Zdravlje

MIJASTENIJA GRAVIS

Detalji

Objavljeno Petak, 30 Studeni 2007 21:56

Hitovi: 15521

Naziv miastenija gravis dolazi od grčke i latinske riječi, a znači «teška mišićna slabost». Miastenija gravis je autoimuna bolest, bolest živčano-mišićne spojnice

Tema OTV emisije Čovjek i zdravstvena kultura, dana  7.11.2007. 

MIJASENIJA GRAVIS 

Bolesti živčanog sustava 

Naziv miastenija gravis dolazi od grčke i latinske riječi, a znači «teška mišićna slabost». Miastenija gravis je autoimuna bolest, bolest živčano-mišićne spojnice. Nastaje zbog blokade prijenosa podražaja sa živca na mišić pa mišić zbog čega mišić ostane nekontrahiran. Miastenija gravis je bolest svih dobnih skupina, ali u prvom redu zahvaća osobe 3. i 4. desetljeća života, dakle ljude u punoj životnoj i radnoj snazi.

 Nije zarazna niti direktno nasljedna bolest. 

Klinički znakovi i simptomi

Kod bolesnika s miastenijom gravis može doći do pojave jednog ili više simptoma i znakova bolesti, koje se sastoje od vrlo blagih smetnji s kojim se bolesnik lagano nosi do vrlo opsežnih i teških koje ugrožavaju život. 

Bolesnik može razviti: spuštanje kapaka na jednom ili oba oka, dvoslike, opuštenost mišića lica, otežano žvakanje i gutanje, unjkav govor (govor kroz nos), slabost mišića vrata i ramena, otežano držanje glave, slabost prstiju, slabost ruku i nogu te otežano disanje (mijastenična kriza). 

Što sve može pogoršati kliničku sliku miastenije gravis?

Do pogoršanja može doći zbog fizčke aktivnosti, emocionalnih stresova, respiracijske i ostale infekcije. Kod žena su uobičajena pogoršanja vezana uz menstruaciju. Redovito pogoršanje kliničke slike dolazi na početku odnosno pod kraj trudnoće. 

Krize

Najteži oblik miastenije gravis je miastenička kriza. U stanju miasteničke krize bolesnik ne može govoriti, gutati, žvakati, služiti se rukama odnosno nogama, također dolazi do nemogućnosti disanja. Bolesnika u takvom stanju potrebno je hitno smjestiti u specijaliziranu ustanovu. 

Hrana

Bolesnicima koji boluju od miastenije gravis, posebno onima koji se liječe kortikosteroidima, preporuča se prehrana siromašna ugljikohidratima i masnoćama. 

Liječenje Ako se na vrijeme dijagnosticira i na odgovarajući način liječi, većina bolesnika postiže oporavak, tako da su uz manje ili veće prilagodbe u mogućnosti svladavati dnevne obaveze, a neki i radne.

Liječenje je vrlo teško, a uključuje antikolinesterazne lijekove (piridostigmin), timektomiju (odstranjivanje timusa - prsne žlijezde), kortikosteroide, imunosupresive (lijekove koji suprimiraju imunološki sustav), te plazmaferezu koji mogu utjecati na tijek bolesti u smislu usporavanja napredovanja bolesti.  

Tema OTV emisije Čovjek i zdravstvena kultura, dana  7.11.2007.  

• < Prethodno
• Slijedeće >