Zdravlje

ŽIVIMO U DEBELOM, DEBELOM SVIJETU

Detalji

Objavljeno Petak, 30 Studeni 2007 21:05

Napisao/la Super User

Hitovi: 6553

ŽIVIMO U DEBELOM, DEBELOM SVIJETU 

Prevencija pretilosti se definitivno zanemaruje, pa koje je onda rješenje za mnogobrojne pretile osobe i, što je najtragičnije, sve veći broj pretile djece?  

Sonja Njunjić, koordinatorica Udruge za prevenciju prekomjerne težine, 27.veljače 2007. 

Prekomjerna težina dosegla je takve epidemiološke razmjere da su čelni ljudi Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) odlučili zauzeti agresivniji pristup, ukoliko se žele suprotstaviti globalnoj eksploziji pretilosti i njenim posljedicama.

Još 1948. SZO je proglasila pretilost bolešću, međutim ona postaje sve više javnozdravstvenim problemom, jer se u svim nacionalnim programima zanemaruje prevencija prekomjerne težine koja, ukoliko se ne spriječi, prerasta u pretilost, tako da je već 2002. predsjednik EU iz Francuske predložio da se problemi prehrane i svega što dolazi s tanjurom stave na dnevni red sastanka na vrhu EU. 

U tome cilju je najavljen sastanak ministara zdravstva EU (poseban osvrt u ovom broju) na koji je pozvan i eminentni britanski stručnjak dr. Philip James, koji od 1995. predsjedava odborom “International Obesity Task Force”, a koji nastoji uspoređivati najrelevantnije informacije o prekomjernoj težini i pretvoriti ih u političke odluke, trudeći se sugerirati ih zainteresiranima.  

Prava je prigoda skrenuti pozornost Europi na ono što je bez sumnje, kako govori švedski specijalist dr. Stephen Rössner (Karolinska, Stocholm), prva epidemija povezana izričito s ponašanjem. No on se pita zašto bi se naša vlast morala baviti našom debljinom? Jednostavno jer je veliki trbuh i debljina sve prije nego slika dobrog zdravlja.  

U tom smislu citiram izjavu prof. dr. sc. Mirka Koršića, pročelnika endokrinologije KBC Rebro: “Sada se debljina shvaća kao kronična bolest. Kada djelujemo na debljinu, mi zapravo preveniramo pojavu: ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa II, infarkta miokarda, bolesti žučnih kamenaca, problema lokomotornog sustava i još 101 bolesti. Debljinu treba shvatiti kao jednu stepenicu na kojoj dolazi progresivno do gubitka kvalitete života. Nema djelića našeg tijela koji ne trpi od tih prekomjernih kilograma“.  

U Hrvatskoj se liječnici također bave debljinom kao bolešću, međutim, po dr. Koršiću, problem je u tome što ljudi dolaze na liječenje tek kada se pojave posljedice, a dotad su možda i tijekom dvadeset godina života imali 30 i više kilograma viška. To je jednako kao da su neprestano na sebi nosili toliko tešku vreću tereta. Postavlja se još i problem da pretili ljudi ne prihvaćaju da su kronični bolesnici i pristupaju gubljenju kilograma na vrlo upitne načine. Brzo gube kilograme jer svoje tijelo izgladnjuju, ne mijenjaju nikakve životne navike koje su dovele do tog stanja, pa se čim prestanu s redukcionom dijetom nanovo debljaju, vraćaju izgubljene kilograme, pa i nekoliko kilograma više.

Jedino ispravno rješenje problema debljine jest primarna edukacija koja pomaže svakoj osobi da individualno sagleda uzroke nastanka debljine i utvrdi kako se s njima suočiti.  Zato društvo treba pristupiti svakoj osobi i omogućiti primarne preventivne preglede, kako bi se u startu otkrilo jesu li uzroci u genetici ili u okolini.

Ispitivanja pokazuju da se genetski uzroci svode na 25-40% od ukupnog broja slučajeva, što ukazuje da je utjecaj bioloških čimbenika važan, ali ostaje nam više od 60% utjecaja okoline. To potvrđuje da je debljina većim dijelom posljedica načina života. Ovo nas opet vraća na pojedinca od kojega se očekuje da se upita unosi li više kalorija nego što ih utroši, jede li pogrešnu hranu, je li fizički dovoljno aktivan. 

Znanstveno je dokazano da se ljudi koji potječu iz zemlja u kojima nije bilo pojave debljine, npr. iz azijskih zemalja poput Kine, preseljenjem u Ameriku ili u neke druge zemlje visokog standarda počinju naglo debljati (prihvaćaju način prehrane i navike tamošnjih ljudi), što je još jedan dokaz da nije sve u genima, nego i u navikama u svakodnevnom životu. Kao prvo, debljina i njezine posljedice tijesno su povezane s načinom života “zapadnog svijeta”.

Drugo, nemaju samo razvijene zemlje problema s tom epidemijom. Prema Rössneru, u Bombayu ima više debelih nego u cijeloj Švedskoj. I treće, ako je debljanje vezano uz genetiku, ima onih koji se nikada ne udebljaju, unatoč nekoj “debeloj” osobi u obitelji. Ipak je najvažnije ponašanje prema sebi samome. 

Zaključak bi bio da je pretilost ipak posljedica načina prehrane i nedostatka fizičke aktivnosti, ponude industrijske hrane i nedovoljne podrške društva u rješavanju problema kroz propuštanje stvaranja nacionalnog programa, jer apsolutno nije dovoljno pretiloj osobi kazati: “jedi manje, vježbaj više”.

Radi se o kompleksnom problemu koji iziskuje multidisciplinaran pristup. Sve pretile osobe očajnički se žele vratiti na neki “prijašnji” stas i zato su spremne potrošiti znatna financijska sredstva na lijekove za mršavljenje. Pitamo se postoji li neko djelotvorno sredstvo protiv pretilosti. Međutim, i tu je opasnost u tome što se bez primjerene edukacije na razini primarne zdravstvene zaštite, kao i bez osobnog angažmana svakog pacijenta, ne postižu dugotrajni rezultati.

Prema dr.Koršiću, lijekovi koji se koriste u Hrvatskoj (Reductil, Xenical) nisu priznati od HZZO-a, tako da ih sebi ne mogu priuštiti ljudi kojima su izuzetno potrebni zbog općeg zdravstvenog stanja (predoperativni slučajevi, dijabetes tipa II, kardiovaskularne bolesti...) i gdje bi ih trebalo davati na recept još u početku liječenja. Dr. Koršić dalje kaže: “Bez obzira na našu gospodarsku situaciju, ti lijekovi moraju biti propisani i priznati od HZZO-a kao i lijekovi za druge bolesti koje generiraju veće zdravstvene komplikacije. Kako možemo debljinu proglasiti bolešću, ako se za nju ne može dobiti određeni lijek?” 

Društvo ljude prepušta same sebi, njihov se problem ne priznaje kao problem društva, a pojavnost bolesti koje se javljaju kao posljedica pretilosti sve je veća i sve se više sredstava troši na liječenje nastalih bolesti. Prevencija pretilosti se definitivno zanemaruje, pa koje je onda rješenje za mnogobrojne pretile osobe i, što je najtragičnije, za sve veći broj pretile djece? Rješenje bi bilo samo u nacionalnoj strategiji koju svaka država izrađuje za sebe, po svojim specifičnim zahtjevima i mogućnostima.

Fizička aktivnost unutar strateškog plana bi ipak trebala dobiti svoje pravo mjesto zbog doprinosa za dobro psihofizičko zdravlje. Zapaža se da se silna sredstva troše na reklamiranje nepravilne prehrane, tako da je već početkom 2005. Europski parlament prihvatio strogi propis o reklamiranju proizvoda, koji će ulaskom u EU morati preuzeti i Hrvatska.

Citiram iz Jutarnjeg lista od 9. ožujka 2006.: 

1.     Trgovci neće smjeti dobivanje nagrade uvjetovati kupnjom nekog drugog proizvoda.

2.     Sniženih cijena proizvoda mora biti za sve zainte­re­sirane kupce, a ne samo za neke.

3.     Bit će zabranjeno tvrditi da proizvodi (biljni pripravci, tonici, nadomjesci...) liječe bolesti – 

        primjerice debljinu, ćelavost, dijabetes...

4.     Trgovci od vrata do vrata ne smiju i neće smjeti maltretirati građane svojim ponudama i

        savjetima o zdravlju, često puta neprovjerenima. 

Smatramo da se ni za kakvu promociju bilo kojeg proizvoda ne smiju zlouporabiti djeca, što je kod nas čest slučaj, jer nemamo uspostavljenu dovoljnu kontrolu nad javnim medijima. Nacionalni program bi preko svih medija trebao zastupati promoviranje dobrih poruka za psihofizičko zdravlje djece i odraslih.

Potrebno je iznad svega mnogo mašte da bi pravilna prehrana bila dostupna svima, a osobito je potrebno promovirati fizička aktivnost (posebno za mlade). „Osigurajte staze koje bi učenici koristili za dolazak u školu biciklom ili pješice“, predložio je pr. Jaap Seidell, Nizozemac koji predsjeda Europskom udrugom za proučavanje pretilosti. 

U Hrvatskoj su medicinski stručnjaci osnovali Hrvatsko društvo za debljinu pri Hrvatskom liječničkom zboru, a građani su se organizirali kroz civilnu inicijativu u Udrugu za prevenciju prekomjerne težine. Stvaramo svoje programe kako bi mogli unaprijediti zdravlje pojedinca, ali jednako tako i zdravlje cijele nacije.

Kroz aktivnosti udruge želi se podići razina svijesti svakog pojedinca koji iz bilo kojih razloga ima problema sa debljinom, kako bi na ispravan način izabrao za sebe najbolje i to primijenio na prehrambene navike, u cilju održavanja vlastitog zdravlja. Kroz Hrvatsko društvo za debljinu na znanstvenoj se razini radi na promociji razvoja svijesti cijelog društva o težini problema i osiguranja izvršenja preuzetih obveza svih segmenata društva.  

Tekst pripremila:  Sonja Njunjić,  za Okrugli stol održan 27. veljače 2007.g. iniciranog od Udruge za prevenciju prekomjerne težine, uz podršku Hrvatskog društva za debljinu, KUZ-a, Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu, branitelje i MZSS-a.

Uvodničar i Predsjedavatelj Okruglog stola prof. dr. Mirko Koršić, frcp.,Predsjednik Hrvatskog društva za debljinu

Tekst objavljen: Narodni zdravstveni list, svibanj-lipanj, 2007.g. , časopis Zdrav život, lipanj 2007.