Kornelija

Detalji

Kategorija: Stvarne ispovjesti

Objavljeno Utorak, 30 Listopad 2007 14:46

Hitovi: 19572

Dragi čitatelji,

Vjerojatno i vama, kao i meni je vrlo teško pisati i govoriti o tematici kao što je debljina i pretilost. Ja sam žena od 30 godina i nemam djecu, tako da se ne mogu izvlačiti izgovorom da sam nabila kilažu u trudnoći. Cijeli život sam bila sklona debljini, da li je to vezano uz genetiku ili uz moju silnu potrebu za slatkišima, stvarno ne znam. U osnovnoj i srednjoj školi sam održavala težinu tjelesnim aktivnostima i sportom, za vrijeme studiranja isto tako, no sve je počelo ići nizbrdo kada sam se zaposlila. Još za vrijeme faksa sam dobila Hashimoto ( to je bolest štitnjače, kada se pojave antitijela štitnjače koja je uništavaju i njena funkcija slabi, te se usporava metabolizam i u većini slučajeva dođe do debljine), no nije jedino to uzrok mojeg konstantnog dobivanja na težini. Nemojte misliti da sam ja to tek tako pustila da se gomila. Kad sam tek počela raditi u prvom naletu sam se udebljala 15 kg, zbog kontracepcijskih pilula i jedenja puno kruha i slanaca za gablec.

Bila sam očajna, samo sam se sažalijevala i u tom stadiju nabila još 5kg, dakle 20 kg previše. Nesretna i jadna, te vrlo nezadovoljna izgledom i na kraju svojim poslom, odlučim stvari promijeniti. Dajem otkaz u firmi i odlučim ići na akupunkturu kod dr. Cara. Cijelo ovo vrijeme imam dečka s kojim živim, no naše zajedničko silno konzumiranje hrane na njemu se ni ne vidi, ali ipak imam njegovu podršku u nastojanju da smršavim.

Kod doktora  koji se bavi tretmanima za gubitak težine sam provela 4 mjeseca, patnje i gladovanja,čak i vrijeđanja istoga  ukoliko ne izgubite grama/danu koliko je on naumio i td., ali ipak sam smršavila 16kg. Eto bila sam opet zgodna, našla drugi posao, sve super. Ali kako sve dobro kratko traje tako i moja “vitkost”. Sve sam vratila, i još nadodala 10kg, pa još malo, no ja sam borbena, ali ne i ustrajna, pa sam tako zapravo stalno bila na raznoraznim dijetama, pila Reduktil, pa opet smršavila 13kg i tako u krug, dok nisam dosegla zabrinjavajućih 100 kg.

Moji roditelji – očajni, dragi moj partner me tješi: “ Volim te i mršavu i debelu.” Katastrofa, užasavam se same pomisli da stanem pred ogledalo, i ne daj Bože stati na vagu. Već sam pala u depresiju i odlučila prihvatiti činjenicu da sam debela kao bure i da ću takva i ostati, jer se očito sama ne mogu natjerati da nešto izguram do kraja. Takvo moje stanje je dovelo do toga da ja nisam htjela izlaziti van, nigdje ići gdje ima ljudi, i naravno plakala svojoj mami, kojoj želim zahvaliti na svesrdnoj pomoći oko ovog mog problema, koja je na kraju doznala za Udrugu za prevenciju pretilosti , te me natjerala da im se javim. Naravno da sam a priori mislila da meni nema pomoći, no mami za ljubav sam otišla. Tamo sjede žene koje se svaka na svoj način bori sa svojim problemom, no ipak taj problem je za sve nas jednom riječju DEBLJINA. Prvi put me njihova predsjednica, gđa Sonja Njunjić, malo analizirala, te sam se čak i rasplakala nad svojom sudbinom, Sonja me je malo umirila  i rekla mi je da dolazim redovno, da će biti pomaka. Bit rada Udruge se temelji na edukaciji, znači uče vas o nutritivnim vrijednostima namirnica, o tome kako i što kuhati, uče vas da trebate jesti i obavezno doručkovati, ali ja sam to sve znala, osim ovog da treba jesti  - a ne gladovati ?!, i vjerujte da sam za početak skinula 2 kg u 1 mjesec. Politika Udruge je da se sa što manje odricanja, postepeno dođe do normalne težine i naravno bez svih onih glupih dijeta koje sam ja tako uporno provodila.

Kako sam prije navela, ja baš nisam dosljedna, a i bližilo se ljeto, pa sam rekla poslije ljeta ću početi za ozbiljno, i vratila sam one 2 kg, koje sam izgubila. Na početku rujna vratila sam se u Udrugu.Počela sam neke stvari mijenjati i sagledavati probleme. U Udruzi sam slušala i o prehrani i da zaista treba jesti 5-6 obroka dnevno, naravno, manjih i ne dovoditi se u stanje gladovanja. Primijenila sam načine prehrane potrebama mog organizma.

Pokušala sam sa tim načinom prehrane, i prvih 7 dana je bilo dosta naporno, uopće se natjerati jesti 5 obroka u danu, no vremenom sam se naviknula i na neki način prilagodila prehranu sebi.  Polako bez pritiska DIJETE sam počela mršaviti, ali  ne sa rezultatom tipa 5 –7 kg mjesečno, nego 2 kg mjesečno. Moram napomenuti da se uz ovakav način prehrane dobro osjećam, nisam niti gladna niti nervozna, ali treba vježbati ili prakticirati bilo kakvu fizičku aktivnost – REDOVNO ( bar 3-4 puta tjedno, ako ne i svaki dan ).

Moram napomenuti da sve ove godine (od završetka faksa je to 5 godina), nisam ništa vježbala, nego sam ove godine u proljeće počela pješačiti do posla i nazad doma ( cca.8 km), sa dosta napora. Stavite si u ruksak 30kg i probajte ga nositi 1 sat, pa mi recite, kako se osjećate. I nakon toga sam se počela osvješćivati da mi je stvarno i ozbiljno ugroženo zdravlje, srce, pluća , vene i ostalo, bez obzira što sam mlada. Vjerujte da , kad sam se trebala popeti na brdo ili na 3. kat, mislila sam da kad i ako, dođem do gore, sa mnom je gotovo…

Naravno nemojte misliti da ne skrenem sa svog zacrtanog puta, ali uvijek se ispočetka vraćam, jer je to način života, a ne dijeta – riječ na koju sam vremenom postala alergična. Za sada mi ide dobro, kada se vratim na svoju težinu, pisati ću vam opet. Za sada vam svima u vašim naporima želim puno sreće i uspjeha!!!

Kornelija
Zagreb, 01.11.2005.

• < Prethodno
• Slijedeće >