Zdravlje

DEBLJINA - POŠAST MODERNOG DOBA

Detalji

Objavljeno Srijeda, 07 Studeni 2007 20:19

Hitovi: 4750

Suvremeni stil života odgovoran je za epidemiju debljine, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Svaki peti stanovnik naše zemlje je debeo, a oko 40% stanovnika ima prekomjernu tjelesnu težinu, tako da su ljudi s normalnom tjelesnom težinom danas u manjini.

Jeftina hrana – skupo zdravlje 

Suvremeni stil života odgovoran je za epidemiju debljine, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Svaki peti stanovnik naše zemlje je debeo, a oko 40% stanovnika ima prekomjernu tjelesnu težinu, tako da su ljudi s normalnom tjelesnom težinom danas u manjini. To je jedan od razloga zašto danas rijetko tko primijeti da je debeo.

Razlog je jer se ne razlikuje značajno od svoje okoline ni u izgledu,  ni u prehrani, pa ni u navikama. Nedostatak vremena je osnovno obilježje suvremenog načina života i osnovni pokretač epidemije debljine. U nastojanju da se što više vremena prištedi za posao, svakodnevne obaveze, ali i razonodu i zabavu, „krade“ se vrijeme od spavanja, kuhanja, hranjenja, kretanja, odmaranja što sve povećava rizik debljanja. Tome doprinose i neke „loše navike“, sklonost hrani bogatoj energijom (slatikiši, krumpir, kruh, masna hrana) kakva je često tradicionalna kuhinja. Osobe koje kratko spavaju sklonije su debljanju.

Početkom 20. stoljeća prosječno se spavalo oko 9 sati, dok se danas spava prosječno oko 7 sati dnevno.  Brza priprava hrane i brzo uzimanje hrane također stvaraju sklonost debljanju. Hrana koja se danas nudi je uglavnom ukusna, lako i široko dostupna. Međutim, ona je visokokalorična zbog značajnog udjela ugljikohidrata i masnoća. To su dodaci koji poboljšavaju okus hrani, pa je zahvaljujući njima moguće brzo, lako i jeftino pripraviti hranu koja je ukusna. Za većinu ljudi to je privlačno, ali je cijena povećan rizik debljanja. Hrana koja je siromašna energijom je spravljena od povrća.

Međutim, ona je kulinarski zahtjevna, jer traži prilično iskustvo i umijeće, te vrijeme, ne samo u svladavanju umijeća kuhanja ovakve hrane, nego i za pripravu ovakvog jela. Upravo zbog ove vremenske zahtjevnosti danas se izbjegava kuhanje hrane zasnovane na povrću.   Brzo konzumiranje hrane također stvara sklonost debljanju, jer se ne stignu razviti refleksi koji stvaraju osjećaj sitosti i zaustavljaju daljnje uzimanje hrane. I na kraju, sve manje kretanja, odnosno tjelesne aktivnosti, predstavlja izuzetno važan uzrok epidemije debljine. Nedostatan odmor posredno uzrokuje smanjnje kretanja i tjelesne aktivnosti, jer umoran čovjek je sklon izbjegavanju tjelesne aktivnosti i kretanja.  

Veliki problem u liječenju debljine je što većina ljudi, a na žalost i značajan broj liječnika, debljinu ne doživljavaju kao bolest, nego isključivo kao estetski fenomen. Debljina je ozbiljna kronična progresivna bolest. Masno tkivo je velika žlijezda s unutarnjim lučenjem koja luči brojne proteine i neke hormone koji djeluju na funkciju drugih tkiva i organa. Kada je količina masnoga tkiva prevelika i njegova funkcija je poremećena, pa se organizam nalazi u stanju stalne tihe upale, dolazi do poremećaja metabolizma ugljikohidrata i masnoća te djelovanja inzulina, što za posljedicu ima nastanak brojnih teških komplikacija od kojih boluje i umire većina ljudi danas, a značajno su povezane s debljinom.

Komplikacije debljine su koronarna bolest, srčane aritmije, moždana kap, poremećaji disanja u snu, ubrzana ateroskleroza, povišena razina masnoća u krvi, povišen krvni tlak, šećerna bolest (sa svojim brojnim i teškim komplikacijama), venska tromboza i tromboembolija, zatvor, kamen u žučnjaku, neki oblici raka (bubrega, debelog crijeva, dojke, maternice i prostate), bolovi u kralježnici i zglobovima, depresija.  

Debljina se teško liječi.

U njenom liječenju potreban je stalni napor i veliko razumijevanje svih, od osoba koje su debele do njihove uže i šire okoline. Liječenje je potpuno bezuspješno ako se primijene jednostavni pristupi. Do sada je objavljeno oko 1000 dijeta i nijedna dugoročno ne daje zadovoljavajuće rezultate. Iz još nejasnih razloga nakon početnog mršavljenja ubrzo se napušta dijeta (o bilo kojoj da se radi), tako da se nakon godinu dana još samo simboličan broj osoba pridržava započete dijete, a nakon 5 godina samo oko 5% bolesnika imaju nižu tjelesnu težinu od početne.  

Same dijete očito nisu nikakvo dugoročno rječenje problema debljine. Rezultati bilo kojeg drugog jednostavnog pristupa liječenju debljine su slični, nezadovoljavajući.  Tek kombinirani, multidisciplinarni pristup omogučuje dugoročno bolje rezultate u značajnog broja bolesnika.

Suvremeni pristup liječenju debljine uključuje istovremenu primjenu više metoda: promjenu načina prehrane (niskokalorijsku, ali redovitu prehranu – preporuča se konzumirati svaki dan najmanje pola kilograma povrća i voća po osobi i naravno, komad mesa, a što manje masnoća i škroba uz izbjegavanje slatkiša), pojačanu tjelesnu aktivnost (redovite šetnje ½-1 sat svaki dan), lijekovi (sibutramin i orlistat), kontrole kod svoga liječnika obiteljske medicine, endokrinologa, a po potrebi i psihijatra. 

Liječenje se treba provoditi pod nadzorom liječnika. U manjeg broja bolesnika u kojih ovakvo liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate, a mršavljenje je nužno, preporuča se kirurško liječenje debljine: stavljanje balona u želudac ili operativno prespajanje, odnosno sužavanje želuca omčom.  

Na tržištu postoji obilje raznih preparata koji se agresivno reklamiraju da liječe debljinu, što najčešće nije dokazano. Nerijetko se reklamiraju i kao „čudotvorni lijekovi“. Takve preparate ne savjetujemo u liječenju debljine, a koncept „čudotvornosti“ smatramo izuzetno štetnim i ometajućim u liječenju.

Očito je da su uzroci debljine složeni, pa je i liječenje debljine vrlo zahtjevno i složeno. To je možda i najvažniji razlog zašto jednostavni pristupi ne daju dugoročno dobre rezultate. Na svakom pojedincu je da organizira svoj dan tako da sam i/ili uz pomoć obitelji nađe dovoljno vremena za redovit i dovoljno dug san, kvalitetan odmor, kuhanje, hranjenje, kretanje, obavljanje kućnih poslova i sl.  

Za zaustavljanje epidemije debljine, koja danas predstavlja jedan od vodećih svjetskih javnozdravstvenih problema potrebno je puno truda i aktivno učešće svih, od svakoga pojedinca (jer smo svi ugroženi), do obitelji, vrtića i škola, prehrambene industrije, restorana, kuhara, marketinga, trgovine, zdravstva, nevladinih udruga, turističke zajednice, masovnih medija, ministarstava Vlade. 

Autor: dr. Jozo Jelčić

Zavod za endokrinologiju Interne klinike RebroKlinički bolnički centar Zagreb

Objavljeno u časopisu Narodni zdravstveni list «Debljina je bolest», broj svibanj-lipanj 2007.

• < Prethodno
• Slijedeće >