Prehrana

CIRKULACIJA LIMFE I CELULIT

Detalji: Objavljeno Ponedjeljak, 26 Svibanj 2008 14:31; Hitovi: 7707

Piše: Slađana Divković, dr. med., ACU Medic Centar, Zagreb

CIRKULACIJA LIMFE I CELULIT

Piše: Slađana Divković, dr. med., ACU Medic Centar, Zagreb

Cirkulaciju općenito osiguravaju srce i krvožilni sustav (arterije i vene) s mrežom krvnih žila koji tijekom dana pokreće 7 200 l krvi. Arterije prenose krv od srca (obogaćenu kisikom) prema periferiji (u tkiva), dok vene prenose krv (sa CO2) iz periferije natrag u srce. Kapilare su najmanji ogranci arterija i vena u kojima se zbiva izmjena hranjivih tvari i kisika između krvi i međustaničnog područja. Tjelesna tekućina koja se nalazi izvan stanica je s jedne strane krv (vaskularni prostor), a s druge strane je tekućina između stanica (međustanična tekućina), odnosno limfa.

Osnovna jedinica našeg organizma je stanica. Tijekom metabolizma molekule staničnih hranjivih tvari (proteini, masti i ugljikohidrati) izmjenjuju se i neprestano kruže između stanice i međustanične tekućine. Sva naša tkiva i organi građeni su od proteina (bjelančevina). U organizmu se neprekidno "istrošeni" proteini zamjenjuju novim, a jedan dio postojećih proteina obnavlja se, odnosno reciklira.

Limfa je tekućina međustaničnog prostora (vanjsko okruženje stanica) koja svojim sustavom žila osigurava da tekućina iz međustaničnih prostora otječe u krv (točnije u vene). Limfa je specijalizirana za prijenos bjelančevina. Bjelančevine su tvari velike molekulske težine i ne mogu proći kroz pore venskih kapilara. Drugim riječima bjelančevine putem limfe dolaze u vene i dalje u cirkulaciju (jetra). Limfa je na neki način "čistač međustaničnog prostora" preko kojeg se ne samo bjelančevine nego i enzimi, hormoni i masne kiseline u manjoj količini uklanjaju iz tkiva. Više od polovine limfe potječe iz jetara i crijeva (organa za odstranjivanje štetnih tvari). Inače gotovo sva tkiva imaju limfne žile. Iznimka su: površni dijelovi kože, središnji živčani sustav, dublji dijelovi perifernih živaca i vezivno tkivo mišićnih vlakana.

Mreža limfe i smjer cirkulacije je od periferije prema srcu (grudnom košu) gdje se limfni kanali ulijevaju u venski sustav. Znači, tijek limfe je isti kao tijek vena, odnosno od periferije prema centru.

Cirkulaciju limfe osigurava limfna pumpa, a cirkulacija se odvija po segmentima. Limfne žile imaju zaliske koji se otvaraju jedino u smjeru cirkulacije, odnosno ka srcu. Svaki segment limfne žile između susjednih zalistaka je zasebna automatska pumpa koja djeluje prema načelu: punjenje, kontrakcija, potiskivanje u susjedni segment. Svaki se segment unutar nekoliko sekundi puni, kontrahira i tako redom. Ukupan tijek limfe je 120ml/satu. Povećanje tlaka međustanične tekućine ujedno povećava veličinu limfnog tijeka.

Prema tome potiskivanje limfe može se ubrzati:

pritiskom na tkiva izvana
pasivnim pokretima dijelova tijela
kontrakcijama mišića, odnosno tjelesnom aktivnošću, kada limfna pumpa postaje vrlo aktivna, a tijek se limfe poveća 5 do 15 puta.

Celulit je poremećaj cirkulacije limfe i kapilarne cirkulacije potkožnoga masnoga i vezivnog tkiva. Najčešće se pojavljuje u osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, ali i u normalno uhranjenih osoba (računa se da od 80 do 90% ženske populacije ima celulit). Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju manji postotak vode (50% ili 40%), što znači da u tjelesnoj vodi koja je stalna ima više rastvorenih masti, bjelančevina i ugljikohidrata i automatski manje vode. U takvih osoba masno se tkivo povećava jer dolazi do povećanja broja i veličine masnih stanica i istodobno povećanja volumena krvi. Masnoće su u organizmu vezane za bjelančevine u formi lipoproteina plazme pa je jasno da se celulit pojavljuje na mjestima gdje je najviše potkožnoga masnog tkiva.

Masno tkivo je: skladište masti, energetska rezerva organizma, toplinski izolator, endokrini organ.

Razlikujemo muški tip raspodjele masnog tkiva (jabukoliki) - masno se tkivo uvećava u predjelu grudnog koša, gornjeg dijela trbuha i slabina i ženski tip pretilosti (kruškoliki) - masno tkivo se uvećava u predjelu trupa, slabina i gornjeg dijela bedara.

Celulit je intoksikacija (natrpavanje otpadnim proizvodima metabolizma) međustaničnog prostora. Kod pojave celulita dolazi do promjena u mikrocirkulaciji tkiva (proširenja kapilara i limfnih žila). Masne stanice su povećanog volumena i broja i one pritišću kapilare. Limfna cirkulacija je prekapacitirana i usporena. Ne odstranjuju se bjelančevine kako bi trebale i dolazi do preraspodjele u tkivu (zaostale bjelančevine povuku za sobom vodu). Molekule vode i bjelančevina nađu se uhvaćeni u društvu s drugim otpadnim proizvodima metabolizma. Tkivo trpi od manjka kisika (hipoksije) pa je oslabljena i neodgovarajuća prehrana tkiva. Gusto, čvrsto kolagensko tkivo gubi prirodnu elastičnost zbog čega nastaju tvrde nakupine u obliku narančine kore. Potkožno masno tkivo se pregrupira u grudaste jastučiće koji olabavljuju okolno vezivo, a koža poprima neravan, brežuljkast izgled.

Utvrđivanje stupnja celulita uz pomoć termografskih ploča (kontaktna termografija) temelji se na promjeni temperature zahvaćenog tkiva. U početku su ta mjesta zbog otekline, nakupljanja krvi i proširenja kapilara i limfnih žila toplija. S vremenom formiraju se kvržice masnog tkiva, vezivno tkivo zadeblja, cirkulacija slabi i ta mjesta postaju hladnija. Termografske ploče su građene od tekućih kristala i mijenjaju boju prema temperaturnim razlikama kad se naslone na kožu (već u 2. stadiju pojavljuju se zone pojačane topline, u 3. stadiju stvara se slika leopardove kože, a u 4. stadiju koža je bez tonusa i na opip bolna, a zahvaćena područja su različitih oblika i veličine, crne ili smeđe boje.) Računa se da su 4/5 svih žena "žrtve" celulita.

Celulitu pridonosi: nedovoljan unos vode (dehidracija), loše plitko disanje, dugo sjedenje i manjak tjelesne aktivnosti, boravak u zatvorenom i zadimljenom prostoru, premalo sna, napetost i stres, nepravilna i neredovita prehrana i pušenje.

Nedovoljan unos vode dehidrira naš organizam koji je 60% sastavljen od vode, koja je otapalo i pokretač svih procesa u organizmu. U uvjetima kada organizam ne dobiva dovoljno vode dolazi do smanjenja zapremine izvanstanične tekućine - limfe, pa voda pojačano prelazi iz stanice u izvanstanični prostor i istodobno dolazi do zaostajanja Na i proteina koji vežu vodu. Celulit je na neki način znak dehidracije organizma (mehanizam borbe protiv isušivanja.) Tijekom dana potrebno je popiti najmanje 8 čaša od 2 dl vode, a u uvjetima pojačanog znojenja, jače tjelesne aktivnosti i 3 l, pa i više. Pritom treba naglasiti da čaj, kava, gazirana pića s umjetnim sladilima ne mogu biti zamjena za vodu, nego dopuna. Drugim riječima od ukupnog unosa tekućine, 2/3 bi trebala biti obična voda. Čaj primjerice sadrži tein koji je ekvivalent kofeinu iz kave, a djeluje kao diuretik pa još dodatno povuče vodu iz organizma.

Hormonski poremećaji mogu biti jedan od uzroka pojavnosti celulita (hormoni nadbubrežne žlijezde, jajnika i štitne žlijezde.) U uvjetima stresa nadbubrežna žlijezda izlučuje adrenalin i kortizol, hormone koji dovode do skupljanja krvnih žila poglavito kapilara i do jače mobilizacije masti i masnog tkiva, dok se manje glukoze iskoristi na periferiji (za mišićni rad) pa raste razina šećera u krvi. Osobe pod dugotrajnim stresom sklonije su pojavnosti celulita. Smanjeno izlučivanje hormona štitne žlijezde (hipotireoza) usporava metabolizam i dovodi do pretilosti u kombinaciji s celulitom. Hormonski poremećaji vezani uz menstrualni ciklus, primjerice hormon progesteron koji se izlučuje u drugoj fazi ciklusa ima osobinu zadržavanja vode.

Nedovoljna tjelesna aktivnost rezultira time da manje aktiviramo mišiće. Vježbanjem pokrećemo mehanizam za sagorijevanje masti - mišiće. Kod manje tjelesno aktivnih osoba najčešće je postotak masnog tkiva veći u usporedbi s mišićem. Mišići su glavni energetski potrošaći. Vježbanjem mišići dobivaju na volumenu (kilogram masti ima znatno veći volumen od kilograma mišića). To je razlog zašto se od dvije osobe iste tjelesne težine jedna doima debljom.

Vježbanjem (jačanjem muskulature) smanjujemo opterećenje na kralježnici i jačamo njezinu statiku i fiziološku zakrivljenost. Svaki kilogram viška u trbušnoj masi znači 7 kg viška opterećenja na kralježnici.

Neredovita, jednolična prehrana i preskakanje obroka dovode do toga da organizam pregladni pa se nakon toga pretrpa nepotrebnim kalorijama i pospremi u masno tkivo. Bolje je uzimati obroke češće, a u manjim količinama. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate (slastice i kolače), zasićene masti životinjskog podrijetla (iznutrice, suhomesnate i konzervirane proizvode). Osobito treba izbjegavati friteze i upotrebu jedne te iste masti u pečenju hrane. Prednost treba dati proteinima ribe i bijelog mesa bez kožice i mahunarkama, cjelovitim žitaricama i sjemenkama. Savjetuje se uzimati što više sezonskog voća i povrća i orašastih plodova te nemasnih mliječnih proizvoda. Nezasićene masne kiseline (omega - 3) iz plave ribe ili lana dovode do preraspodjele masnog tkiva i bolje prokrvljenosti i opskrbe kisikom.

Nutritivno neizbalansirana prehrana povećava sklonost pojavnosti celulita. Riječ je o manjku nekih vitamina i minerala; primjerice nedovoljan unos ili povećane potrebe za vitaminima B skupine, koji se kao enzimi uključuju u sve metaboličke procese u organizmu ili vitamina C koji je bitan za sintezu vezivnog tkiva (kolagena), za metabolizam masti, elastičnost krvnih žila i kapilarnu cirkulaciju. Od minerala važan je magnezij poglavito za bolje iskorištavanje energije (glukoze) u stanicama i za cirkulaciju općenito. Potrebno je općenito isključiti moguće metaboličke uzroke koji pogoduju nastanku celulita.

Danas se kombinira više metoda za otklanjanje celulita: aparativna, ručna, preparativna. Koriste se i kombinirane metode istodobnog vježbanja i dovođenja topline. Najprije već samo vježbanje dovodi do oslobađanja topline, a ako ju još pojačamo izvana, postižemo bolju cirkulaciju, osobito perifernu, jer toplina širi krvne žile, ubrzava se metabolizam (izmjena tvari u stanici) i oslobađanje otrova, dolazi do većeg izdavanja topline, odnosno znojenja. Kad se maksimalno znoji, čovjek može izgubiti od 1,5 do 4 l znoja na sat, što odgovara manjku na težini od kg. Treba naglasiti da je potkožno masno tkivo uspješan radijator (grije nas i čuva temperaturu tijela do 37°C. Ono istodobno sporo provodi toplinu. Ako pojačamo temperaturu izvana, potaknemo metabolizam u masnom tkivu, aktiviraju se enzimi (lipaze) koji počnu pojačano razgrađivati masne stanice.

Kod ručne masaže i limfne drenaže, masaža se radi u smjeru cirkulacije limfe s tim da treba početi od unutarnje strane stopala i potkoljenice (predio oko skočnog zgloba i iznad).Kod trodimenzionalne masaže djeluje se parcijalnim tlakom na površinu kože. Bitno je da se postigne potreban podtlak (negativan tlak do 0 mm Hg) čime se poveća protok limfe i za 10 do 50 puta.

U liječenju celulita od pripravaka se primjenjuju kreme, gelovi, serumi, ljekovita blata i eterična ulja. Cilj je postići što bolju prokrvljenost zahvaćenog tkiva. Pripravci se najčešće kombiniraju s ostalim metodama liječenja radi postizanja maksimalnog učinka.Uz individualan pristup prilagođen statusu svake osobe, treba uzeti u obzir sve moguće čimbenike nastanka celulita.

ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma,

Savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma,

Vitaminsko-mineralna dijagnostika,

J. Šižgorića 19, Zagreb, tel.:(01) 3456 974

Objavljeno u obiteljskom časopisu o zdravlju Zdrav život br. 57/2008.

Preuzeto za web Udruge, svibanj 2008.