UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE
ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION
Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.
Zdravlje
SMRZNUTO RAME (PHS)
- Detalji
- Objavljeno Subota, 10 Listopad 2009 12:52
- Hitovi: 9108
Rame je bez ikakve sumlje ključ kretnji cijele ruke. Imate li bilo kakav problem, bol ili smetnju u tom predjelu, tada će i funkcija cijele ruke biti oštećena. Jedan od najčešćih poremećaja unutar ramenog zgloba, svakako je sindrom koji nazivamo i smrznuto rame, a povremeno se čuju i dijagnoze poput adhezivnog kapsulitisa, ili periartritisa humeroskapularisa (skraćeno PHS).
Sva ta imena opisuju jedno stanje u kojem su kretnje ramena bitno ograničene, a bol prisutna u tolikoj mjeri da otežava ili onemogućava svakodnevne aktivnosti i spavanje. Danas znamo da se u tijeku nastanka samog smrznutog ramena događa proces na samoj kapsuli (vreći koja okružuje zglob i daje mu čvrstinu i elastičnost, te omogućava kolanje zglobne tekućine).
Taj proces je ustvari stvaranje tkiva sličnog ožiljku na samoj kapsuli, čime ona postaje manje elastična, te na taj način priječi normalno pokretanje u samom ramenu. Bol je uzrokovana prije svega upalom čahure, ali mogu biti zahvaćeni i ligamenti, te tetive u bližoj okolini. Ono što ne znamo jest zašto takav proces počinje, dakle ne znamo uzrok.
Statistika kaže da češće obolijevaju žene od muškaraca, češće dijabetičari od onih koji to nisu. Isto smo tako uvidjeli da obim svakodnevnih kretnji u ramenu može biti riziko faktor za ovu bolest, pa tako svi oni koji ne koriste rame u punom opsegu pokreta, izloženi su većem riziku od nastanka smrznutog ramena. Tako je primjećeno da i kod dužeg nepokretanja ramena kod drugih ozljeda dolazi do razvoja ove bolesti, poput imobilizacije kod loma podlaktice ili šake, pri hemiplegijama ili hemiparezama nakon moždanog udara i tome slično.
Pa, ipak, najčešće se smrznuto rame događa bez ikakvog vidljivog razloga, čak i kod ljudi koji su redovito fizički aktivni i koji u toj fizičkoj aktivnosti ne pretjeruju. Zašto se to događa, ostaje tajnom za sada.
Prepoznavanje i dijagnosticiranje smrznutog ramena je relativno lako. Odmah pri pregledu vidi se ograničenje kretnji u ramenu, uz izrazitu bol pri pokretima, zbog koje pacijent još više štede tu ruku, pa onda i proces napreduje brže. Iznimno je važno učiniti rendgensko snimanje, kako bi se isključili neki drugi procesi u samom zglobu i pripadajućim kostima. Treba napomenuti da bolovi i ograničenje kretnji u ramenu uzrokuje lošiju funkciju i u vratnoj kralježnici, kao i u mišićno ligamentarnom sustavu oko nje, te je vrlo česta pojava da osim simptoma u ramenu postoje bolovi i ograničenje kretnji u vratu te međulopatičnoj regiji. Tim više ako se zna da ovaj sindrom rijetko nastupa naglo, te da prođe i više tjedana ili mjeseci prije no što se pacijent obrati liječniku za pomoć.
Glavobolje mogu cijelu priču pratiti kao reakcija na slabu pokretljivost vrata, te na bolove koji ovdje doista mogu biti iznimno jaki. Trnjenje i bolovi koji se prostiru cijelom rukom, samo su odgovor živaca na slabu pokretljivost i upalni proces. Cijelo oboljenje može trajati od nekoliko tjedana do više godina, a sve u zavisnosti od njegova stupnja, te primjenjenog liječenja.
Ukratko, smrznuto je rame naziv za stanje u kojem je ograničena pokretljivost ramenog zgloba zbog procesa na njegovoj čahuri, što je praćeno iznimnim bolovima, kako u samom zglobu, tako i u vratu, lopatici, te cijeloj ruci. Liječenje izvodi lijekovima, fizikalnom terapijom, te operativno.
- Lijekovi koji se primjenjuju najčešće su nesteroidni antireumatici i analgetici. Prvima se osim na bol, pokušava djelovati i na upalni proces, sa promjenjivim uspjehom, dok analgetici mogu ovdje poslužiti kao sredstvo za gašenje požara, jer bolovi mogu biti upravo neizdrživi. Njih, osim u obliku tableta ili intramuskularnih injekcija, možemo primjeniti i kao injekciju u sam zglob. Tada je njihova efikasnost veća, a nuspojave manje.
Često se u obliku injekcije zglob daju i kortizoni (sintetički hormoni koji djeluju samo na upalni proces). Iako vrlo efikasni u otklanjanju bolova, poradi mogućih ozbiljnih nuspojava, preporuča se samo kratka terapija. -Operativni zahvati kod ovog oboljenja rade se tek onda kada su sve ostale metode zakazale. Čak je i tada potrebna dugotrajna fizikalna terapija ne bi li se funkcija ramena povratila u stanje blisko onome prije početka bolesti.
-Fizikalna terapija je ono bez čega nema povratka funkcije ramena u ovom oboljenju. Sve ostalo, poput tableta, injekcija, ili operacije, samo je pomoćno sredstvo, kako bi se upornim vježbanjem, malo po malo, pokreti u ramenu povećavali, a sa poboljšanom funkcijom i bol smanjivala. U tu svrhu koristimo i terapiju ledom u svim oblicima, elektroterapiju, ultrazvučnu terapiju, laser, magnet, a u novije vrijeme i terapiju udarnim valom (ESWT).
No vježbe su ipak temelj. Njihov je cilj s jedne strane istezanjem povećati elastičnost skrućene zglobne čahure, a s druge strane mišiće osposobiti jačanjem da tu elastičnost i održe. Nije danas rijetkost vidjeti osobe sa smrznutim ramenom kako vježbaju u teretani, niti kako plivaju u bazenu, jer je sve to dio jednog kompleksnog pristupa liječenju ovog oboljenja. A kako ono u većini slučajeva predstavalja djelomičnu ili potpunu nesposobnost za rad, tim je jasnije zašto upotrijebiti sva dostupna sredstva ne bi li se oporavak skratio što je više moguće. Kako je u težih slučajeva bolovima zahvaćena i vratna kralježnica, te su oslabili m
išići lopatice i gornjeg dijela leđa, sasvim je uputno primjeniti i masažu kombiniranu sa manipulativnim zahvatima (popularnom kiropraktikom, jer to može značajno smanjiti bolove. Vrlo je važno uputiti pacijenta na pravilan način vježbanja, te ga potaknuti da te vježbe redovito provodi i nakon završetka glavnog tretmana fizikalne terapije. Isto tako je dobro iskoristiti i metode rekreacije koje nam stoje na raspolaganju, a za koje ocijenimo da mogu ubrzati oporavak. Svjetska iskustva preporučuju već spomenutu teretanu, vježbe istezanja (ili stretching), te yogu, posebno njen dio koji se naziva i hatha yoga, zatim pilates, tai chi, te neke druge vidove fizičke rekreacije.
U razumnom obimu sve navedeno može i više nego pomoći u liječenju smrznutog ramena. Valja istaknuti strpljenje, jer za potpuni oporavak potrebno je najčešće više tjedana, pa čak i mjeseci upornog vježbanja i terapije. No to je ujedno i jedini pravi put.
Objavljeno: www.scipion.hr/fitioterapija/reklame/22.1.2008.
Preuzeto za Uppt, listopad 2009.