Dijete

HRANA KAO OVISNOST

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Subota, 09 Siječanj 2010 21:24

Hitovi: 4058

U zadnje vrijeme teorija i pravila o prehrani ima toliko da se mnogi ljudi, obeshrabreni, vraćaju uobičajenom, nesvjesnom i neprirodnom načinu prehrane. Kao i u svakom drugom području, i u hrani nastojim izbjegavati previše sitničava pravila i slijediti neke jednostavne i općenite principe koji mi se čine logičnima.

Jedan od ključnih što se tiče prehrane, jest da je mudro hraniti se što prirodnijom, svježijom i što manje na bilo koji način prerađenom hranom. Većina ljudi to ne smatra posebno važnim i ne želi se odreći užitka u hrani na koju su navikli. No činjenica je da su krvožilne bolesti – rezultat nepravilne prehrane - na prvom mjestu uzroka smrti u zapadnim društvima, a većina ljudi, uključujući čak i djecu, prilično rano počinje patiti i od brojnih drugih degenerativnih procesa.

Tu je na prvom mjestu opće rasprostranjeni i opće omraženi celulit, ali osim toga poznajem i značajan broj mladih ljudi (čak i studenata), koji pate od raznih kroničnih bolesti i patoloških procesa u tijelu, čak i ako su vitki i ne jedu previše. Mi smo ovisnička civilizacija. Koristimo sve moguće načine i aktivnosti radi odvraćanja pažnje od svojih stvarnih osjećaja i potreba.

Kao ovisnost može poslužiti sve što nam privre­meno može skrenuti pažnju s nas samih: od uobičajenih svakodnevnih aktivnosti do teških psihoaktivnih droga. Hrana je jedna od najraširenijih, ali i najsuptilnijih ovisnosti: u pravilu smo vrlo malo svjesni ne samo učinaka nekvalitetne hrane, nego i samog ovisničkog ponašanja. 

Razlog tome je što se hrana od malena povezuje s ljubavlju i emocionalnom ugodom. Za dojenčad to su neki od najugodnijih trenutaka, povezani s bliskošću i milovanjem, a za malo stariju djecu koja se počinju suočavati sa svim frustracijama, zabranama i društvenim ispiranjem mozga, podsjetnik na tu ugodu je vrlo često olakšanje.

 Hranu koju nam roditelji daju u najranijoj dobi na vrlo dubokoj razini doživlja­vamo kao nešto što ima emocionalnu vrijednost, i to je čini psihološki privlačnom.

REAGIRANJE NA GLAD

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Utorak, 10 Studeni 2009 19:58

Hitovi: 3845

Grickate li potajno? Radi utjehe? Dosade? 

Bez obzira tražite li dobar međuobrok koji će vam pomoći u kontroliranju težine ili samo zdravu alternativu bezvrijednoj hrani i slatkišima, možete uživati u ukusnim, hranjivim, slatkim i slasnim malim obrocima bez brige o šećeru, masti, soli, kalorijama, ugljikohidratima i dodanim kemikalijama!  

Što je "zdrav" međuobrok? 

U idealnom slučaju zdrav međuobrok bi trebao sadržavatimalu količinu šećera, ili uopće ne sadržavati šećer, malo ili ništa natrija (soli), ne smije sadržati bijelo brašno i smije sadržavati male količine (ili ništa) zasićenih masti. Ne zaboravite uvijek provjeriti popis sastojaka na naljepnicama. Ako nađete mnogo nepoznatih sastojaka, velika je vjerojatnost da se radi o kemijskim aditivima i konzervansima. Takve proizvode izbjegavajte i radije uzmite one koji sadrže prirodne sastojke.  

Dajte svom organizmu ono što mu je zaista potrebno 

Glad je obično način na koji tijelo poručuje da treba nadopuniti potrošene hranjive tvari. Nažalost, ne dobivamo signale kao "potrebno je više kalcija", "više vitamina C" - to bi bilo prejednostavno! Problemi sa zdravljem mogu nastati ako na naše napadaje gladi stalno odgovaramo lošim odabirom hrane. Svi moramo količine šećera, masti, soli i kemikalija koje unosimo, te njihov unos moramo smanjiti na minimum. Ako lošu hranu i nezdrave međuobroke zamijenimo prihvatljivim međuobrocima bogatim hranjivim tvarima, možemo pomoći u smanjenju rizika od zdravstvenih problema.  

Organizirajte na novi način svoje navike grickanja 

Krajem svakog tjedna i prije nego obavite tjednu kupovinu, isplanirajte svoje međuobroke za sljedeći tjedan i kupite dovoljno za čitav tjedan. Pobrinite se za raznolikost koja će zadovoljiti sve potrebe za međuobrocima tijekom dana, komad voća za prijepodne, biojogurt s orasima ili lješnjacima i sušenim voćem za ručak, još jedan komad voća za poslijepodne i ukusnu proteinsku pločicu da se počastite uvečer. Ovaj izbor pruža savršenu ravnotežu hranjivih tvari koje će vam pomoći da se osjećate dobro. Više nećete dolaziti u napast da kupujete grickalice u trenucima slabosti, kada vam se jede čokolada, kolači, krekeri i slatkiši!  

Vlakna i biljke 

Uzimate li svakog dana pet obroka povrća i četiri voćna obroka? Jedete li svakodnevno žitarice i žitne pahuljice - između 6 i 11 porcija? Zajedno ove količine osiguravaju tijelu 25-35 grama hranjivih vlakana, koliko preporučaju stručnjaci nutricionisti. S takvim dnevnim unosom vaš probavni sustav optimalno funkcionira. Vaš probavni sustav opskrbljuje vaš organizam hranjivim tvarima koje su mu potrebne za održavanje zdravlja. Jasno je zašto su vlakna toliko važna. Nadopunite unos vlakana kvalitetnim odgovarajućim dodatkom prehrani. Našem dodatku prehrani dodali smo posebnu mješavinu ljekovitog bilja, kako bi bio još djelotvorniji.  

Biljni koncentrat aloje

Jedan od najboljih i najpopularnijih izuma prirode! Umanjite probavne teškoće s blagom alojom. Osvježavajući napitak, kao dnevni tonik za vaše tijelo! 

Preuzeto sa: http://www.fitlook.net/herbalife.asp?hrvatska=reagiranje_na_glad

Uppt, 10.s tudenog 2009. 

ŽIVCI UPRAVLJAJU DEBLJINOM

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Petak, 04 Prosinac 2009 20:26

Hitovi: 8945

Objavljeno 26.6.2008/www.žena.hr  

Mehanizam masnog tkiva - zašto se debljamo na taj način

Biotipovi "jabuka", "kruška" i "pješčani sat" djelomično nastaju rođenjem, a djelomično se razviju s godinama. Evo zašto:

Prije svega, moramo shvatiti da konstituciju u najužem smislu riječi "nasljeđujemo" od roditelja, s prednostima i manama. Tako se npr. ne može promijeniti boja očiju i osnovna struktura tijela. No, dok oči ostaju iste, vaše se tijelo mijenja ovisno o načinu života, hrani, fizičkoj aktivnosti i godinama (naglo u razdoblju puberteta, trudnoći i menopauzi).

Pojavi li se sklonost debljanju, znači da nije dobro usklađena ravnoteža živčanog sustava: simpatikusa i parasimpatikusa.  

•  Simpatički živčani sustav priprema tijelo za akciju, npr. ubrzava kucanje srca i znojenje, pogotovo u trenucima stresa, čime djeluje i na našu liniju jer stimulira žlijezde što "oduzimaju masnoće".
•  Parasimpatički živčani sustav djeluje, naprotiv, u snu, potičući "skupljanje masnoća", usporavajući metabolizam.
•  Ostat ćete u formi ako su vam dva sustava u ravnoteži, i to stalno. U protivnom, prevagnut će jedno ili drugo, pa osobe dijelimo na simpatikotonike i parasimpatikotonike. Da biste smršavili, za svaki je tip potrebna različita strategija. 

Parasimpatikotonici

Konstitucionalno skupljaju mnogo masnog tkiva i skloni su povećanju masnog tkiva. Gotovo svi njihovi organi rade  "usporeno", pogotovo gušterača, što proizvodi previše inzulina, pa se zbog toga deblja. To je debljanje u stilu "kruška". Osobe tog tipa vrlo su zimogrozne (štitnjača slabo radi), pate od celulita (zadržavanje tekućine), sklone su lijenosti jer imaju nizak tlak (uz to su često malokrvne).  

• Kako smršaviti? Dijetom usklađenom s vlastitim tipom. Osobe koje nalikuju "kruški" ne smiju previše smanjiti kruh, tjesteninu, rižu, povrće, jer ugljikohidrati potiču izlučivanje serotonina, neurotransmitera (tvari koja omogućuje komunikaciju između živčanih stanica) koji koči akciju parasimpatikusa, koji inače previše radi. 

• Da biste uravnotežili vaše potrebe, općenito je bolje da se u dijeti za tip "kruške" ugljikohidrati koncentriraju u prvoj polovici dana, dok su uvečer dozvoljeni jedino proteini. 

Prevaga parasimpatičkog sustava

Svi su organi "lijeni" pa zato cijeli metabolizam radi usporeno; zato se asimilira više masnoće. Gušterača, naprotiv, izlučuje previše inzulina. Tako se oblikuje masnoća tipa kruškeAko imate višak kilograma "tipa kruška", nemojte previše smanjiti količinu ugljikohidrata, koji potiču serotonin, tvar koja djeluje na svođenje u normalu parasimpatičkog sustava (smanjuje se asimilacija). Tako mršavi "kruška". 

Simpatikotonici

Konstitucionalno su mršavi zahvaljujući simpatičkom živčanom sustavu, zbog čega čak i previše potroše gotovo sve što pojedu. Njihovi organi rade punom parom, pa su puni energije i živahni, poduzetni, kao da se nikada neće umoriti. Ako jedu previše ili dođe do promjene u metabolizmu, takve osobe dobivaju oblik "jabuka". 

• Kako smršaviti? Prije svega, ograničite količinu ugljikohidrata (kruha, tjestenina, riže) jer poticanjem izlučivanja serotonina samo bi se pretjerano povećalo izlučivanje nadbubrežnih žlijezda. Stoga u jelovniku valja uzimati više proteina, koji djeluju na noradrenalin, neurotransmiter (tvar koja omogućuje komunikaciju između živčanih stanica), koji vraća ravnotežu izlučivanju nadbubrežnih žlijezdi. 

• Tip "jabuke" mora uz pomoć dijete korigirati cijeli način prehrane, proteine valja uzimati već za ručak (umjesto ugljikohidrata), a ne samo za večeru. 

Prevaga simpatičkog sustava

Previše radi najudaljeniji dio nadbubrežnih žlijezda. Dolazi do neuravnoteženosti metabolizma, što s vremenom sve više djeluje pa se oblikuje masnoća tipa jabuke.Biotip jabuke je osoba koja mora uzimati bjelančevina koje djeluju na noradrenalin, tvar što vraća u ravnotežu izlučivanje nadbubrežnih žlijezdi. To je način da smršave tipovi jabuke. 

A "pješčani sat"?

Žene "pješčani sat" s vremenom počinju nalikovati na "kruške" (kad počne prevaga simpatičkog živčanog sustava). S godinama (pogotovo zbog hormonalnih promjena za vrijeme menopauze) nadbubrežne žlijezde sve više izlučuju pa se masna tkiva počinju gomilati poput "jabuke", tj. u gornjem dijelu tijela. Najviše ćete postići ako se upola držite dijete koja vrijedi za "jabuke", a upola za "kruške". U tom se slučaju, naime, ponovo mora uspostaviti ravnoteža između simpatičkog i parasimpatičkog sustava.  

Objavljeno 26.6.2008/www.žena.hr 

Preuzeto za Web Udruge, siječanj 2009. 

SINDROM NOĆNOG JEDENJA

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Nedjelja, 25 Listopad 2009 16:54

Hitovi: 9844

 www.moda.hr/744.aspx         

NIGHT EATING SYNDROM

Pražnjenje hladnjaka u noćnim satima nije samo proždrljivost, nego bolest u pravom smislu te riječi, koja najčešće pogađa nezadovoljne žene. Evo kako se liječi!  Tijekom dana osoba ne osjeća glad i nema apetita, često čak i preskače obroke, no kako se približava večer, potreba za hranom postaje sve veća: više od trećine dnevnog unosa kalorija konzumira nakon večere ili u kasnim noćnim satima.

Jeste li se prepoznali?  Prema najnovijim podacima, noćni "proždrljivci" čine čak oko 1,5 posto ukupne populacije. U većini slučajeva riječ je o ženama koje su nezadovoljne svojim emotivnim životom ili karijerom ili jednostavno proživljavaju vrlo stresno razdoblje u životu.  

U stručnoj terminologiji taj se problem naziva Night Eating Syndrom ili sindrom noćnog jedenja. Osobe koje pate od ovog poremećaja često pate od nesanice ili učestalih noćnih buđenja (od jednog do tri ili četiri tijekom noći). Ništa ih ne može zaustaviti, čak ni činjenica da noće u tuđem domu: uvijek će naći načina da dođu do hladnjaka ili smočnice jer hrana je, posebice ugljikohidrati i škrob, za njih jedino učinkovito sredstvo za smirivanje tjeskobe i uspavljivanje.  

Stres za organizam
Uzroci ovog poremećaja još nisu u potpunosti razjašnjeni. Zasigurno su za sindrom noćnog jedenja krivi genetski faktori (u 17% slučajeva), ali i faktori okoline, primjerice stres i depresija. Osim toga, kod nekih su primijećene i pogrešne prehrambene navike, na primjer skloni su preskakati doručak i malo jesti tijekom dana. Istraživanja su pokazala da osobe koje preskaču doručak i drastično smanjuju količinu hrane za ručak stvaraju predispoziciju za razvoj ovog poremećaja.

Oboljeti mogu osobe bilo koje starosne dobi, no žene između 25 i 40 godina izloženije su riziku od muškaraca. Oboljele osobe u početku uspijevaju zadržati normalnu tjelesnu težinu, no s vremenom postaju sve izloženije povećanom riziku od pretilosti. Sindrom noćnog jedenja je bolest koja postoji oduvijek, iako je u prošlosti odnos prema hrani bio bitno različit nego što je to danas.

Studije i istraživanja koja se odnose na sindrom noćnog jedenja novijeg su datuma, no bolest je prvi definirao američki psihijatar Albert Stukard još 1955.

Umjesto grickalica
Osobe koje pate od ovog poremećaja imaju svoju omiljenu hranu: slane i slatke grickalice i snack zalogaje koji obiluju ugljikohidratima, šećerima i masnoćama. No, treba naglasiti da se ne radi o prejedanju u doslovnom smislu te riječi: obično prilikom svakog noćnog buđenja konzumiraju od 200 do 300 kalorija. No, na duže vremensko razdoblje takva navika može dovesti do debljanja.

Za liječenje sindroma noćnog jedenja primjenjuje se farmakološka terapija na bazi sertralina, koji djeluje kao antidepresiv, te na bazi topiramata, antiepileptika koji se pokazao učinkovitim u suzbijanju noćne gladi. No, ne treba zapostaviti ni psihološku kognitivnu terapiju, kojom se nastoji djelovati na promjene navika oboljele osobe, s ciljem da osoba počne planirati svoje dnevne obroke te da se navikne jesti i onda kada ne osjeća glad.

Također, učinkovite mogu biti i neke metode za poboljšanje sna te za kontrolu stresa, koji je jedan od glavnih faktora rizika. Pražnjenje hladnjaka u noćnim satima nije samo proždrljivost, nego bolest u pravom smislu te riječi, koja najčešće pogađa nezadovoljne žene. Evo kako se liječi!  

Vježba prije spavanja
Neki doista pate od ovog sindroma, a neki samo hodaju po rubu u situacijama kad su pod jakim stresom. U tom slučaju, takvo nezdravo ponašanje moguće je obuzdati nastojeći pravilno rasporediti obroke tijekom dana, bez preskakanja, te dajući prednost doručku kao najvažnijem obroku. Kako bi se izbjegli noćni napadi gladi, prije odlaska na počinak napravite sljedeću vježbu: zatvorenih očiju i duboko dišući ponavljajte u sebi rečenicu "Osjećam se sita s onim što sam pojela tijekom dana". Ponavljajte vježbu nekoliko večeri uzastopno i nemojte odustajati ako, kad zatvorite oči, počnete zamišljati sendviče ili kekse: večerali ste i ovo što osjećate nije glad, nego iluzija da dodatnom hranom možete smiriti tjeskobu.

Kako znati imate li predispoziciju?
Ukoliko se prepoznate u najmanje tri od nabrojenih situacija, kod vas postoji povećan rizik od razvijanja kompulzivnog odnosa prema hrani, koji bi mogao dovesti do pojave sindroma noćnog jedenja. Porazgovarajte o tome s psihologom ili svojim liječnikom opće prakse.   Ujutro nikad niste gladni.   Navečer previše jedete (u razdoblju od 19 do 24 sata i kasnije)   Ako nešto ne stavite u usta, ne možete zaspati.   Ako se tijekom noći probudite, idete ravno u kuhinju.   Često se osjećate jako umorni i neraspoloženi.  

14 trikova koji će vam pomoći da prestanete

1. Prisilite se da svaki dan pojedete pet obroka! Čak i ako niste gladni, pokušajte tijekom dana redovito jesti. Mlijekom osigurajte dovoljan unos kalcija u organizam, a suhim voćem magnezija (ova dva minerala imaju opuštajuće djelovanje).
2. Večernji obrok neka sadrži bjelančevine i ugljikohidrate Zahvaljujući toj kombinaciji, proizvodnja inzulina će biti pravilnija i izbjeći ćete naglo smanjenje razine šećera u krvi, koje izaziva snažan osjećaj gladi. Primjerice, porcija riže s ribom osigurat će sporiju apsorpciju šećera u krv, a time i duži osjećaj sitosti.
3. Izbjegavajte kavu I ne samo kavu: sva pića i napici koji sadrže kafein, alkohol i ljutu papriku u večernjim satima treba izbjegavati jer mogu negativno utjecati na san.
4. Danju se više krećite Ako ne odlazite redovito na fitness i ne bavite se nikakvim sportom, potrudite se barem što više hodati.
5. Izvodite vježbe opuštanja Od vježbi disanja do stretchinga, dobrodošlo je sve što pospješuje opuštanje.
6. Izbjegavajte prečesto gledanje tv Bolje je čitati knjigu ili slušati muziku jer televizija može izazvati uzbuđenje i probuditi potrebu za jelom.
7. Ne koristiti kompjutor Ako je moguće, nastojte ne koristiti kompjutor nakon večere jer može povećati živčanu napetost.
8. Nemojte ići u krevet ako niste pospani Velika je vjerojatnost da ćete ubrzo ustati iz kreveta i da će se aktivirati mehanizam koji vas tjera na noćno jedenje.
9. U kući nemojte držati jako kalorične namirnice Lakše ćete izbjeći noćno prejedanje ne budete li imali pri ruci zalihe hrane.