog zrna.

 "Osobe s poremećenom funkcijom bubrega ne bi smjele uzimati više od 350-400 mg magnezija na dan, a pogotovo ne visoke doze. Prehrana bogata fosforom (primjerice umjetan izvor Coca-cola) može smanjiti apsorpciju magnezija. Dobar izvor magnezija je i soja", smatra magistar nutricionizma Nenad Bratković, kojeg smo upitali za komentar za samo neke od esencijalnih nutrijenata koje trebamo konzumirati svakodnevno.  

Kalij

Ovaj nutrijent može držati vaš krvni tlak pod kontrolom, poboljšava plodnost, jednako kao i funkcije mišića i živaca. Namirnice koje bi se trebale naći na vašem meniju su banana, krumpir, sok od naranče, avokado, dinja, brokula, smeđa riža, šljive, češnjak i marelica.U pravilu s povrćem i voćem ne možete pogriješiti, a potrebna dnevna doza je 4,700 miligrama kalija. 

"Vrlo dobar izvor kalija su suhi pivski kvasac, suhe marelice, (suhe ) datulje i rajčice. Fizički aktivni ljudi, sportaši, kao i osobe koje se mnogo znoje, te osobe koje uzimaju lijekove diuretike trebaju obratiti pozornost na adekvatan unos kalija, koji može doseći do šest g", savjetuje nutricionist Bratković.

Vitamin A

Kada govorimo o zdravlju vida i savršenim očima, vitamin A je ono što nam prvo pada na pamet. Postoje dvije vrste ovog vitamina: retinol i karotenoidi, a među njih spada beta-karoten. Njega nalazimo u mrkvi, bundevi, slatkom krumpiru, lisnatom povrću, jajima i špinatu. Ne samo da je jogurt s manjim udjelom mliječne masti ne samo da obiluje vitaminom A, već je i dobar za probavni sustav (sadrži acidophilus bakterije). Istraživanja su pokazala kako konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A smanjuje rizik od razvoja sive mrene i do 50 posto. Preporučena količina vitamina A je 1000 mikrograma dnevno za muškarce i 800 mikrograma za žene. Stoga, navalite, međutim, budite oprezni s količinom. 

"Ovaj vitamin u visokim dozama, nekontroliranim unosom suplemenata primjerice beta-karotena, može biti toksičan kao i opasan za pušače. Naročiti oprez valjaju obratiti na to trudnice, koje ne bi smjele uzimati više od 5000 IJ vitamina A, kako ne bi došlo do deformacije ploda", upozorava Bratković. 

Vitamin E 

Nedostatak ovog vitamina je vrlo rijedak, a može se pojaviti jedino nakon iscrpljenosti i neadekvatne prehrane koja traje mjesecima. Starije žene koje redovito uzimaju vitamin E mogu spriječiti razvoj kronične opstruktivne bolesti pluća. Antioksidant vitamin E smatra se rješenjem za sprječavanje bolesti pluća jer stručnjaci vjeruju kako štiti tijelo od slobodnih radikala – molekula koje oštećuju stanice. Ujedno je dobar za imunitet, zdravu kožu, dobar vid i smanjenje nakupina plaka u krvnim žilama. Bogati izvor vitamina E su biljna ulja, posebno suncokretovo, sjemenke, bademi, kikiriki, jaja i dr. Preporučene dnevne količine su za odraslu ženu osam miligrama, a za odraslog zdravog muškarca deset miligrama. 

"S vitaminom C, čini moćan antioksidativan par, te jedan ne ide bez drugoga, a upravo na tu činjenicu valja obratiti pozornost prilikom suplementacije. Kod previsoke i intenzivne suplementacije ovog vitamina, može se potencirati dodatni deficit vitamina K, te na taj način narušiti jedan od najbitnijih životnih procesa - proces zgrušavanja krvi, pa je potrebno napraviti pauzu nekoliko tjedana prije kirurškog zahvata", tvrdu nutricionist Nenad Bratković. 

Kalcij

Kalcij gradi zube i kosti, ublažava predmenstrualne simptome, održava krvni tlak u ravnoteži i štiti od raka debelog crijeva. Potreban je i za kontrakciju mišića te normalan rad središnji živčani sustav. Gotovo sva količina kalcija u organizmu smještena je u zube i kosti. Tijekom menopauze opada razina estrogena u organizmu, pa su žene u opasnosti od gubitka koštane mase. Zato je potrebno od malih nogu jesti dovoljno kalcija, vitamina D i vježbati, kako bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije u životu. Mliječni proizvodi obiluju kalcijem, a dobar su izvor i kelj, bademi, sušene smokve, voćni sokovi i žitne pahuljice. Prehrana bogata voćem, povrćem i redovito vježbanje nužno je za zdrave kosti žena svih dobnih skupina.  Koja je veza vitamina D i kalcija? Bez sunčevog vitamina naše tijelo ne može apsorbirati kalcij. Odrasle osobe trebaju tisuću miligrama kalcija svakodnevno, dok se starijim od 51 godine preporučuje doza od 1200 miligrama. 

"Iako uvriježeno, kod kalcija bih istaknuo kako mlijeko nije jedini, najbolji, a niti savršen izvor kalcija. To bih prije istaknuo kao odličan izvor kalcija plavu ribu s kostima (sardine), od mliječnih napitaka prednost valja dati prije fermentiranim mliječnim napicima (jogurtu, kefiru) svježem i tvrdom siru nego mlijeku. Odličan izvor su sjemenke sezama, a tek onda mlijeko – no prije kozje nego kravlje!", odlične izvore kalcija je otkrio nutricionist Bratković. 

Vlakna

Vlakna iz povrća, voća, mahunarki i raznih žitarica donose mnoge zdravstvene dobrobiti. Pomažu u snižavanju lošeg kolesterola, riziku srčanih bolesti, pa čak i nekih oblika raka (kolorektalni karcinom). Ujedno poboljšavaju rad crijeva. Ako pokušavate smršavjeti, ona se svakako moraju naći na vašem meniju u većoj količini. Zbog vlakana se dulje osjećamo sitima, što znači da ćemo rjeđe jesti druge namirnice. Tijelu ćete osigurati potrebna vlakna ako pojedete nešto s predloženog jelovnika: bananu, pola šalice crvenog graha (sedam grama), jednu jabuku, pola šalice leće ili pola šalice borovnica. Nutricionist Nenad Bratković smatra kako su upravo vlakna izrazito nezastupljena u prehrani prosječnog Hrvata.

U koju kategoriju spadate?

Za vas je pripremio nekoliko pitanja koja će vam pomoći osvijestiti svoje ponašanje vezano za unos vlakna. 

1.    Koliko puta kada uđem u pekaru ili dućan odaberem raženi ili integralni kruh sa sjemenkama umjesto bijelog kruha?

2.    Kada jedem jabuke, nikada ih ne gulim?

3.    Doručkujem li zobene, ječmene, ražene pahuljice?

4.    Jedem li barem pet serviranja voća i povrća?

5.    Barem jednom tjedno jedem grah, kupus ili brokulu? 

"Ukoliko je odgovor većinom NE, tada se vjerojatno možete početi brinuti za svoje zdravlje ili se barem početi osvještivati za svoje zdravstveno stanje. Prije svega, zdravlje probavnog sustava (crijeva), redovitost probave, pojava žučnih kamenaca, glukoze u krvi direktno su povezani s adekvatnim unosom vlakana, koji bi za prosječnu odraslu zdravu osobu trebali iznositi oko 25 grama dnevno. Taj unos se lako namakne ako za doručak ili za pripreme hranjivih sendviča konzumirate raženi kruh, a za doručak neke od žitarica k

oje su u neprerađenom integralnom (cjelovitom) obliku.Kao prilog za ručak valja jesti smeđu neglaziranu rižu umjesto bijele, kao međuobroke i li u pripremi deserata bobičasto voće, smokve, neoguljene jabuke, kruške, šljive, a usput i antioksidativnu zaštitu bogatu fitonutrijentima pripremom variva od brokule, cvjetače, graha, soje, slanutka, ječmene kaše te svakako – luka", savjetuje nutricionist Nenad Bratković 

Autor: Karmen Horvat 

Objavljeno. www.ordinacija.hr  

Uppt, ožujak 2011. 

U ČABARSKOM KRAJU POPULARNO SUŠENJE VOĆA

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 00:30

Hitovi: 8640

Hrana za siromašne postala gastro delicija

http://www.novilist.hr/hr/lifestyle/gastro/hrana-za-siromasne-postala-gastro-delicija 

Najviše se suše jabuke, kruške i šljive, voće dobiva specifičan okus, često bolji od onog u svježem voću i ne moramo mu dodavati nikakve konzervanse kao što to često radimo kad voće ukuhavamo ili ga kiselimoKrajem ljeta i početkom jeseni obično počnemo razmišljati o tome što pripremiti za zimnicu. Domaćice kuhaju kompote i pekmeze, kisele povrće i sve to spremaju u ostavu ili podrum da im se nađe pri ruci u hladne zimske dane. Nekima se doduše ni ne da sve to raditi, već voće i povrće jednostavno stave u zamrzivač i odmrznu kada je to potrebno. No, postoji još jedna mogućnost čuvanja voća na koju često zaboravljamo.

Zbog čega, naime, ne bismo voće osušili i zatim ga takvo spremili za zimu?

U tom slučaju ne moramo čitavu godinu imati uključenu škrinju za zamrzavanje, a sušeno će voće zauzeti i znatno manje mjesta na našim policama od onog ukuhanog ili ukiseljenog. Još je jedna velika prednost suhog voća. Budući da se ono ne prokuhava, većina vitamina, minerala i ostalih korisnih sastojaka u njemu ostaje sačuvana. Osim toga, sušeno voće dobiva i specifičan okus, često bolji od onog u svježem voću i ne moramo mu dodavati nikakve konzervanse kao što to često radimo kad voće ukuhavamo ili ga kiselimo, kako nam se ne bi pokvarilo. Uzimanje vitaminskih pripravaka i dodataka prehrani za mnoge je uobičajena rutina pružanja pomoći imunitetu koji je tijekom zimskih mjeseci izložen dodatnim izazovima.

U slučaju povećanih potreba organizma, to je svakako opravdano, ali ako vam je imunitet inače dobar, održavajte ga prirodno – sušenim voćemU razvoju čovječanstva sušene su namirnice, a posebice suho voće, bile nepresušan izvor hrane, stoga je suho voće često bilo nadomjestak za kruh.Poradi toga je sušeno voće često nazivano »hrana siromašnih«. Najstariji oblik sušenja je sušenje na suncu.

Do Drugog svjetskog rata, u krajevima s mnogo voća, na većini je gospodarstava postojala ozidana i pokrivena dimna sušnica. Voće se sušilo i u krušnim pećima te dodatno na suncu pa tako voće nije imalo miris po dimu. Suho voće je s vremenom gubilo na važnosti. Od 1980. godine počelo se povećavati zanimanje za suho voće u svijetu, a od 1990. i u našim krajevima, kao osvježenje u svakodnevnoj prehrani, a posebno u turizmu i sportu. Razvitkom malih električnih sušionika omogućeno je sušenje voća iz hobija. Iako je svježe voće puno vitamina i nabubreno od vode, ništa nije manje zanimljivo u svom sušenom obliku.

Nema uopće potrebe posezati za dodacima prehrani ako se svakodnevno konzumira nekoliko komada suhog voća. Valja napomenuti da je suho voće također bogato šećerom, ali 100 posto prirodnim šećerom, pa se smatra važnom namirnicom koju je dobro konzumirati prije nekog fizičkog ili intelektualnog napora.

Nadimak »blječki«

Dimne sušare za voće počele su se graditi oko 1800 godine.  Bile su veličine 2x1,5 metara, s kamenim zidom i drvenim krovom. Dvije strane je zatvarao krov, a druge dvije drvene daske s jednim vratima kroz koje se voće (jabuke, kruške ili šljive) stavljalo na ljese pletene od vrbova pruća.Zadnji zid se ukopavao u zemlju jer je sušara bila smještena na kosom terenu. Od jame do ložišta  je bio tunel dužine 2 do 3 metra i promjera oko 40 centimetara. Za loženje se rabilo vlažno ili natrulo drvo koje je više dimilo nego gorjelo.

Sušenje je trajalo 5 do 6 dana. U čabarskom kraju po sušenom voću  poznata su naselja u dolini Čabranke, a zanimljivo je da su po sušenom voću  koje se ovdje naziva »blječki« nadimak dobili i tamošnji žitelji. Još uvijek se pojedini stanovnici nekadašnjih naselja sa sjetom prisjećaju onih vremena kada se u jesenskim danima pripremalo suho voće za zimu, u posebno izgrađenim pećima ili kod kuće u štednjaku. Voće je uvijek dobro rodilo pa je na taj način pripremljena i kvalitetna zimnica.

Priče govore da je primjerice u Kamenskom Hribu naselju iznad Plešci sušenje voća bilo jako popularno, jer kada se nije imalo druge hrane, »blječki« su dobro došli da smire nemirnu dječicu, kojih je u domaćinstvu bio poveliki broj. Na ona vremena podsjećala je do nedavno još stara peć za »blječke« u Mandlima, od koje je ostala samo fotografija, jer je prilikom rekonstrukcije ceste Čabar – Zamost došlo do njenog rušenja, a novi temelji postavljeni su nešto više.

Očekivanja su da će se cijela peć uskoro rekonstruirati i time postati dio turističke promidžbe ovog kraja. A dok se to ne dogodi, o blječkima i njihovoj proizvodnji i plasmanu brinut će se Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo »Pintar« Čabar i Udruga »Trbuhovica« Prezid koji na svim značajnijim manifestacijama u ovom kraju, ali i van njega, nude sušeno voće.

No blječki su se proizvodili i u ostalim dijelovima porječja Čabranke i Kupe o čemu smo više saznali od Bojana Pajnića. Po njegovim riječima u Zakrajcu je svaka kuća imala svoju sušionicu, zidanu iz kamena, s krovom.

Rezučka kuća ju je imala iza drvarnice, gdje su i danas ostali njeni kameni ostaci. U sušionici, koja je bila četverokutnog oblika veličine »2 prema 1 metar« i imala je ložište za drva, sušile su se jabuke, šljive i kruške, najviše od kruške tepke.

Sušionica je imala pri dnu zidanu peć, koja se palila izvana, tako da je dim odlazio u zrak. Budući da se voće sušilo bez prisutnosti dima, zadržalo je karakterističnu prirodnu boju, miris i okus.  

Drvene ladice, u kojima se sušilo voće, imale su dno izrađeno iz tankih letvica, tako da je voće dobivalo potrebnu toplinu. Za vrijeme sušenja ladice su se morale stalno pomicati, donje na vrh i obratno. Tako se posušilo oko 5 koševa suhog voća, koje se spremilo u škrinju. Suhom voću reklo se i »blj´eček«. »Poz´ime blj´ečke prof pridejo« ili sušeno voće zimi dobro dođe. 

Sušara za voće bila je sastavni dio svakog gospodarstva. Primjerak stare sušare nalazi se iznad kuće Slavkinih. Sušene jabuke i kruške bile su uz kukuruz glavni proizvodi kojima se trgovalo ili trampilo.  Osim sušenja voća  pomoću drva, manje količine voća mogu se sušiti i u pećnici štednjaka, no vrata pećnice moraju biti odškrinuta da vodena para može iz nje izaći.

Zdravi plodovi

Svi plodovi za sušenje moraju biti zdravi, čisti i dovoljno zreli. Ako želimo sušiti jabuke, najčešće ih treba prvo oguliti i izvaditi im sredinu s košticama, a zatim izrezati na kriške ili kolutiće. Jabuke sušimo na okvirima s mrežom u tankom sloju na temperaturi od 50 do 65 stupnjeva oko 8 sati. Sušenje počinje na nešto nižoj temperaturi, a zatim se temperatura povećava te pred kraj sušenja ponovo snizi.

Temperatura sušenja ne smije biti previsoka jer se tada dio šećera u jabukama karamelizira pa one potamne. Suhe jabuke pustimo da se ohlade, a nakon toga ih pakiramo u nepropusnu ambalažu. Za duže vrijeme voće se skladišti u tamnom i suhom prostoru, najbolje u vrećicama ili posudama od polipropilena.Platnene vrećice nisu pogodne jer ne sprečavaju ponovno vraćanje vlage u voće te ne nude zaštitu od štetnika i pljesnivosti.

Radi ishlapljivanja vode pri sušenju u vodi se koncentriraju topive i netopive tvari, primjerice kiseline, minerali i vitamini.Najveći je dio ugljikohidrata: šećeri 60-70 %, bjelančevine 1,4 %, mineralne tvari 1,5–3,5 %, sirova vlakna do 7 %. Dio vitamina se uništi (oko 50 % vitamina A i C); u cijelosti se mogu sačuvati vitamini B-kompleksa. Suši se primjereno zrelo voće (ni prezrelo, niti zeleno).

Voće mora imati sklad između sadržaja kiselina i šećera, na što je potrebno paziti pri izboru sorti.  Za sušenje voća bere se zdravo voće u tehnološkoj zrelosti. Oštećeno voće ima unutarnja oštećenja pa je stoga oksidirano sa smeđim mesom koje nije dobro za sušenje.

Sortira se po veličini i zrelosti (manje zrelo treba pustiti da dozori). Odstranjuje se sve oštećeno i trulo voće. Pranje voća je obavezno jer su na površini mogući ostaci zaštitnih sredstava i neželjenih prljavština. Voće se ljušti ručno, strojno ili kemijski (dlakave površine na breskvi). To voću daje ljepši izgled i ubrzava sušenje. K tome, potrebno je odstraniti koštice i peteljke. 

Voće se reže na komade, kolutiće, polovice ili ostaje cijelo. 

Sušeno voće je vrlo poželjno u svakodnevnoj konzumaciji sve do proljeća i boljeg izbora svježeg voća. Stariji ljudi bili su vrlo mudri kad su rekli da na stolu stalno treba stajati zdjelica sa suhim voćem. Ono je  vrlo poželjno na stolovima, prvenstveno kao izdašan izvor kalorija, a isto tako i raznih zaštitnih tvari.

Hranjivi sastojci

Sušeno voće je sigurna i vrlo zdrava hrana u kojoj su svi hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost se povećava čak za 6-10 puta. Tako sirova šljiva sadrži 345 i.j. vitamina A, a osušena dvostruko tj. 781 i.j. Tipična je situacija kod vitamina K koji je nužan za zgrušavanje krvi; u sirovom obliku šljiva sadrži 6,4 mg, a u osušenom 60 mg što je deseterostruko povećanje. Količina beta-karotena i kriptoksantina se penje za 3-5 puta, a luteina za 6 puta. Zanimljivo da se količina vitamina C, koji je dosta osjetljiv, kako na povišene temperature tako i na isušivanje, bitnije ne mijenja ili smanjuje.

Kod šljiva padne s 9 mg na 0,5 mg, a kod banane ostaje na istoj razini. Kod jabuka i ostalog suhog voća (grožđe) hranjive i zaštitne tvari kreću se u rasponu već navedenih veličina. Sve osim vitamina C se bitno povećavaju i tako postaju dragocjenim izvorom tih tvari. Posebno vrijedi istaći da šljiva u svježem stanju sadrži 87,2% vode, a sušenjem se njena vlaga smanji na oko 30%, šljiva se smežura i potamni.

Ukupna količina ugljikohidrata ili preciznije šećera s 11,5% u svježem stanju skoči na nevjerojatnih 63,5% što automatski povlači pojačanu slatkost.Ukratko, osim što nema vlage za razvoj mikroflore, porastom koncentracije šećera također se javljaju nepovoljni uvjeti za razvoj mikroflore. Tako glukoza s oko 5% poraste na 25,5%, a fruktoza s 3% na 12,5%. Ono o čemu se vrlo često govori kada je u pitanju zimska prehrana je nedovoljan unos vlaknaste strukture.

Suho voće, primjerice sirova šljiva, sadrži 1,5 g / 100 g, a kada je osušena, vlaknasta struktura penje se na 7,1 g / 100 g. 

Autor: Željko Malnar , Objavljeno: 17. prosinca 2010.

Uppt, preuzeto 02.01.2011.