UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE
ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION
Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.
Dijete
VAGA, MOJA (NE)PRIJATELJICA
- Detalji
- Kategorija: Psihologija prehrane
- Objavljeno Utorak, 08 Ožujak 2011 19:37
- Hitovi: 5553
VAGA, MOJA (NE)PRIJATELJICA
Krajem prošlog ljeta, prorijedilo se društvo na jednom našem otoku. Ostala je ženska ekipa koja nije imala obaveza prekinuti ljetovanje zbog posla ili djece kojima počinje školska godina. Društvo je zaključilo da će im biti ljepše i zabavnije ako se udruže, pa će svaki dan ručati kod jedne od njih. Nazvale su to «hranimo se po kućama». Palo mi je na pamet, da bi bilo dobro izmjeriti s kojom smo početnom težinom krenule u druženje s hranom. Prijateljica je rekla, da ima negdje u kući vagu, no kada ju je našla i stala na nju, odmahnula je glavom i rekla, da vaga ne valja. Pitala sam je , kako zna da je vaga neispravna. «Stani na nju, pa ćeš vidjeti!» ljutito je odgovorila. (pokazivala je 2, 3 kilograma više od očekivanog).
Nakon blagdanskih dana, ovu smo godinu započeli objavivši rat korupciji, ali i višku kilograma. Gotovo da nema tiskovine koja nije donijela prilog o tome kako promijeniti loše prehrambene navike. Akciju su podržale i državne i lokalne institucije, svi su zaključili da je nacija predebela, da se premalo krećemo, a previše jedemo. Između upozoravajućih informacija o hranidbenim navikama, uporno se i dalje probijaju recepti kako spremiti još neku deliciju kojoj je teško odoljeti. Pa vi sada budite karakter, nemojte kuhati fina jela, nemojte jesti!
Malo je onih koji imaju višak kila, a do sada nisu isprobali bar nekoliko različitih dijeta. Nekima je uspjelo skinuti nekoliko kilograma, ali čim su prestali brojati kalorije, kilogrami su se vratili. To je baš obeshrabrujuće. A sve je tako jednostavno, kažu, morate unijeti manje kalorija nego što trošite! Sve više postaje jasno da je problem psihološke prirode. Zašto? Prvi problem je što nismo svjesni koliko stvarno jedemo. Uvijek više nego što mislimo. Kako bi vam to postalo jasno, počnite voditi dnevnik (prejedanja). Upišite u svoj dnevnik sve što od jutra do odlaska na spavanja, stavite u usta. I ne samo to, budite precizni i koja je to količina. Nemate pojma kako to može biti učinkovito! Nisam slučajno napisala da zapišete sve što ste stavili u usta, sve do odlaska na spavanje.
Razgovarajući s ovisnicima o hrani, saznala sam da neki od njih imaju i poremećaj spavanja. Ima ih koji kasno liježu jer ne mogu zaspati, a neki se i po nekoliko puta ustaju iz kreveta i idu u pohode svom hladnjaku. Nisu samo zavirili da vide čega ima nego «počiste» ostatke od večere ili su nešto slasno našli, baš na dohvat ruke! Kako to nisu «redovni obroci», misle da se to ne računa. Računa se, računa, samo vi to uredno zapišite. Ljubitelji hrane imaju mnogo zajedničkog s ljubiteljima dobre kapljice: ne mogu odoljeti izazovima, a ne priznaju ovisnost. Slatko jedu u društvu, ali i sami, bar im nitko ne broji zalogaje. Uvijek imaju dobar razlog za žvakanje. Jednom je to neutaživa glad, drugi puta nervoza zbog previše posla, treći puta dosada ili frustracija zbog izgubljenog posla. Mnogi su depresivni zbog svog izgleda pretile osobe, ali teško objašnjavaju kako je do te prevelike težine došlo. Nitko nije preko noći dobio deset kilograma, ali svi bi rado da ih u trenu mogu skinuti.
Dobra je vijest da se nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost mogu promijeniti. Dovoljno je da osvijestite da je to vaš problem i da donesete čvrstu odluku da ćete na tome poraditi. Istina je da ćete za to trebati neki snažniji motiv. Tko još nije čuo da je pretilost opasnost za zdravlje? Trebate li još informacija, posavjetujte se sa svojim liječnikom. Reći će vam da su najopasniji kilogrami nakupljeni u području trbuha, reći će vam da višak kilograma prate i masnoće u krvi, povišene vrijednosti šećera, povećava se opasnost od infarkta ili moždanog udara. Dodate li tome i smanjenu pokretljivost, nemogućnost nekih normalnih aktivnosti (teško se uspinjete po stepenicama, ne možete obuti cipele), a imate i pun ormar odjeće koju više ne možete obući...Budite dobri prema sebi, ne čekajte da za akciju bude prekasno!
Jako je važno, želite li uspješno provesti promjene u svojim životnim navikama, da odaberete pravi trenutak i da se pripremite na promjene. Da biste to mogli odredite ciljeve i planirajte unaprijed. Mnogi planiraju promjene od ponedjeljka, jer je to nekakav početak, a kakav je tek početak jedne godine! A to je upravo ovaj siječanj, zamislite, ima čak pet ponedjeljaka. Ako ste propustili siječanj, ne brinite, ima četiri ponedjeljka u onom kratkom mjesecu veljači. Još stignete krenuti u avanturu skidanja kilograma, ali pri punoj svijesti, uz cilj koliko, za koliko vremena i na koji način. Ne vjerujte u primamljiva obećanja da će se kilogrami sami istopiti uz neke tabletice ili ako pijete čarobne čajeve. Osobito ne vjerujte da će kilogrami otići ako dijetu ne kombinirate s povećanjem tjelesne aktivnosti. Morate povećati potrošnju kalorija, a to ne ide bez vježbanja. Ne mrštite se, pokazat će se da kretanje donosi radost. Uz vježbe ide i dobar osjećaj ponosa, optimizma, a često i dobro društvo. Krenete li na vježbanje u neki klub ili teretanu, srest ćete ljude sa zdravim navikama. Počnete li planinariti, dobro društvo je osigurano, to su vam poznati veseljaci. Zazirete li od nepoznatih ljudi ili ste tip samotnjaka, šećite za svoj gušt, meditirajte u društvu ptica ili uživajte u šuštanju lišća i šapatu vjetra u granama. Nakon pređenih kilometra ili dva, osjećat ćete zdravi umor, a potrošili ste i dio kalorija koje ste taj dan unijeli u sebe.
Osim nekretanja, za vaše kilograme opasna je navika dugotrajno sjedenje pred televizorom ili računalom. Mnogi uz televizor grickaju svašta što ne bi smjeli, a psiholozi se slažu da je najveća opasnost od nesvjesnog unošenja hrane jer onda to činite u neumjerenim količinama. Ako već volite jesti, onda to činite tako da u hrani uživate. Kada jedete, onda samo jedite, polako i pustite da vaša osjetila uživaju. Gledajte što je na tanjuru, osjetite i miris i okus, neka to bude svijesni čin. Smanjite količinu, ne treba vam da zadovoljite glad pun tanjur (ili čak dva).
Uz pretilost i muke oko skidanja kilograma mnogo je toga što ima veze sa psihologijom. Poremećaji u prehrani idu ruku pod ruku s željom da nešto kontroliramo. Kako je ponekad teško kontrolirati štošta u našem životu, neki se odluče kontrolirati svoju težinu. Dobar dio života provedu gledajući u kazaljku na vagi. Ne može se negirati da je nekome višak kilograma uzrokovan hormonima, ali nekima je pretilost rezultat neiskazanih i zatomljenih emocija.
Zbog oba razloga, svoje probleme pokušajte riješiti uz pomoć stručnjaka. Ići će lakše i brže jer i sami znate, da nema učinkovitog lijeka bez prethodne dobre dijagnoze. Uporni će problem s težinom moći riješiti i sami, tvrdoglavi će misliti da to mogu, a kada u tome ne uspiju, tvrdit će da je to nemoguće.
Zašto ne koristiti pomoć koju vam mogu pružiti stručnjaci: liječnici, nutricionisti, psiholozi. Nije zanemariva ni pomoć koju nam pružaju prijatelji i obitelj. Oni su podrška koju svakako trebate. Njihova pohvala u pravom trenutku pomoći će da ne pokleknete, a bit će teških trenutaka, uspona i padova, sumnji i želje da odustanete.
Kako krenuti i kako ustrajati:
1. Donesite odluku, nakon promišljanja što ona za vas znači;
2. Pojačajte motivaciju, zamišljajući što će promjene poboljšati u vašem životu;
3. Uvjerite se da možete smršavjeti usvajajući zdrave navike;
4. Razmišljajte o promjenama kao ugodnom i privlačnom načinu života;
5. Uklonite iz kuće i hladnjaka namirnice kojima ne možete odoljeti, a debljaju;
6. Jedite redovito, više puta na dan, manje količine i jedite polako;
7. Ne morate se odreći sasvim slatkiša, ali koristite svježe ili kuhano voće;
8. Izbjegavajte kolače s teškim i jako zaslađenim kremama;
9. U čokoladi smijete uživati povremeno, (jedna kockica crne čokolade);
10. Vaš tanjur s hranom treba izgledati privlačno, nikada pun do vrha;
11. Ostavite višak hrane, bez grižnje savjesti (niste koš za otpatke);
12. Ako vam je dosadno ili ste nervozni, ne posežite za hranom – razmislite što možete učiniti umjesto da napunite želudac, jer to sigurno ne će riješiti problem;
13. Ključ uspjeha je u dosljednosti, ne u perfekciji;
Pripremila : Ivana Sabol, 07.03.2011.
Autorica teksta je voditeljica psihološke potpore posjetiteljima Savjetovališta o debljini i prehrani, te članicama Grupe za redukciju pri Udruzi za prevenciju prekomjerne težine!
Savjetovalište o debljini i prehrani
Visoki standardi
- Detalji
- Kategorija: Psihologija prehrane
- Objavljeno Četvrtak, 03 Veljača 2011 20:46
- Hitovi: 3597
Većina žena se smatra predebelima bez obzira na težinu
Visoki standardi
Ženi koja samouvjereno nosi konfekcijski broj 38 možda zavidi veći broj prijateljica, iako postoje velike šanse da ona zapravo mrzi svoj odraz u ogledalu jer misli da je predebela.
Istraživanje je pokazalo da jedna od 17 žena normalne zdrave težine misli da mora još smršaviti. U nedavnom britanskom istraživanju čija je glavna tema bila ženski doživljaj vlastite težine i izgleda sudjelovalo je preko 2.000 žena.
Ispitanice su, između ostalog, nakon što su promotrile svoj odraz u ogledalu, morale izabrati 12 pridjeva kojima bi opisali kako se osjećaju ili izgledaju.
Od žena koje su imale idealnu težinu, samo njih 13 posto bilo je zadovoljno svojim odrazom u ogledalu, a samo šest posto ih je opisalo sebe kao premršave. Oko 17 posto žene zdrave težine za sebe je reklo da je predebelo, a jednaki broj ih je priznao da je lošije volje nakon što vidi svoj odraz u ogledalu.
Muškarci su, s druge srane, pokazali puno više samopouzdanja, a samo njih šest posto normalne trećine smatralo se debelima.
No, žene su, smatraju psiholozi, previše opterećene svojom težinom i izgledom, a mnoge su nezadovoljne dok nisu mršave poput supermodela. No, nije samo problem u visokim standardima koje si postavljaju jer misle da i drugi kad ih gledaju misle da su predebeli. Vjeruju, dakle, da današnja kultura očekuje od njih da budu supermršave.
Istraživanje je također pokazalo da se osobe s viškom kilograma bore sa svojim emocijama u najmanje pet svakodnevnih situacija, od gledanja u ogledalo, preko fotografija s ljetovanja, susreta sa starim prijateljima, isprobavanja nove odjeće u dućanu do odijevanja za večernji izlazak.
T-portal, 03.01.2011. http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/104432/vecina-zena-se-smatra-predebelima-bez-obzira-na-tezinu.html
Vezane vijesti
Zašto su muškarci sve deblji? (04.01.2011)
Znanstvenici riješili zagonetku pretilosti (25.11.2010)
Svaka četvrta žena negira višak kilograma (23.11.2010)
Uppt, preuzeto, siječanj 2011.
Psihološki uzroci nastanka prekomjerne težine
- Detalji
- Kategorija: Psihologija prehrane
- Objavljeno Petak, 19 Studeni 2010 14:23
- Hitovi: 5316
Što nam govore istraživanja!?
Kao kod svih bolesti i za psihološke uzroke nastanka prekomjerne tjelesne težine, koji su najčešće posljedica poremećaja u percepciji hrane, vrijedi što prije se potraži pomoć, brže će trajati oporavak i manje komplikacija će nastati.
Psihološki uzroci nastanka prekomjerne težine tj. ponašanje prilikom konzumiranje hrane, su progresivna bolest, nalik na ovisnost, koja može biti smrtonosna, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezamijećene.
Nedavno istraživanje vezano uz prekomjernu tjelesnu težinu statistički je pokazalo porazne rezultate vezano uz psihološko prihvaćanje vlastitog izgleda. Naime :
1) 76% žena neprestano razmišlja o svojoj težini i pribjegava raznim, u pravilu, neuspješnim dijetama;
(Žene provedu u prosjeku 10 godina života na dijeti!)
2) 86% žena je očajno svojim izgledom (ali ne čine ništa kako bi to riješili);
3) samo 1% žena je zadovoljno svojim izgledom.
Što nam to govori!?
Naime, ovih 86% žena upravo radi najveće pogreške – radi nesigurnosti u svoj izgled i izgubljenog samopouzdanja linijom manjeg otpora prepustilo se inerciji i sjede pred TV i jedu – i to skrivajući se od svijeta.
Činjenica 1: industrija dijeta i preparata za mršavljenje treći je najprofitabilniji biznis u svijetu, odmah nakon preprodaje oružja i droge.
Činjenica 2: u svijetu je ipak stalno sve više ljudi koje muči višak kilograma, a točno 95 % dijeta završava neuspjehom.
Zaključak?
Živimo brzo, jedemo brzo, pa je logično i da želimo brzo i lako smršavjeti.
Mediji (najviše TV) angažirali su se u promoviranju određenih proizvoda, pojavili su se novi televizijski showovi koji propagiraju «brzo» gubljenje viška kila. Slijediti neku dijetu (ili 'program jedenja', kako se to sada pomodno zove) postalo je gotovo imperativ. Istovremeno, postoci debelih i gojaznih ljudi neprestano rastu, ne pokazujući znakove posustajanja.
Sve više i više se stvara velika «vojska» nezadovoljnih i frustriranih žena, koje stalno traže neki «lagani» način kako bi tu svoju situaciju riješile. Danas je više nego ikada prisutan nesklad između psihe, lica i tijela. Međutim, nema «čarobnog štapića». Nema «instant» rješenja. Međutim, razmišljajući o tome da prihvaćanjem sebe kao takvim kakvi jesmo jest prvi korak prema uživanju u životu, bilo bi u redu, kada nebi postojalo upravo ovih 86% žena koje se apsolutno ne prihvaćaju i dovode sebe u teške psihološke situacije, a o zdravstvenim problemima da i ne govorimo – a ništa ne poduzimaju.
Osnovno je, za svaku osobu, bez obzira na zdravstvene ili emocionalne probleme, da psihički nestabilna stanja pokušavaju riješiti na dva načina:
1) suočavanjem sa problemom (stresom, strahom itd.);
2) rješavanje određene emocije;
Koji su onda najčešći uzroci prekomjernog konzumiranja hrane, da ne budemo grubi u izrazu, ali moramo se suočiti sa činjenicom i riječju - koji su uzroci «vučje gladi»? Ima ih mnogo, sve bi moglo biti uzrok, i najmanja sitnica, ali ipak zdravstveni radnici i znanstvenici su ih podijelili u nekoliko osnovnih grupa:
1) najčešće su emocionalni (75%) – strah, tjeskoba, depresija;
2) socijalni;
3) psihički – razne obiteljske i osobne traume;
4) situacijski – razni domjenci, rođendani i svečane prigode;
5) fiziološki – prakticiranje raznih dijeta i «yo-yo» efekt;
6) stres – najčešće posljedica radnih obaveza;
7) dosada – nedostatak bilo kakvog zanimanja za nešto drugo;
8) nedostatak komunikacije na svim razinama;
Slijedom navedenog, postoji niz raznih savjeta i prijedloga kako bi neke od prethodno navedenih problema – razloga mogli spriječiti, riješiti ili barem umanjiti, ovisno o osobnom angažmanu svakog od nas:
1) potrebno promijeniti način i uzrok da svoje psihofizičko stanje poboljšamo ili odagnamo negativne uzroke – osvijestiti kako se osjećamo;
2) prepoznati emotivne «trigere» koji nas tjeraju da posežemo za hranom – pronaći samomotivaciju, postići samokontrolu, samodisciplinu i samopoštovanje (4S);
3) Izreći svoje emocije, bilo verbalno bilo na neki drugi način;
4) izreći ili pokazati ono što nas zanima – nastojati biti kreativan na svim poljima;
5) raditi i izabrati stvari koje nas zaista vesele i čine nam zadovoljstvo, a nisu vezane uz hranu;
6) vezano uz prethodnu točku jelo kompenzirati sa nečim drugim – šetnja, čitanje knjige, razgovor sa prijateljicama, odlazak u kupnju;
7) promijeniti sebe – raditi na pronalaženju samog sebe, biti asertivan - osluškivati govor svog tijela i ojačati samopouzdanje;
8) ne postavljati si tuđa mjerila za svoj cilj – svi smo mi posebni na svoj način;
9) ne sumnjati u svoje mogućnosti – procijeniti koliko, kada i što možemo učiniti;
10) svakodnevno vaganje uzaludno je ako ne poduzmete temeljite promjene i odluke o smanjenju težine;
11) izbjeći osjećaj nelagode kad nas netko gleda, jer možda nisu kile te što su zaokupile nečiju pažnju – možda je to nešto lijepo na nama ili neka lijepa gesta koju smo učinili;
12) planiranje i pripremanje hrane neka postane na neki način ritual - mi se moramo baviti hranom a ne ona nama tj. hrana mora postati «instrument u našim rukama» kojim ćemo mi upravljati;
13) društvu se moramo nametnuti svojim kvalitetama a ne od njega bježati konzumiranjem velikih količina hrane;
14) uključiti se u realni život, vezan uz naše godine, naše iskustvo, ne previše očekivati ali raditi na sebi;
15) u svemu ovome što ćemo činiti biti sretan!
Naravno svi ovi savjeti sami po sebi ne mogu polučiti rezultate sve dok osobe s prekomjernom težinom ne riješe neke svoje osobne probleme, koji su u određenom trenutku za njih najveći, te saznanju da ne smiju podlijeći komercijalizaciji RELIGIJE VITKOSTI POD SVAKU CIJEU – BRZE DIJETE – MRŠAVI I LIJEPI. Jedino je prihvaćanje pozitivnih promjena vezanih uz prehrambene i zdrave životne navike bez ograničenja i čvrstih zabrana – dug
oročno stvaranje VLASTITOG STILA ŽIVLJENJA.
Predavanje u Udruzi:
«Psihološki uzroci nastanka prekomjerne težine»
Predavač: dr. Andrea Jambrošić – Sakoman , 19.09.2005.g.
Sažetak predavanja pripremile: Sonja Njunjić /Mirela Vidović, 19. rujan, 2005./dopuna,studeni 2010.
Vezani tekstovi:
Kako izaći iz začaranog kruga gladi!?
Žene provedu 10 godina života na dijeti!
Težnja za vitkošću - želja ili iluzija;
Dijetu je teško držati zato jer mozak izabire masniju hranu;
Djelovanje hrane na kemijske procese u mozgu
- Detalji
- Kategorija: Psihologija prehrane
- Objavljeno Subota, 11 Prosinac 2010 12:54
- Hitovi: 3592
Autor: Dr.sc. Darija Vranešić Bender, Vitaminoteka Zagreb
KBC Zagreb, Centar za kliničku prehranu
Mozak je metabolički gigant koji zauzima tek 2 % tjelesne mase, a istodobno troši 20 % ukupnog kisika i 25 % ukupne glukoze.
Predstavlja centar misli i emocija i regulira tjelesne aktivnosti. Ima specijalan hijerarhijski položaj u tijelu, odvojen od sistemne cirkulacije barijerom krv-mozak. Iako ima visoku potrošnju energije (značajno veća od potrošnje mišića!), ima i mali kapacitet pohrane energije, a koristi samo određene supstrate (glukoza, laktat, ketoni).
S ostatkom tijela komunicira hormonskim signalima (inzulin, leptin) specifičnim transportnim mehanizmima. Čak 50 – 60 % suhe tvari mozga čine lipidi te su stoga za razvoj i funkciju mozga iznimno važne masnoće, posebice u vrijeme dojenaštva i djetinjstva. Posebna vrsta višestruko nezasićenih masnih kieselina, omega – 3 .
Konzumiranje hrane za čovjeka predstavlja poseban užitak i, kada i koliko je to moguće, čovjek jede hranu koju voli, a izbjegava onu koja mu ne prija. Hranjenje je hedonističko iskustvo! Upravo stoga, prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje se s ovisničkim ponašanjem.
Ove je godine objavljeno nekoliko radova u časopisu koji su pokušali odgovoriti na pitanje postoji li ovisnost o hrani. Zaključeno je da specifične namirnice, posebno one bogate mastima i/ili šećerom mogu dovesti do ponašanja sličnog ovisničkom.
Ovakva hrana, iako vrlo privlačnog okusa, ne izaziva ovisnost, ali može dovesti do ovisnosti ukoliko se uživanje u njoj može opisati kao krajnost: zabranjivanje konzumiranja ili konzumiranje abnormalno velikih količina. Ove krajnosti se povezuju s povećanim rizikom od gojaznosti, depresijom, zloupotrebom droga i drugim problemima.
Ovisnost o hrani u pravilu ne pogađa osobe čija je tjelesna masa normalna, već se najčešće javlja u osoba s povišenom tjelesnom masom.
Prilog za Okrugli stol, 08.12.2010.
KAKO REAGIRATE NA KONFLIKTE?
- Detalji
- Kategorija: Psihologija prehrane
- Objavljeno Ponedjeljak, 20 Rujan 2010 11:31
- Hitovi: 6783
http://www.posao.hr/karijera/kako-reagirate-na-konflikte/127/
Posao i zdravlje
Konflikti su prisutni u svakom aspektu našeg života, pa tako i u poslovanju. Kao što se prepiremo, svađamo ili naprosto ne slažemo u razmišljanjima sa životnim partnerima, tako to isto činimo i sa kolegama na poslu. Psihologinja Tammy Lenski govori o par bitnih uzroka konflikata: loša ili nedovoljna komunikacija, nedostatak pravodobne informacije i neefikasna organizacija (npr. agresivna organizacijska kultura, nerazvijeni sistemi rješavanja konflikata i sl.).
Razlikujemo kreativne nesuglasice, koje je teško nazvati konfliktima. One doprinose kreativnosti, inventivnosti i uzburkavanju «ustajalih» organizacijskih navika. Međutim, eskalacija sitnih sukoba zahvaljujući njihovom nerješavanju ili naprosto «pometanju pod tepih» može biti uzrokom tzv. destruktivnih konflikata. Takvi konflikti stvaraju svakoj tvrtki nepotrebne materijalne i nematerijalne troškove. Materijalni troškovi konflikta mjere se u tisućama kuna sudskih tužbi, sabotaži, krađama, bolovanjima te čestim promjenama zaposleničke strukture. Nematerijalni troškovi teže su mjerljivi a kreću se od nepotrebnog stresa, nezdrave radne okoline, gubljenja vremena na rješavanje sukoba umjesto na produktivno stvaranje i sl.
Komunikacija u konfliktima
Komunikacija je jedna od najbitnijih vještina svakog dobrog menadžera. Komunikacija je isto tako bitna u razrješenju i/ili nerazrješenju konfliktnih situacija. Psihologinja Elizabeth Scott napravila je sažetak nekih od najčešćih načina na koji ljudi postupaju u konfliktnim situacijama.
1. Rješavanje konflikata šutnjom
Neki ljudi sa svojim kolegama ne vole uopće razgovarati o problemima nego u diskusiji preferiraju šutnju. Ako se verbalna eskalacija nastavi mogu reagirati vrlo burno a onda kažu i ono što ne misle i to na način koji će zasigurno povrijediti drugu stranu u sukobu. Iako je to možda manje stresan način, izbjegavanje razgovora o problemima zbog kojih konflikti nastaju ne rješava sam problem. Umjesto toga, problemi se gomilaju i dolazi se do granice kada se sukobi više ne mogu riješiti normalnim i pristojnim razgovorom nego samo još većim sukobom.
2. Rješavanje konflikata obranom
Defenzivni ljudi često u konfliktima nastoje zanijekati svoju krivnju u nastalom konfliktu. Ne žele prihvatiti kritiku druge strane na svoj račun i često će naći izliku zašto su postupili na način koji je doveo do sukoba. Kritiziranjem i prebacivanjem krivnje na drugu osobu oni zapravo ne žele pokazati da su slabi. Svoju slabost oni tumače kao gubitak vlastitog kredibiliteta. Odbacivanje krivnje za dio nastalih sukoba tu osobu rješava kratkoročnog stresa, ali isto tako ne doprinosi dugoročnom razrješenju konflikta. Druga strana u konfliktu osjeća se često kao da se njeni argumenti ne žele saslušati i uvažiti što dovodi do produ(b)ljenja sukoba.
3. Pretjerano generaliziranje
U konfliktnim situacijama javljaju se i osobe koje ne razgovaraju o problemu nego ga napuhuju kroz generaliziranje činjenica. Takve osobe često započinju rečenice sa: «Ti uvijek...» ili «Dobro, onda je možda bolje da se premjestim u drugi odjel.» ili «Ti se ne sjećaš kad si ti meni...». To su osobe koje će i u privatnim sukobima vrlo često reći: «Dobro, onda je možda bolje da se rastanemo kada sam ja takav/takva...». Nizanje povijesnih povreda kako bi se riješio trenutni sukob ili generaliziranje ne rješavaju konkretni tekući sukob.
4. Crno-bijelo gledanje
Neki ljudi smatraju da u konfliktnim situacijama postoje samo crna i bijela strana, tj. pravo i krivo gledište situacije. Naravno, njihovo je uvijek ispravno gledište jer oni su upravo takvi – uvijek u pravu. Za njih rješenje sukoba znači da druga strana razmišlja upravo kao oni. Različite poglede na istu stvar oni doživljavaju kao napad na sebe. Takav način razrješenja konfliktnih situacija vrlo često nalazimo kod osoba sa izraženom narcisoidnošću, vrlo čestom karakteristikom među menadžerima. (Više o narcisoidnim menadžerima pročitajte u članku «Otrovni menadžeri»). Rješavanje konflikata, baš kao i život, kreće se u nijansama sivoga i zahtijeva kompromise.
5. Metoda «Dobri Will Hunting»
Rješavati konflikte sa personificiranim Matt Damonom u filmu «Dobri Will Hunting» znači da će osoba biti uvjerena kako može pročitati misli i stanja druge osobe. Umjesto da kolege sa kojima je u konfliktu pita kako se osjećaju i o čemu razmišljaju, on/ ona će pokušati napraviti psihoanalizu njihovih postupaka. Naravno, obično negativnu. (Kasniš na posao zato što ti nije stalo do posla.). Ako je za rješavanje sukoba osobama potreban psiholog, onda je potrebno da je to treća osoba koja će sagledati problem sa objektivnog i nepristranog kuta gledišta. Inače se konflikt samo može produbiti.
6. Neslušanje
Prekidanje tijekom razgovora, kolutanje očima, i ponavljanje vlastitog teksta u glavi umjesto slušanja onoga što kolega u sukobu govori isto tako ne doprinosi rješavanju konflikata. Na ovaj način daje se do znanja kolegi ili kolegici da vas ne interesiraju njihova razmišljanja o nastalom sukobu te to zauzvrat povlači i njihov slični stav. Aktivno slušanje i empatija ključne su u rješavanju konfliktnih situacija.
7. Vrijeđanje
Stara indijska poslovica kaže da se na dnu uzburkanog bazena ne vidi igla. Upravo je tako i sa konfliktima. Povišeni tonovi s obje i/ili jedne strane, a pogotovo osobna vrijeđanja i nazivanja uvredljivim imenima neće riješiti konflikt. Naprotiv, samo će ga produbiti. Odraz zrelosti i želje za rješenjem konfliktne situacije leži u onom momentu kada obje strane stanu na loptu te smirenim razgovorom pokušaju riješiti ono što ih tišti.
Postoje mnoge metode rješavanja konflikata. Ono što je sigurno, ako ste se prepoznali u nekom od gore navedenih načina rješavanja konflikata, možda je vrijeme da promijenite smjer i razmislite o nečem novom.
Mr.sc. Ratka Jurković
Izvor: www.svanconsulting.com
http://www.posao.hr/karijera/kako-reagirate-na-konflikte/127/
Napomena:
20.9. u 17,30 u Udruzi održana psihološka radionica za adolescente, odrasle, roditelje, zaposlene i ostale koji žele otkriti nešto o sebi, s temom: «Upravljanje konfliktnim situacijama» - Predavač: Boris Blažinić, prof.psih.;
Uppt, 20.09.2010.
Više članaka ...
Gledajte emisiju na
Tko je Online
Imamo 17 gostiju i nema članova online
Indeks tjelesne mase - KALKULATOR
Obavijest
Web stranica se još uvijek uređuje.
Moguće je da se pojavi koja greška.