UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE
ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION
Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.
Diana
- Detalji
- Kategorija: Stvarne ispovjesti
- Objavljeno Nedjelja, 16 Prosinac 2007 20:45
- Napisao/la Super User
- Hitovi: 19563
KAKO SAM SE NAUČILA PRAVILNO HRANITI
I ZADRŽATI POŽELJNU TJELESNU TEŽINU
Kao dijete, u pubertetu i tijekom studija bila sam izrazito mršava, manekenski tip. Bavila sam se klizanjem u osnovnoj školi. Nisam imala neku potrebu za hranom a mnoga jela nisam ni voljela. Nikad nismo kupovali svinjske polovice, mast, palmino ulje, niti jeli fileke, hladetinu i sl.
Udala sam se na dvadesetsedmi rođendan. Majka me je učila kuhati i redovito sam godinama kuhala. U prvoj godini braka dobila sam devet kilograma. Naime, udajom se naglo promijenio moj način života. Prestala sam plesati po disko klubovima i intenzivno izlaziti.
Obzirom na moju prije besprijekornu liniju (52 do 56 kg), 65 kg nije bila i neka pretilost. Počela sam puno čitati jer uz studij i mnogobrojne hobije poput manekenstva, tae kwon do-a, glume, tečaja slikanja, jazz dance-a nisam imala vremena za čitanje. Davala sam poduke engleskog jezika u stanu, gledala televiziju, pisala poeziju i vodila dnevnik.
Nisam se puno kretala. Svake nedjelje odlazila bi sa suprugom na pizzu, navečer u kino ili video klub. Svaki tjedan posjećivali bi njegove roditelje gdje bi obvezno ostajali na ručku i večeri uz kolače kao desert. Moj suprug obožava kolače pa je njegova majka pakirala torte koje smo nosili kući, a prije Nove godine napunila nam je hladnjak kolačima, domaćim keksima, francuskom salatom, paštetama obogaćenim jajima. Ljeti sam se više sunčala nego plivala. Željela sam da igramo tenis no moj suprug nije bio zainteresiran da se upišemo u školu tenisa. Htjela sam nabaviti psića da s njim šećem ali moj suprug je bio protiv držanja psa u stanu bez balkona.
Moja majka je oboljela od karcinoma koji je metastazirao na pluća u mojoj dvadesetdevetoj godini. Na moj nagovor, u konzultaciji s prjateljem liječnikom, prešli smo na makrobiotiku. Ponovo sam učila novi način prehrane kojem sam se posvetila u potpunosti u želji da moja majka preživi jer su liječnici progonozirali neizlječivost te vrste karcinoma.
Za mene je to bio prestrašan šok obzirom da sam uvijek ja bila krhkog zdravlja naspram njoj, a neizmjerno sam ju voljela. Morala sam nešto poduzeti. Kilogrami su se topili što od šoka, što od novog načina prehrane. Smršavila sam bez dijete i bavljenja športom šest kilograma. Nažalost, u roku dvije godine majka je umrla i ja sam polako prestajala s makrobiotičkim načinom prehrane.
Opet sam s vremenom počela dobivati na težini i udebljala se šest kilograma. Počela sam ići na fitness s prjateljicama tri puta tjedno. Nisam izgubila niti jedan kilogram i odustala sam. Zatim sam preko nagradne križaljke u enigmatskom časopisu dobila besplatnu članarinu za tae kwon do kojim sam se bavila do udaje. Nnakon nekoliko intenzivnih treninga u kojima mi se priključio i suprug počela sam šepati i povrijedila patelu koljena. Krenula sam na fizikalnu terapiju i morala prestati baviti se tim sportom kojeg sam voljela više nego fitness.
Godine 1994. godine imala sam potrebu promijeniti svoj način života te sam počela nastupati na pjesničkim tribinama. Stekla sam brojna poznanstva, dobila nagrade u inozemstvu, ušla u antologije.
Opet sam počela, kao i prije braka, voditi intenzivan a osmišljen život. No na svakoj promociji bio je domjenak s hranom koja se pretežito sastojala od nezdravih grickalica, sendviča, kolača i sl. Iza promocije običaj je bio svratiti u kafić na pivo ili vino do kasnih noćnih sati. Nakon alkoholnih pića drugi dan nije mi odgovaralo ručati varivo ili salatu već bi pojela nešto " konkretno", kalorično ili naprosto naručila pizzu.
Udebljala sam se još pet kilograma te sam imala sedamdeset kila.
Otišla sam na dijetu akupunkturom i povrćem u trajanju oko dva mjeseca i uspjela sam smršaviti. Početkom kolovoza suprug je imao godišnji odmor te nas je njegov prijatelj s fakulteta pozvao u Sloveniju u selo Anže. To je bila obitelj s četvero djece te vrlo vrijedni i marljivi ljudi. Radili su domaći kruh, sadili svoje rajčice, kukuruz, imali svoje svinje, kokoši staju. Obilno se jelo. Njihova kćer je majci, kad je došla iz rodilišta, napravila takav biskvit kojeg se ne bi posramila niti jedna kuharica. Sa suprugom sam provela predivno ljeto, svi su mislili da smo na medenom mjesecu. No u roku od dvadeset i jednog dana udebljala sam se sedam kilograma.
Čim smo se vratili nastavila sam dijetu. Istodobno sam po cijele dane distribuirala svoju prvu zbirku poezije te sam puno pješačila. Na koncu sam smršavila na pedeset i osam kilograma. Svi su primjetili i hvalili moju novu liniju. Nastupala sam na brojnim radijskim postajama i ponešto i na televiziji. Mogla sam obući kratke hlačice, minice...
Od raka dojke oboljela sam 2002. godine, krajem ožujka. Na sam rođendan potvrđena mi je dijagnoza i od drugog liječnika.
Za vrijeme kemoterapije krvna slika je često bila loša tako da nisam mogla primiti kemoterapiju te sam jela više, obilnije. Nakon toga sam morala uzimati lijek Nolvadex koji me je doveo do prijevremene menopauze.Kad se stanje koliko toliko stabiliziralo, slomila sam desnu ruku. Ovisila sam o tome da mi netko skuha. Nisam mogla niti pisati niti se sama počešljati ili istuširati.
U moj život su ušli neadekvatni ljudi koje sam trpjelala samo zato da bi mi pomogli. Nije mi imponiralo njihovo društvo niti smo imali slične interese. Dobila sam osamnaest kilograma te sam došla do osamdeset kilograma. Kad sam skinula gips ponovno sam otišla na dijetu povrćem i pilećim fileima. Plivala sam na Jarunu i šetala. Uspjela sam skinuti osamnaest kilograma. No za koju godinu kilogrami su se vraćali. Izgubila sam volju za kuhanjem. Svakog ljeta odlazila bi ponovo na dijetu, uspjela skinuti kilograme ali nisam uspjela dugo zadržati željenu težinu.
Ovog ljeta odlučila sam nikad više ne udebljati se. Aktivno i redovito vježbam, šećem i plivam. Odreklla sam se i alkohola, bohemskog načina života, jedenja pizze s društvom, navečer uz TV program. Da bi naučila pravilno se hraniti i zadržati težinu koja me čini sretnom, učlanila sam se u Udrugu za prevenciju tjelesne težine. Pokušavam slušati savjete nutricionista.
Sada sam vitka, imam pedeset i sedam kilograma, sretnija sam i zadovoljnija.
D.F.
članica Udruge za prevenciju prekomjerne težineprosinac 2007.