Dijete

Dnevnik jednog bolničkog liječenja

Detalji

Kategorija: Istinite priče

Objavljeno Nedjelja, 07 Listopad 2012 22:03

Hitovi: 3616

1989.g. potpuno sam promijenila prehranu. Prešla sam na vegetarijanstvo, bez mesa, ribe i jaja, ali sa puno šećera i pržene hrane. Vegetarijanstvo je za mene bio veliki izazov i kulinarski u edukacijski.

1990.g. u 12. mjesecu skoro idealna težina: 65kg

1991.g. prestajem pušiti i piti kavu. Dobila sam 10kg za 2 mjeseca: 75kg

do 1997.g. održavam tu težinu uz pokušaje mršavljenja bez uspjeha

1997.g. je godina velikog stresa i depresije. Za nekih 3 mjeseca dobila sam oko 30kg. Od tuge i žalosti smo sam jela i jela bez kontrole. Potrebu za ljubavlju, sigurnošću i zaštitom nadomještala sam čokoladom, tjesteninom i sirevima.

Do danas 26.07.2003.g. u nekoliko navrata smršavila sam puno, čak i do 25kg, ali moja tuga i očaj nadvladali su znanje, volju i inteligenciju.

24.04.2003.

– 104,2kg (moj osobni rekord);

- susrela sam se sa Sonjom na Otvorenom učilištu. Na štandu sam vidjela izrezak iz novina dr. Koršića i njegovoj metodi „zatvora“ i niskokalorične dijete. Nekoliko dana sam razmišljala što učiniti sa sobom. Nazvala sam Sonju i zamolila je za pomoć. Ugovorila sam sastanak sa dr. Koršićem u rekordnom roku jer je on vrlo zauzet i često odsutan i svjetska marka.

- u dnevnik sam upisala „BAŠ TE NEĆU POJESTI“ (to se odnosi na čokoladu) i do danas sam ukupno pojela možda samo 1 blok (u vrlo kriznim trenucima – od ovulacije do menstruacije ne mogu vladati potrebom za slatkim).

07.05.2003.

- pregled kod dr. Koršića i vaganje: 102,6kg;

- bila sam šokirana. Dr. je rekao da izgledam mršavije ali to je slaba utjeha. Odlučio mi je pomoći i dao domaću zadaću – do idućeg susreta smršaviti koliko mogu i obaviti pretrage. U glavi mi se upalio alarm – sad je zadnji čas da nešto poduzmem.

Podršku imam, znanje o dijetama imam, želje za promjenom imam a hrabrosti? Odluka je pala – nema odustajanja.

Pronašla sam svoj sistem reduciranja hrane, ali krize često dolaze.

Posjetila sam dr. Cara i uz pomoć akupunkture smanjila apetit i želudac i skinula nekoliko kilograma, no presudna je bila redukcija hrane i plivanje - od 20.05. redovito odlazim na plivanje 3-5 puta tjedno. Plivam 2-3 sata. To je prava blagodat za kičmu, kožu, mišiće, a i jača mi volju. Vrlo sam uporna. Plivam kao robot: od-do. Bazen je dug 25m, preplivam ga 20x, onda malo odmorim i malo vježbam, zatim opet plivam 20x, pa vježbanje,…

Na sljedećem pregledu kog dr. Koršića težina je bila 93,1kg. Pohvalio me, ali smo ipak dogovorili „zatvor“ za 22.07. Do tada trebam imati manje od 91kg. Ako nastavim ovako disciplinirano neće biti problema. U bolnici je velika gužva za krevete i dr. me molio da budem „dobra“ jer me inače neće primiti u bolnicu, a pošto je na godišnjem, neće se imati tko zauzeti za mene.

Za moju odluku zna samo moj sin koji me podržava i Sonja koja je isto tako podržava. Nisam sama.

Imala sam nekoliko kriza i pojela nekoliko vrlo kaloričnih stvari – pohane bukovače (3 kom. – bile su izvrsne), meksičku salatu (3 velike žlice), 1 manji kolač.

Drugi dan je vaga pokazivala 1/2kg više. Uhvatila me panika da neću uspjeti a mjesto me čeka, na poslu sam organizirala bolovanje, smislila priču za muža, razočarat ću dr. Koršića, Sonju, Udrugu i najviše sebe.

Vratila sam se redukciji hrane i plivanju.

Imam jako tijelo pa sam mogla izdržati sve te napore.

22.07. 2003. utorak – bolnica 1. dan;

- vaga pokazuje 87,9kg.

Skoro da me nisu primili jer sam jako puno izgubila. Kad mogu doma mršaviti, što će mi bolnica? Imala sam 3,1kg manje od dogovorenog. Upornost i volja su dali rezultate. Čestitam sama sebi – BRAVO!

Osjećaj koji mi se pojavio u srcu je bilo zadovoljstvo, malo ponosa. Dobila sam dodatnu snagu i volju. Konačno je moja tvrdoglavost od neke koristi.

Sa dr. Koršićem sam dogovorila najredukciju – 400kcal dnevno.

Ne znam da li bi to mogla kod kuće i uz posao jer je to stvarno jako malo, ali želudac mi se već stisnuo pa možda neće biti teško, a i krevet je u blizini ako se srušim.

Moja dijeta je vegetarijanska bez mesa, ribe i jaja. Vrlo sam znatiželjna kako će mi složiti obroke. Ponijela sam od kuće nekoliko paketa tofua, ali mi ih nisu dozvolili je se ništa ne smije unositi u kuhinju.

Ujutro nisam ništa jela niti pila u strahu od vage. Obukla sam najtanju haljinu, a i prije vaganja sam nekoliko puta otišla na WC.

Ručak 12h – juha sumnjivog porijekla. Izgleda kao da su izvadili meso i dali mi vodicu bez rezanaca i povrće (to nisam pojela). Glavno jelo: kuhana mrkva i dva cvjetića karfiola bez ulja, zelena salata s malo octa i soli (bez ulja), 1 sirni namaz (5 dkg light), 1 jabuka (ostavljena za popodne ako me uhvati kriza).

Večera 18h – light jogurt 150g.

Jabuku sam pojela u 17h i jako mi je prijala.

Osjećam se dobro, nisam gladna i spavam kad mogu. Jedva čekam noć da ponovo zaspim. Umorna sam, ali neke bake su jako bolesne pa zapomažu. Popila sam nekoliko kapi valerijane za lakši san. Vrlo sam uzbuđena, umorna i opterećena kazaljkom na vagi.

Ponijela sam od kuće anđeoske karte. Biram za svaki dan po jednu, ne vraćam ih natrag u kutiju već skupljam poruke za sve dane bolnice.

1. dan 

Opraštanje;

Opraštam sebi;

Opraštam svakome;

Opraštanje me oslobađa!

Prava poruka u pravo vrijeme!

Razmišljam o njoj cijeli dan.

(…Slobodna sam, … opraštam sebi sve pogreške. Ja sam vitka, mršava i zdrava. Jedem i popijem ono što je dobro za moje tijelo.)

23.07.2003. srijeda – bolnica 2. dan;

– buđenje u 5:30;

Jedva čekam vaganje: 87,20kg – 700g manje.

Na viziti je dr Aganović. Rekao je da me treba poslati doma jer mi dobro ide.

Doručak 8h – jabuka, 2 žlice kravljeg sira, 1 šalica čaja.

Jabuku ostavljam za oko 10h.

Ručak 12h – opet sumnjiva juha koju ne jedem, kuhana mrkva oko 100g, 1 mali tanjur zelene salate, 1 kruška (ostavljam ju za poslije). Bjelančevina nema.

Prije dolaska u bolnicu odlučila sam da neću pojesti ništa izvan dijete pa makar umrla. Danas sam na kušnji. Oko 16h me hvata slaba nesvjestica, pa mi je tlak na 90/70. Žele mi povećati kalorijsku vrijednost, ali odbijam. Pojela sam jedan bombon i malo mi je bolje. Dosta spavam i ne razmišljam baš puno!

Danas sam izvukla kartu – Prepuštanje: „Prepuštamo se vodstvu Duše i postat ćemo svjesni Božje pomoći koju primamo. Oslobodi se tereta prošlosti i negativne energije.“

Podrška s neba! Hvala Vam anđeli moj!

24.07.2003. četvrtak – bolnica 3. dan;

– vaganje: 86,50kg;

Doručak 8h – 2 žlice svježeg sira, 1 šalica čaja, 1 jabuka, 1 šnita bijelog kruha. Odmah sam odlučila da ga neću pojesti, ali uzimam ½ paketa bobi štapića koji bi po kalorijskoj vrijednosti odgovarali.

Pijem puno vode, šetam prijepodne 4 kruga oko blnice i 5 krugova popodne. Za jedan krug treba mi oko 12 minuta brzog hoda. Po mojoj procjeni to je oko 1km. Dobro se osjećam, pomažem bakama u sobi. Stolica mi je redovita – svako jutro prije vaganja.

Poruka za dan: OBILJE – „Moj život je pun obilja jer ljubav Božja živi u meni.“ S ljubavlju prihvatiti ljude i situacije.

Razmišljam o duhovnom obilju i ljepoti duše, materijalno mi ne znači puno.

Osjećam da svakim dekagramom gubim terete i opterećenja koja me muče, ali ne mogu jasno definirati njihova imena i u koju kategoriju spadaju.

U sobu je stigla jedna gđa. vegetarijanka i još k tome adventistica. Puno pričamo o hrani, Bogu, ljudskim odlikama i kako nadići srdžbu, zavist, požudu,… Djevojka prije nje isto nije jela meso. Unuka jedne bake ne jede meso, ribu i jaja, kao i ja. Na šest kreveta 4 osobe su bezmesne. Voljela bi se više angažirati u prezentiranju vegetarijanstva i zdrave hrane, ali moram „OZDRAVITI“ i odbaciti šablone koje su kao željezne kugle oko nogu. Želim krila!

Malo sam uznemirena jer me hoće poslati doma zbog zdravog gubitka. Kažu trebaju im kreveti. Jasno mi je da ima bolesnijih od mene, ali bi rado ostala. Zovem Sonju koja pokušava urgirati kod dr. Koršića. Tek sad kad imam priliku spavati kad mi se prispava i leći, kad mi se hoće, vidim koliko sam premorena. Već pune dvije godine nisam stala.

Ručak 12h – opet juha, opet mrkva i zelena salata, opet light sir, opet jabuka (voće od ručka ostavljeno za 17h). Ovi stvarno nemaju pojma o slaganju dijeta, ali neću prigovarati jer nisam gladna. Samo bi um htio i malo parene blitve ili brokule, umjesto dosadne prekuhane mrkve.

Poslijepodne odmor i šetnja, meditacija.

Loše se spava jer neke bake jauču cijelu noć.

Večera 18h – light jogurt.

Obroci su točno na vrijeme. To mi odgovara. Programirala sam svoj sat (unutarnji) i hvatam ritam.

25.07. 2003. petak – bolnica 4. dan;

– vaga: 86,00kg;

Poruka odmah nakon buđenja: „Moje je biće svjesno važnosti djelovanja za dobro čovječanstva i planeta Zemlje!“ Zajednički poboljšati kvalitetu života i čuvati planetu. Družite se s pravim ljudima na pravim mjestima. Eto, ova kartica mi potvrđuje da Duša u nama sve čuje i zna. Kad se prvi put sretnem sa Svojom, predložit ću joj nešto – edukaciju po bolnicama, školama , vrtićima, đačkim domovima.

Danas me posjetila dijetetičarka i nakon par riječi shvatila sam da ne zna ni za tofu, ni za seitan, a o sjemenkama da i ne govorim. Moja dijeta ima 400 kcal, ali bi ona mogla izgledati i drugačije.

Uključit ću se aktivnije u rad Udruge. Imam znanje, sposobnost i volju, ali se moram dovesti u red. Ovaj puta imam podršku sa puno strana.

Ručak 12h – juha, kuhana mrkva, zelena salata, 1 liht sir, 1 kruška.

Večera 18h – 1 light jogurt

Iako je danas jako vrući dan, odšetala sam uredno 9 krugova i dobro se oznojila-. Poslije toga tuširanje. Lush sapuni čine čuda. Tuširam se nekoliko puta dnevno.

Navečer mi se malo vrtilo u glavi. Pojela sam 1 bombon. U prvi mah mi se učinilo kao prekršaj, ali s obzirom da ne pojedem juhu niti jedan dan, a ponekad za večeru samo voćku, onda si oprostim isti čas.

Čitam L. Hay (iako sam je pročitala već 6x).

Moto za bolnicu: Spremna sam promijeniti se!

U toku dana to često izgovaram. Još nisam probala razgovarati sa ogledalom. Na samu tu pomisao imam nelagodu i počnem se znojiti. U tom grmu leži zec! Voljela bi čuti Sonjin komentar.

26.07. 2003. subota – bolnica 5. dan;

– vaga: 85,20kg

Ipak me ne šalju doma, dobro gubim.

Poruka: „Sve novo u mojem životu je veličanstveno rađanje i rast!“ Svali trenutak u nažem životu je rađanje novih mogućnosti. Izbor je na nama. Treba samo pustiti Duši da nas vodi. Moj izbor: Spremna sam promijeniti se!

Razmišljam o kočnicama u mom umu i o ograničenosti inteligencije za pravilan odabir tijekom proteklih 10 godina.

Dana je preda mnom veliki test. Dolazi mi muž u posjetu.

Kad bi me netko pitao što želim od života, bilo bi to isključivo duhovni razvitak i napredovanje, ljubav u srcu i blistanje Duše. Željela bi biti korisna čovječanstvu.

Prije odlaska u bolnicu, zapravo nakon prvog susreta s dr. Koršićem, pospremila sam ormar s odjećom i nekim sitnicama koje su mi prije značile. Bilo je tu robe od veličine 38 do 48, sve on što mi nije odgovaralo trenutno odložila sam u kutije, nešto sam bacila, a nešto poklonila. Više volim baciti jer i odjeća nosi karmu, ali onda mi proradi savjest pa poklonim.

To je bilo veliko olakšanje i za ormar i za mene. Taman da opet dođem (a doći ću – zapravo već jesam samo treba vrijeme da se manifestira) na tu veličinu, ja neću biti ista osoba kao prije. Ja već sada nisam ista osoba. Ja napredujem!

Obroke ne spominjem jer je sve bilo isto kao jučer.

Za večeru nisam pojela jogurt već lubenice u toj kalorijskoj vrijednosti. Donio mi je muž. Bio je kod mene dva sata. Uspjeli smose i posvađati. Od 07.05. izgubila sam 15kg. Nije uopće primjetio. Žao mi je što mu ne mogu reći da sam tu zbog mršavljenja, ali obzirom da mi je rijetko kad bio podrška– mogu ja to i bez njega. Užasno me nervira njegova flegmatična priroda. Kad shvatim da je „klik“ u meni, bit ću zdrava. Do tada ću se živcirati kao danas.

Prije spavanja popila sam kapi valerijane, ali sam ružno spavala i sanjala strahote.

Rekla sam mu da mi treba njegova ljubav i podrška općenito u životu, on misli da mi daje dovoljno. Toliko mi je puta rekao da sam ružna i debela i da ga je sram ići samnom. Ne znam zašto sam tako glupa pa inzistiram na tome. U mom srcu ima ljubavi za cijeli svijet. Samo je moram početi davati.

27.07. 2003. nedjelja – bolnica 6. Dan;

– vaga: 85,00kg

Noć je bila prava noćna mora.

Poruka anđela: „radost prožima moje biće. Radujem se jer postojim.“ Radost je blago naše Duše.

Iako sam svjesna da mi je poruka došla u pravom trenutku ne mogu je s radošću prihvatiti. Još sam pod dojmom jučerašnjeg dana. „Ne budi glupa. Možeš ti to i bez njega.“ Radost nam daje krila. Ja ih danas nemam.

Na vagi je bilo samo 200g manje. Ne vjerujem da je zbog lubenice koja nije bila u planu.

Pogledala sam u kalendar, još nekoliko dana do ciklusa. Osjećam napetost u prsima. Sestra me tješi da je to normalno.

Doručak: light sir 120kcal

Umjesto toga sam pojela jabuku i light jogurt.

Danas su posjete od 10–12h. Puna je soba ljudi. Odoh ja u šetnju i u park na čitanje.

Malo sam nervozna, ujutro sam pospremila ormariće onima u sobi, oprala pločice oko lavaboa, nahranila jednu baku, odnijela smeće, oprala svoj veš. Baš sam nervozna.

Nekoliko puta bila sam u iskušenju da uzmem bombon no umjesto toga popila sam 4 čaše čaja i uvjerila sebe da bombon neće riješiti nervozu. Prvom prilikom maknut ću te bombone iz sobe. Netko ih je dobio na poklon i ostavio na stolu. To čak nisu niti moji bomboni i nemam ih pravo baciti. Treba samo odlučnosti reći ne.

Inače vrijeme pred menstruaciju mi je jako teško za slijeđenje bilo čega. U to vrijeme najčešće činim greške. Doma je to suha marelica ili šljiva, šalica soja mlijeka od čokolade, kockica–dvije čokolade  a ponekad i žlica šećera od trske, ili nekoliko oraha,… Je li to slabost i neodlučnost kad pojedem nešto što ne valja?

Uskoro će podne. Svi moramo biti u sobi u vrijeme ručka. Kakvo me iznenađenje danas čeka na tanjuru?

I bilo je: kuhani karfiol, brdo zelene salate, juha (nisam pojela), 1 mali light sir (nisam pojela).

Večera: 1 jogurt 180 gr 3,2%m.m. Umjesto toga sam uzela 1 domaći paradajz.

Lista hrane o kojoj najčešće mislim kad me uhvati kriza:

knedle s marelicama;

štrukle sa sirom;

pizza;

pečena paprika;

sir i vrhnje;

Bio mi je muž – to ću prepričati kasnije. Još uvijek razmišljam o susretu.

28.07. 2003. ponedjeljak – bolnica 7. dan;

Poruka: Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe! Nauči voljeti sebe. Ti si sam sebi bližnji!

Još se nisam vagala. Čekamo vizitu. Malo mi je porasla temperatura. Bole me jajnici, tužna sam i rado bi išla kući. Pojavile suse komplikacije oko djece i užasno brinem, a ne mogu kontrolirati i djelovati. Situacija u kojoj bi inače posegnula za hranom. Danas baš neću.

Hodam, hodam, hodam – ljudi me čudno gledaju, ali baš me briga.

Molim se Bogu da mi da snage da naiđem iskušenje.

Vaga pokazuje isto kao i jučer. Sestra me tješi da je to normalno i da ne briem.

Ritam obroka je isti, količina i vrsta hrane je ista.

Bole me jajnici, spavam cijeli dan.

29.07. 2003. utorak – bolnica 8. dan;

Danas nisam izvukla poruku. Brinu me stvari kod kuće.

Vaga pokazuje isto kilograma i jučer. Sad već brinem jer nisam napravila niti jedan prekršaj. Sve me živcira i teška sam sama sebi. Doktor je rekao da uskoro idem doma. Ne bunim se. Pokušavam smiriti misli. Šetam, Šetam, meditiram. U krugu bolnice ima kapelica. Otvorena je cijeli dan i nikog nema između 15 i 17h. sjedim unutra i mantram svoje molitve i molim ponizno za pomoć.

30.07. 2003. Srijeda – bolnica 9. dan;

Težina ista: 85kg

Već me i doktor sumnjivo gleda. Nisam pojela ništa sa strane i to me tješi. Sutra idem kući.

Sprijateljila sam se s kokama, već plaču za mnom, ali sutra će doći neka druga žena koja će ih malo utješiti i saslušati pa će me zaboraviti.

31.07.2003. – bolnica 10. dan;

Nakon vizite se pakiram.

Vaganje – UŽAS! Težina ista: 85,00 kg. Kao da su zabetonirane. Za vrijeme bolnice izgubila sam 2,7kg. Možda sam to mogla i doma uz malo više discipline i odlučnosti. Doktori me zezaju da me više neće primiti u „zatvor“ i da sam postigla dobar rezultat.

01.08.2003. bolnica 11. dan;

Konačno sam dobila menstruaciju i napetost u tijelu je popustila.

Za nekoliko dana idem na godišnji odmor u ovi Vinodolski. Nikad nisam tamo bila i ne volim neizvjesnost.

06.08.2003. bolnica 12. dan;

Spakirala sam stvari vrlo brzo, bez puno kompliciranja.

Naši domaćini su mladi ljudi s djetetom od nekoliko mjeseci – a ja sam tako umorna od napornog rada i 6–mjesečne jurnjave od 4h do 22h svaki dan. Maturirala sam s odličnim i to mi je veliko zadovoljstvo i osobni uspjeh. Profesor je pohvalio moj rad.

07.08.2003.

Kilogrami me se drže kao pijan plota!

Sa Sonjom se redovito dopisujem porukama.

… nek si pojela, i u redu je da povremeno pojedeš i male bedastoće. Tvoja odluka je konačna za mršaviti, ali sporije! 2–3kg mjesečno. Uz tebe sam!

… Ne razmišljati! Sve je jednostavno, drži te kilograme pet dana! Ti si najvažnija i moćna! Ostavi karmičke sile!

… Neka ti bude stimulativno kad se drugi prejedaju, a ti jedeš malo ali često. Ustrajnost je veoma važna – usmjerena pozitivno!

10.08.2003.

… Možeš jesti tijekom dana jer tijelo se prilagodi, uspori funkicje i kilogrami ne idu dolje. Hranu ne izbjegavati, ccijeli dan pomalo jesti. Pametno!

11.08.2003.

… Hoćeš i možeš!

13.08.2003.

… Nemoj se vagati svaki dan. Jedi vrlo pametno. Ne hrani emocije! Veoma je važno ne dobiti ni kilogram kriz mjesec dana. Sad je idealno mršaviti do 3kg mjesečno. Ti to hoćeš i možeš!

06.08.2003.

… Izbaci sve masno. Dnevno 1 žlicu ulja! I slatko sve izbaci! Svako jutro zahvali sebi i svojoj snazi što si jučer pametno jela-. Kad je kriza zovi!

14.08.2003.

… Jedi 2–3kg lubenice i dinje su oko 150 kcal. 1/2 kg šljiva 200 kcal. Blitva s tofuom kuhanim ili pečen bez masnoće 150 kcal.

Ne mogu riječima opisati što mi znači Sonjina podrška.

Domaćini su OK, dijete ne plače, imamo sobu s balkonom.

Ujutro ustajem prije svih i kuham za sve. To me veseli jer je kuhanje moja velika ljubav. Za sebe pripremam posebno. Imam doze i držim se toga.

Vagu sam nosila iz Zagreba. Ujutro poslije 9h odlazimo na plažu i ostajemo do noći.

Prija mi izležavanje. Dopuštam si ništa ne raditi i odmarati se.

Na plaži je ugodno. Ima i borova šumica pa ležim u hladovini, čitam i ništa ne radim. To je jako dobar osjećaj.

Krize oko hrane dolaze kao valovi. Ne gubim, ali niti ne dobivam….

Bilo je i bedastoća raznih vrsta i kaloričnih vrijednosti.

Do kraja godišnjeg dobila sam 750gr–1kg. Ne brinem. Otići će to kad počnem raditi. Ovo je bio odmor za tijelo, a od 22–30.08. imala sam odmor za dušu i duhovnost. Bilo je niz predavanja i radionica na temu komunikacije, meditacije. Ne važem se danima.

02.09.2003.

Danas mi je rođendan – 46 godina.

Dobro se osjećam i dobro izgledam. Odmoreno i spremno za novi tempo.

Malo me brine neriješena situacija na poslu.

U dogovoru sa Sonjom odlučujem se na masažu kod gđe Ružice koja je članica Udruge i izvrsno masira. Leđa su mi u komi, celulita ko u priči. Odlučujem se na ritam 3x tjedno, 2x plivanje. Puna sam elana.

Dekagrami su opet počeli nestajati. Ružica izvrsno masira, temeljito i kvalitetno i ona mi je podrška. Preporučujem je svima. Prijatelji koji me nisu dugo vidjeli ne mogu vjerovati da sam to ja.

Puno toga sam odbacila iz srca, predrasude, optuživanja, ogorčenje. Osjećam se lakše i puna optimizma.

Dana 11.10.2003.g.

Imam točno 81,4kg. Odlično zar ne?

Sad ću reći nešto što do sada još nikad nisam izgovorila niti pomislila u svojih 46 godina: „Jadranka, jako sam ponosna na tebe!“

Odlučila sam se nagraditi. 26.10. idem na koncert Bob Dylana u Graz!

Anđeoska poruka:“Cjelovito sam biće. U meni i oko mene vladaju sklad i potpunost.“

Nakon godišnjeg odmora ponovo sam sortirala odjeću i opet dosta toga bacila. Jednostavno mi je preveliko. Svakom komadu sam se zahvalila što me tako dugo služio.

Prije tjedan dana prisustvovala sam radionici čitanja božanskih spisa i komunikacije. Koristili smo metodu psanja pisama osobama s kojima imamo neraščišćene odnose. Za vrijeme radionice sam napisala dva, imam ih još nekoliko za napisati. Već vidim rezultate. Osjećam da mi rastu krila i da moje vrijeme tek dolazi.

Hvala Bogu, anđelima, Sonji, prijateljima na podršci.

PS. Zaboravila sam reći da sam kuharica i to je ponekad vrlo loše za mene i kilažu.