Dijete

POREMEĆAJI PREHRANE

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Subota, 19 Rujan 2009 18:52

Hitovi: 10315

Objavljeno:Centar za psihološko savetovanje

Koji su to prehrambeni poremećaji

Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje. Mršavljenje do tjelesne težine manje nego što je potrebna za zdravlje danas jako promiču suvremeni modni trendovi, kampanje za prodaju posebne hrane, te neke djelatnosti i profesije.

Poremećaji prehrane uključuju ozbiljne smetnje u prehrambenom ponašanju, poput ekstremnog i nezdravog smanjenja unosa hrane ili teškog prejedanja, kao i osjećaja tuge ili prekomjerne zabrinutosti zbog oblika tijela ili tjelesne težine. Istraživači se bave pitanjima kako inače voljno ponašanje, kao što je uzimanje manjih ili većih količina hrane od uobičajenih, u nekom trenutku izmakne kontroli u nekih osoba i razvije se u poremećaj prehrane.  

Studije o temeljnoj biologiji kontrole apetita i njezinoj promjeni produljenim prekomjernim uzimanjem hrane ili gladovanjem otkrile su izuzetnu složenost, ali dugoročno daju mogućnost otkrivanja novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Poremećaji prehrane nisu uzrokovani nedostatkom volje ili ponašanjem; naprotiv, oni su stvarne, izlječive bolesti kod kojih određene loše prehrambene navike žive svoj život.  

Glavne vrste prehrambenih poremećaja su anorexia nervosa i bulimia nervosa. Treći tip je, kompulzivno prejedanje, te zadnji i noviji (otkriven 1997) poznat pod nazivom ortorexia. 

Prehrambeni poremećaji često se razvijaju tijekom mladosti ili rane zrele dobi, no prema nekim izvješćima, mogu nastati u djetinjstvu ili kasnije u zreloj dobi.Prehrambeni poremećaji često se pojavljuju paralelno s drugim psihijatrijskim poremećajima poput depresije, zloporabe droga te anksioznih stanja.

Osim toga, ljudi koji pate od poremećaja prehrane mogu imati širok raspon komplikacija tjelesnog zdravlja, uključujući teške srčane bolesti i otkazivanje bubrega, koje može završiti smrću.  Stoga je prepoznavanje poremećaja prehrane kao stvarnih i izlječivih bolesti od presudnog značenja. Žene češće pate od poremećaja prehrane nego muškarci.  Procijenjeno je da je samo 5 do 15% ljudi oboljelih od anoreksije ili bulimije i 35% onih s poremećajem BOD muškaraca. 

Preuzeto za Uppt, rujan 2009.

Više - http://www.psihonet.net/cms_view.asp?articleID=59

ŽENE SE NAJVIŠE BOJE DEBLJINE

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Nedjelja, 16 Kolovoz 2009 20:16

Hitovi: 4914

Kada je zdravlje u pitanju žene najviše strahuju od debljine,dok većina vjeruje da je mala šansa da će oboljeti od raka.Jedna od četiri žene na prvo mjesto je stavila težinu, zatim starenje i stres. Samo 20 od 1000 žena stavilo je strah od oboljenja od raka na prvo mjesto. Mlađe žene brinu, osim viška kilograma i o velikoj izloženosti stresu. Tek kad napune 70 godina žene se prestaju brinuti o debljini i počinju strahovati od drugih bolesti.

Objavljeno: VL, 16.02.09.

 TEKSTOVI NA TEMU (arhiva Uppt)

ISTRAŽIVANJA O «ČUDOTVORNIM LIJEKOVIMA ZA MRŠAVLJENJE»

ŽENE DESET GODINA PROVEDU NA DIJETI

KIRSTI ALLEY 

Uppt, 16.08.09.

SVAKA PETA ŽENA PATI OD POREMEĆAJA PREHRANE

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Četvrtak, 20 Kolovoz 2009 07:23

Hitovi: 3314

Objavljeno: www.javno.com

ZABRINJAVAJUĆ PODATAK

Čak 20 posto žena u dobi od 16 do 25 godina pokazuju znakove problema s prehranom, a najčešće su to anoreksija i bulimija.  Jedna od pet mladih žena pati od nekakvog oblika poremećaja u prehrani, pokazala je nova studija, javlja Telegraph.  

Znanstvenici na temelju rezultata svog istraživanja tvrde kako čak 20 posto žena u dobi od 16 do 25 godina pokazuju znakove problema s prehranom.  Najčešći oblik poremećaja prehrane je anoreksija kod koje se oboljela osoba izgladnjuje, a na drugom je mjestu bulimija.

Stručnjaci tvrde kako se poremećaji u prehrani najčešće javljaju u kasnom djetinjstvu ili tijekom adolescentskog doba. Studija provedena u Velikoj Britaniji pokazuje i kako je jedna od četiri osobe koje boluju od poremećaja u prehrani, osoba muškog spola.

Kad se pogleda cjelokupna populacija, od poremećaja u prehrani pati devet posto žena i tri posto muškaraca, odnosno 6,4 posto odraslih osoba.  

Preuzeto za Uppt, 18.08.09. 

ZAŠTO JE KOLAČ UVIJEK JAČI OD SNAGE NAŠE VOLJE?

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Četvrtak, 13 Kolovoz 2009 10:27

Hitovi: 3317

Jutarnji list, 13.08.09.

Piše: Đenada Kučković   

KNJIGA „KRAJ PREJEDANJA“ (originalni naslov “The End of Overeating: Taking Control of the Insatiable American Appetite”), nije još jedan dijetalni priručnik, no dio knjige posvećen je prehrambenoj rehabilitaciji. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist. U bogatom životopisu Davida A. Kesslera, liječnika koji je medicinu završio na Harvardu, a pravo na Sveučilištu Chicago, predavača na Yaleu i bivšeg šefa američke uprave za hranu i lijekove (FDA) ima i vrlo neobičnih detalja. 

Njegovo je lice Amerikancima izuzetno poznato - radio je za dva predsjednika i kao šef FDA vodio žestoke bitke s  duhanskim kompanijama koje su rezultirale golemim odštetama i promjenama u zakonu.

Isti je taj dr. Kessler noćima znao kopati po kontejnerima iza restorana iz drugog po veličini ugostiteljskih lanaca u SAD-u, da bi se dokopao etiketa s praznih kutija za namirnice koje su koristili u svojoj kuhinji. Želio je temeljito proučiti njihov sastav, a vlasnici mu ih sami nisu željeli dati. Nije želio započeti neki novi rat na zdravstvenoj fronti nego pronaći odgovor na pitanje koje ga je mučilo od rane mladosti - zašto nekim namirnicama ne možemo odoljeti?

Fascinantno štivo

Kessler je radio i različite eksperimente. U jednom od njih, koji je opisao novinarima New York Timesa, testirao je snagu vlastite volje - kupio je dva keksa s komadićima čokolade koje nije planirao pojesti. Kod kuće se uhvatio kako zuri u kekse, a pomisao na komadiće čokolade i mrvice slatkog, prhkog tijesta proganjala ga je čak i kad je napustio sobu. Izišao je iz kuće. S osjećajem trijumfa, zaustavio se u kafiću da popije kavu, no tada je na pultu ugledao, što drugo nego kekse s komadićima čokolade i - brzo pojeo jedan.

- Zašto imaju takvu moć nada mnom? - upitao se - Radi li se o keksu, prikazu keksa u mojem mozgu?

Proveo je sedam godina pokušavajući pronaći odgovor, a rezultat te potrage je nedavno objavljena knjiga “The End of Overeating: Taking Control of the Insatiable American Appetite” (Kraj prejedanju: Preuzimanje kontrole nad nezasitnim američkim apetitom, u slobodnom prijevodu). Knjiga je već postala bestseler.

To je fascinantno štivo u kojem dr. Kessler između ostalog pronalazi sličnosti između prehrambene i duhanske industrije, svojeg starog neprijatelja. Dok se borio protiv duhanskih kompanija postao je najpoznatiji po tvrdnjama da proizvođači namjerno manipuliraju količinom nikotina u cigaretama da bi stvarali veću ovisnost. Kada je u pitanju hrana - piše u “Kraju prejedanja” - prehrambena industrija kombinira i kreira namirnice tako da utječe na našu moždanu mašineriju i stimulira želju za još. I još.

Pojedinačni sastojci namirnica, tvrdi, nisu posebno potentni stimulansi. No, kombiniranjem masnoća, šećera i soli na bezbroj načina, proizvođači hrane utjecali su na sustav nagrade u našem mozgu. Stvorena je povratna petlja koja stimulirana našu želju da jedemo, a čini to čak i kada smo siti.

Prozivođači hrane ne razumiju neuroznanost koja leži iza moćnih sila kojima misle da upravljaju, tvrdi Kessler. No, svakako razumiju ljudsko ponašanje, sklonosti i želje.

Pravi omjer šećera i masti

U svojoj knjizi opisuje kako restorani i proizvođači hrane manipuliraju sastojcima da dosegnu prigodno nazvanu “točku blaženstva”. Naime, namirnice koje sadrže premalo ili previše šećera, soli i masnoća su ili bezukusne ili nam ne odgovara prevladavanje nekog sastojka. Zato se u laboratorijima industrije hrane vrijedno radi na nalaženju one točke, “točke blaženstva”, na kojoj dobivamo najviše zadovoljstva iz kombinacija masnoća, šećera i soli.

Kao primjer savršene “konstrukcije” navodi naveliko reklamiran čokoladni prutić s kikirikijem i karamelom - kako ga žvačemo, šećer i masnoća se tope, a karamela se stapa s kikirikijem tako da se cijela ta kombinacija okusa istodobno osjeti u ustima.

Odijela raznih veličina

Sve su današnje industrijski proizvedene namirnice više od jednostavne kombinacije sastojaka. To su složene kreacije, s nizom stimulirajućih slojeva koji u mozgu izazivaju višeosjetilno iskustvo. Kompanije dizajniraju hranu za neodoljivost, to je dio njihovih poslovnih planova.

Pa, iako sve ovo zvuči kao napad na industriju hrane, Kesslerova knjiga više govori o nama samima.

- Moj pravi cilj je objasniti ljudima što im se događa - izjavio je gostujući na TV postaji CBS. - Nitko to nikad nije objasnio, nitko im nije rekao kako su im mozgovi “zarobljeni”.

U intervjuima i nastupima na televiziji, Kessler priznaje da se i sam, kao i milijuni njegovih sunarodnjaka i ljudi u cijelom razvijenom svijetu, bori s kilogramima i prejedanjem.

- Tijekom godina, debljao sam se i mršavio nekoliko puta. Težina mi je varirala od 72 do 104 kilograma. Imam odijela raznih veličina - objasnio je u jednom intervjuu.

“Kraj prejedanja” nije još jedan dijetalni priručnik, kao što bi mnogi pomislili kada čuju naslov. Ipak, jedan je dio knjige posvećen “prehrambenoj rehabilitaciji”. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist. Tako, kaže, možemo početi drugačije razmišljati o hrani i preuzeti kontrolu nad svojim prehrambenim navikama.

Jedna od glavnih Kesslerovih poruka glasi: prejedanje nije posljedica nedostatka snage volje i samokontrole, nego biološkog izazova, koji nam dodatno otežava današnje pretjerano stimulativno prehrambeno okruženje. Hrana je na svakom koraku.

Nema brzih rješenja

Što se događa u mozgu kada krenete razmišljati o za vas vrlo poželjnoj hrani? Njezina moć ne dolazi samo od njezina okusa, nego i iz predviđanja. To predviđanje zasnovano je na prijašnjim iskustvima, učenju i pamćenju i usađeno je duboko u našim mozgovima. Stoga ne možete odoljeti punoj zdjeli čipsa, velikoj porciji krumpirića, masnom hamburgeru... Kessler to naziva “uvjetovanim prejedanjem”, a to je kronični problem koji pogoršavaju bezbrojne dijete. Rješenje je naučiti upravljati i kontrolirati problem.

Planirano i strukturirano jedenje te otkrivanje i razumijevanje vlastitih okidača među namirnicama nužno je za promjenu nabolje. Učimo li o hrani koju jedemo, to nam može pomoći promijeniti percepciju o poželjnosti određenih namirnica. Dobar primjer promjene percepcije je pušenje. Cigareta je mnogima postala odbojna jer je od nečeg što se veže uz ugodu i druženje, postala izazivač bolesti.

Ovaj iskusni liječnik ne nudi brza rješenja ni garancije, no kaže da je njemu učenje i prikupljanje podataka te pisanje knjige pomoglo da uspostavi kontrolu nad vlastitom prehranom.

- Prvi put u životu mogu održati relativno stabilnu težinu. Doduše, ako sam pod stresom i umoran i na aerodromu čekam let koji kasni sedam sati, posegnut ću za čokoladom. Stari krugovi u mozgu opet će dići svoju ružnu glavu... Dakle, nije savršeno - kaže Kessler. - No, lakše je kada shvatite što utječe na vas. Ne morate biti savršeni i nikada ne pasti pod utjecaj “stare moždane mašinerije”, ali ako znate što vas potiče na određene poteze, na prejedanje, mnogo je jednostavnije poduzeti nešto da šteta bude što manja.

Zaboravite dijete

Razlog zbog kojeg dijete ne funkcioniraju na duži rok je zato to u svojim glavama imamo usađena određena pravila, određeno gradivo o prehrani i određenim namirnicama i na njih reagiramo. Dakako, možemo izići iz tog našeg standardnog okruženja, promijeniti prehranu, mučiti 30, 60 ili 90 dana, oduprijeti se velikim porcijama i - smršaviti. To, objašnjava dr. Kessler, nije upitno. No, kada je dijeta gotova, vraćate se u standardno okruženje. I dalje u glavni imamo ono što smo imali i prije dijete, povratnu petlju, sve one osjećaje, želje, emocije... Što će se dogoditi? Mozak će nas bombardirati onim što je u njega usađeno, vratit ćemo se starim obrascima i vratiti kilograme. Jedini način da to izbjegnemo je postavljanje novih pravila razumijevanje problema koji će "uvjetovanom prejedanju" oduzeti moć. 

TEKST IZ ARHIVE UPPT