UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE

ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION

Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.

Namirnice

Borovnice

Borovnica i antocijan 

Borovnica (Vaccinum myrtillus), je grmolika biljka , bobičastih plodova koji sazrijevaju u ljeto. Bobice su kiselkasto slatke i blago oporog okusa i sadrže kiseline : jabučnu, limunsku, jantarnu, vitamin C, provitamin A, tanine i bioaktivne tvari(flavonoide) koji su jaki antioksidansi.

Borovnice sadrže flavonoid  antocijan koji plodovima daje modru boju. Ovaj antioksidans primjerice sadrži i plod amazonskog drva života poznat kao Asai bobice. Najbolje je borovnicu koristiti svježu i iskoristiti vrijeme kada ona prirodno dozrijeva, no u terapijske svrhekoriste se i sušene bobice, sok te list u obliku čajeva, te ekstrakt biljke sa 25% flavonoida. 

Biološki aktivne tvari biljke imaju povoljan učinak na: 

1.         lošu cirkulaciju(osobito kod proširenih vena, te bolova i žarenja u nogama);

2.         ekstrakt borovnice povećava elastičnost i čvrstoću kapilara i popravlja mikro cirkulaciju što je važno kod osoba koje imaju dijabetes;

3.         klinička ispitivanja talijanskih znanstvenika potvrdila su povoljan učinak na poboljšanje vida(bolja prokrvljenost retine), te usporava degenerativne procese na oku kao što je katarakta(siva mrena). Dokazana je njena djelotvornost i kod upalnih bolesti sluznice usne šupljine i ždrijela.

4.         ekstrakt borovnice pomaže regeneraciju vidnog pigmenta rodopsina, važnog za pomaganje oku da se prilagodi na svjetlost i tamu;

5.         sušeni list borovnice koristi se u čajnim mješavinama za liječenje povišenog šećera u krvi(hiperglikemije), a djeluje i kao blagi diuretik(poboljšava izlučivanje urina).  

Autor: Slađana Divković, dr. med.

Dopredsjednica Udruge,

ACU Medic centar Zagreb ,J.Šižgorića 19 (Špansko)

Tel: 01 3456 974 , Mob : 091 5801677 

Izvadak iz teksta: «Biljni pigmenti u službi zdravlja»

Jagode

JAGODE (Fragaria vesca)

 

Porijeklo

Jagoda (Fragaria Vesca) pripada porodici ruža, a domovina joj je u Europi. Pored divlje šumske jagode, postoje još i brojne druge uzgojene vrste s velikim i raznim oblicima plodova, kao i vrtne jagode - mjesečarke. Nabrojit ćemo samo neke od poznatih sorti koje možemo pronaći u našim dućanima i tržnicama: „Miss“, „Addie“, „Miranda“, „Maya“, „Marmola“ i posebno rijetke mirisne šumske jagode.

 

 

Općenito

Proljeće i ljeto je doba jagoda. Naime, krajem ožujka iz staklenika nam stižu prve crvene, sočne, primamljive jagode koja nas cijelo ljeto mame svojim mirisom, bojom i obiljem zdravlja.

Također, jagode su idealna namirnica za razne kure čišćenja organizma i prilagodbe organizma, laganijoj, ljetnoj prehrani.  Naime, genetski program („kod“)  metabolizma ljudi već je milijunima godina prilagođen proljetnom i ljetnom porastu aktivnosti - više sunca, više vitamina iz voća, više elemenata u tragovima - a sve da bismo se mogli brže i više kretati.

Posebno je važno što se ne moramo "posebno truditi" za njihovu konzumaciju, jer njihov okrepljujući i osvježavajući okus nas jednostavno - mami!

Djelotvorne i prehrambene vrijednosti

Svježe ubrane jagode nisu samo najukusnije, nego i sadrže vitamine i minerale neophodne našem organizmu (bezobzira što jagode sadrže skoro 90% vode), a pogotovo odstranjivanju otrova iz tijela.

U razdoblju zrenja jagode doslovno „pohlepno“ u sebe uvlače antocijanine, crvena bojila koja u sebi sadrže karotene i čuvaju osjetljivi plod od tvari i bakterija koje bi mogle uništiti biljne stanice.

Prema nekim istraživanjima jagode vode po svojim antioksidantnim svojstvima na listi od 40 vrsta voća i povrća, u kojoj se nalaze špinat, kupine i borovnice.

·         Vrlo su niske kalorične vrijednosti, tako jedna šalica ima samo 35 - 50 kcal (ovisno o njihovoj slatkoći);

·         Interesantno je napomenuti da samo 8  jagoda  osigurava  količinu preporučenog dnevnog unosa vitamina C za djecu („jagodica - bobica“);

·         jagode sadrže do 90% vode;

·         sadrže i katehine (tanin) koji djeluje antibakterijski;

·         bogate su folnom kiselinom (važnom za stvaranje krvi i rast stanica);

·         bogate su kalijem;

·         izuzetno su bogate manganom, supermineralom koji je potreban čitavom metabolizmu, a osobito za kosti i krvi, hrani živce i mozak, opskrbljuje kožu pigmentima, a najvažnije je što potiče proizvodnju hormona u štitnjači, Također enzimi koji su prijeko potrebni za metabolizam nebi mogli djelovati bez mangana. Njegov nedostatak izaziva umor, bolove u zglobovima i razdražljivost, što je dovoljan razlog da kroz ovo proljetno obilje jagoda u naš organizam unesemo dovoljnu količinu tog elementa u tragovima;

·         lišće i korijenje jagode sadrži djelotvorne tvari koje se koriste u farmakologiji;

·         Ne sadrže natrij (sol);

·         Potpuno su bez masti;

·         Sadrži mnogo dijetalnih vlakana;

 

Ljekovita svojstva jagoda

Navedene djelotvorne tvari i nutritivna svojstva su dovoljna preporuka da iskoristimo vrijeme obilja jagoda, iz razloga što:

·         konzumacija jagoda svaki dan (jedna porcija dnevno od cca 8 - 10 plodova) pomažu u uništavanju slobodnih radikala, te sadržavaju  20% preporučljive dnevne doze folne kiseline (vitamin B vitamin topljiv u vodi!);

·         smanjuju razinu kolesterola u krvi (dijetalna vlakna);

·         smanjuju učestalost anomalija mozga i perifernog živčanog sustava, stvaranjem krvi i rastom stanica (folna kiselina);

·         djeluju protuupalno i antibakterijski (katehini,C vitamin);

·         odstranjuju otrove iz crijeva, ublažavajući probavne smetnje (opstipaciju, nadutost i grčeva) radi sadržaja katehina;

·         jačaju imunološki sustav i pospješuju metabolizam (sadržaj C-vitamina);

·         imaju diuretička svojstva i pospješuju čišćenju organizma, a ujedno i smanjuju visoki krvni tlak (radi sadržaja kalija);

·         plod šumske jagode se  u Starom vijeku koristio za bolji rad jetre i žučnih puteva;

·         list jagode sadrži  flavonoide, tanin, eterično ulje i vitamin C, a vrlo često se koristi u obliku čaja protiv proljeva, upala usne šupljine, zubnog mesa, te kao blagi diuretik, a radi se tako da se  1 gram usitnjenog lista prelije šalicom kipuće vode. Stoji 10 minuta, a potom se procijedi i pije ili hladan ili topao;

·         jagode se koriste za njegu zubi, jer svježe pospješuju bjelinu zubi, i to tako da ih polako žvačemo par minuta. nakon toga zube isperemo mlakom vodom u koju se može dodati prstohvat sode bikarbone;

·         prepolovljenim jagodama možemo osvježiti lice tako da ga lagano istrljamo, a također i ublažiti opekline od sunca;

 

Napomena: Bez obzira na njihovu nutritivnu vrijednost i korisnost, jagode mogu kod ljudi (a osobito kod djece) izazvati alergijske pojave, kao npr. mjehurići u usnoj šupljini i na usnicama, radi visoke koncentracije tanina. Zato bi bilo preporučljivo uzimati jagode iz bio uzgoja, te svakako prije konzumiranja dobro oprati u hladnoj vodi i pod laganim mlazom!

Također osobitu pozornost obratite pri kupnji uvoznih jagoda, koje svojim „ogromnim plodovima“, intenzivno crvenom bojom govore o tome da su tretirane i obrađivane pesticidima, herbicidima, pojačivačima rasta, smolama, voskovima i bojama nebi li se uzgojili što veći i crveniji plodovi!!

Jagode u kulinarstvu

Mnogi će se složiti da su jaogde od sveg voća nekako najpoželjnije („majsenzualnije“)  u slatkom ruhu - tj. prekrivene šlagom ili umočene u rastopljenu čokoladu i poslužene uz bijelo vino, ili u nekim istarskim restoranima poslužene kao hladna krem juha, a da ne govorimo o jagodama i šampanjcu. Također Talijani, kao majstori sladokusci (sjetimo se npr. Don Juana koji je jeo jarebice u umaku od čokolade!) također „eksperimentiraju s jagodam“  tako da na njih kapnu par kapi aceta balsamica kako bi im pojačali i dali neobičan okus, a isto tako i kombinacija jagoda i pršuta!!

Ipak  kraljica jagoda“ je šumska jagoda, koja plijeni svojim intenzivnim mirisom i posebnim okusom, te nisu bez razloga najvrijedniji sastojak deserata visoke kuhinje. No, vrijeme njihove zrelosti je vrlo kratko, za sakupljanje treba dosta vremena i volje, te im je iz tog razloga i cijena visoka.

Slasne, ukusne i mirisne jagode dovoljne su same po sebi, ali isto tako sastav su nebrojenih maštovitih kulinarskih inspiracija u izradi slastica (torte, kolači, sladoledi, marmelade) čiji okusi i izgled su praznik za nepce i oči svih sladokusaca.  Igri i mašti na volju i nikad kraja kad su jagode u pitanju!

Zanimljivosti o jagodama o kojima možda niste čuli:

·         U Belgiji postoji Muzej jagoda (Musee de laF raise - Wepion sur Meuse Belgique);

·         Shakespeare ju je opisao u Othellu i iskoristio kao ukras za Desdemonin ručak;

·         Jagoda pripada obitelji ruža, a legenda kaže: ako je prepolovite na dva dijela i polovice date osobama suprotna spola, to će se dvoje zaljubiti.

·         Indijanci su poznavali jagode i prije dolaska kolonizatora, i to umiješavajući ih u kruh! Nakon što su kolonizatori kušali taj kruh, načinili su svoju verziju i tako je nastao čuveni tzv. „jednostavni kolač od jagoda“.

·         U doba Grka i Rimljana jagode se još nisu uzgajale, nego su rasle kao divlja biljka.

·         Jagode ne rastu u tropskim krajevima.

·         Godine 1454. nastao je prvi dokument o jagodi, radilo se o biljci u herbariju .

·         Kraljica Anne Boleyn, druga žena Henrika VIII, koju je kasnije dao pogubiti, na vratu je imala obilježje od rođenja u obliku jagode, što su kasnije neki protumačili kao znak da je vještica.

·         U ostacima sojenica u Europi nađene su sačuvane sjemenke jagode (u jednoj jagodi je prosječno 200 sitnih sjemenki);

·         Jedinstvena je po tome što svoje sjemenje nosi na vanjskoj strani, a ne na unutarnjoj;

·         Jagoda je najranije voće u proljeće.

·         Hrvatska je 16.03.2011.g. izdala poštansku marku s motivom jagode (Fragaria vesca L.) koja je godine pod brojem serije 762. Hrvatska flora – Voće – Šumska jagoda;

 

Uppt, Pripremila: Mirela Vidović, 2011./2012./Up Dated svibanj 2017.

 

 

 

 

 

Izvori podataka:

1) Ljekovitost voća i povrća, Hrana koja liječi; autori: Klaus Oberbeil, dr.med. Christiane Lentz, Veble Commerce, Zagreb 2004;

2) Metro-Portal.hr (http://metro-portal.hr/vijesti/metro-gastro/desdemonin-uzitak/B.Govorčin);

3) "Zdravlje u voću" dr.med. Tina Ivković-Balja, Gospodarski list,, 2000. g;

4) http://www.violetlove.bloger.hr/post/jagode--cokolada/806679.aspx

 

 

 

 

 

ROTKVICA – POVRTNICA

(Raphanus sativus) 

Poznata još po narodnim nazivima kao što su: rotkva,crna rotkva, rodakva, rokva, redkev, rotkvica mjesečarka. 

Rotkvice su nezaobilazne na našim tanjirima prigodom uskrsnih blagdana, kao jedan od glavnih priloga uz šunku! Također mali okrugli crveni i jedri plodovi, izvrsna su i ukusna dekoracija! Ime potječe iz latinskog «radix» (korijen), jer one i to jesu, mali korijeni puni visokovrijednih, ublažavajućih i ljekovitih djelotvonih tvari. Povrtnica ili crna rotkva član je iste botaničke skupine porodice kao i repa, koraba (broskva) i kolerabica (Cruciferae). 

Porijeklo

Povrtnica je prastara kulturna biljka koja se u starom Egiptu uzgajala kao uljarica, a u Kini i Japanu još i dan danas u iste svrhe. Medicina starih Grka i Rimljana poznavala je ljekovitost povrtnice kao sredstva protiv kašlja i za liječenje dišnih organa, radi  sadržaja gorušične kiseline. Danas su roktvice su raširene po čitavom svijetu u umjerenim klimatskim zonama. Na našim tržištu najviše kupujemo uvozne i to iz Nizozemske i Belgije, a dijelom domaće, uzgojene na otvorenom ili u staklenicima, pa ih tako možemo nabavljati skokro kroz cijelu godinu.  

Djelotvorne tvari 

Rotkvice su bogate balastnim tvarima koje pospješuju crijevnu peristaltiku, tj. ubrzavaju prolaz hranjivih tvari kroz crijeva, a istodobno brže izbaciju otrovne i štetne tvari iz crijeva i spriječavaju njihovu tromost. Najvjažniji sastav povrtnice je goručičina kiselina koje ima od 11,5 do 24% u plodu, ovisno o sortama.

Sadržaj gorušičnog ulja potiče uništavanje loših bakterija i gljivica već na samom jeziku i u sluznici desni, a osjeća se kao lagano žarenje. Ljekovita ulja koja se isparavaju za vrijeme žvakanja, istovremeno dezinficiraju sluznice nosa i ostalih susjednih šupljina.  

Antibakterijsko djelovanje pomaže kod tegoba koja izazivaju nadutost i proljev,  uslijed pojava gcrijevnih gljivica koje mogu biti tvrdokorne i uzrokovati zdravstvene tegobe u obliku nadražaja crijeva, a u kroničnom i teža crijevna oboljenja.  

Također rotkvice sadrže i veću količinu folne kiseline (važne za stvaranje krvi, rast, mozak i živčani sustav) kao i vitamin C (za održavanje imuniteta i mentalno zdravlje).  Pored toga rotkvice su najvažniji izvor selena koji štiti sve stanice od opasnih slobodnih radikala. Energetska vrijednost korijena iznosi cca 70 kcal na 100 gr.

 Ljekovita svojstva 

Rotkvice pomažu u: 

1)      uništavanju bakterija i gljivica u želucu i crijevima;

2)      dezinfikaciji sluznice usne šupljine i nosa;

3)      kod nadutosti, proljeva i zatvora jer potiču peristaltiku crijeva i lučenje probavnih sokova;

4)      prevenciji protiv kamenaca (žućnih, bubrežnih i u mjehuru) jer stimulira izlučivanje žući i probavne sokove;

5)      smanjuje razinu kolesterola i masnoća u krvi;

6)      aktiviraju živčani sustav;

7)      rastvaraju sluz kod prehlada i kašlja;

8)      izvor su hranjivih tvari za stvarnje krvi i rast stanica; Također se preporučuje konzumiranje rotkvica prilikom bavljanja sportom i gimnastikom (jogging, istezanje, aerobic, biciklizam) jer izvrsno pročišćuju dišne puteve, omogućuju lakše disanje i pročišćuju krv.  

Preporuka u kulinarstvu 

Rotkvice su najbolje sirove, u kombinaciji sa drugim salatama, ili same i narezane na kriške. No, ukoliko ih režete na kriške nemojte da dugo stoje jer gube vitamine i aromu. Također za one kojima je njihov okus prejak, mogu se narezati, malo posoliti i začiniti maslinovim uljem!! 

Prilikom kupovine moraju biti čvrste i crvene. Ukoliko ih jedete u većim količinama (preko 100 g dnevno) nastojte ihz nabaviti kod bioloških uzgajivača ili u trgovinama zdrave hrane.naime, rotkvice se ubrajaju među povrće koje je opterećeno nitratima. Soli dušićne kiseline dolaze iz dušičnih umjetnih gnojiva u biljku. Stoga je potrebno rotkvice temeljito prati u tekućoj vodi i izribati ih. 

Rotkvica inače nije tako čest gost na našijm trpezama upravo radi svog oštrog i ljutitog okusa, ali zato su sve popularnije u prehrani ljubitelja zdrave hrane i zaljubljenika u povrće i kod ljudi s određenim zdravstvenim tegobama (osobito probavnim) kojima su rotkvice prirodni lijek a i izvrsna delikatesa! 

Izvori podataka: Knjiga: «Ljekovitost voća i povrća – hrana koja liječi», K. Oberbeil i dr. C. Lentz, Zagreb, Veble Commerce,1991.

Knjiga: «Vegetarijanska kuhinja», LJ.  i M. Grubor,  Zagreb, SNL. 1989.

Coolinarika.com  

Pripremila: Uppt, ožujak 2010./Mirela Vidović 

Preporuka recepti: 

Salata od rotkvica;

Blaga salata od rotkvice i jabuka;

 

ŠPAROGE

Narodna imena: Špargla, Beluš, Kuka, Kalenac, Mekostruk, Vilina metla

Šparoge su povrće i delikatesa ranog ljeta, jer sadrže široku lepezu ljekovitih tvari, a njihovo doba je od travnja do srpnja. 

Naime, šparoge se ubrajaju među najbolja prirodna sredstva za pomlađivanje i unose proljeće i ljeto izravno u tjelesne stanice, što je posebno važno za vitalnost i budnost organizma. Premda je njihov uzgoj vrlo složen, šparoge već odavno nisu samo hrana bogatih.

Šparoge se posebno cijene već više od 2000 godina. U Kini je šparoga bila tražena kao lijek protiv suhog kašlja i oteklina, a također se smatralo da ublažava bolove u nogama pa se koristila u pripremanju kupki. U Francuskoj su ovu biljku hvalili kao diuretičko sredstvo koje ima moć rastvaranja bubrežnih kamenaca. Danas ih se najviše sadi  u području Mediterana (Grčka),  no ubrzo su se počele kultivirati u cijelom svijetu.

Najbolje uspijevaju u klimatskim uvjetima pogodnim za uzgoj vinove loze, tako da nije nimalo slučajno što se najviše uzgajaju i beru (i najčešće konzumiraju) u Istri, i to one debljih stabljika prve kvalitete.Danas je poznato otprilike 300 vrsta, no samo ih je 20-ak jestivih. Danas se mogu nabviti u trgovinama i na tržnicama pakirane u svježnjiće, sortirane prema trgovačkim oznakama (npr. zelene, bijele, ružičaste, ljubičaste idt.) što im i određuje cijenu!

Mesnate stabljike šparoga uvijek su se smatrale vrijednim povrćem, a cijenjene su zbog svojega sočnog okusa i blage teksture. Većina konzumnih šparoga je zelene boje, no dvije vrste, također jestive, su iznimka; bijele, najčešće se prodaju konzervirane, a rastu ispod zemlje te nemaju klorofila pa stoga ni zelenu boju, te ružičaste, mnogo manje od zelenih i bijelih, čiji okus više podsjeća na voće nego na povrće.

Djelotvorne tvari

Podzemni korijeni crpe velike količine djelotvornih tvari iz zemlje, tako da šparoge u sebi sadrže mnoštvo neophodnih vitamina i minerala, a to su uglavnom:

·         provitamin A (štiti sluznicu, daje snagu vida i zaštitu stanica);

·         bogate su vitaminom C potrebnim za imunitet i psihičke napore;

·         prebogate su vitaminom E koji nam pomaže kod ranog starenja i obnove kože, srčanih problema, upalnim pojavama, pomaže kod zacjeljivanje rana. Jedan obrok šparoga pokriva dnevne potrebe za vitaminom E!

·         bogatstvo vitamina B (veća količina tiamina (B1 za živce), riboflavina (B2 za cjelokupni metabolizam, staničnu energiju, kožu, kosu), nevjerojatne količine piridoksina (B6 za sintezu bjelančevina), biotina („vitamina ljepote“ za mekanu kožu i punoću kose), niacina (B3 za staničnu energiju, spavanje);

·         šparoge „drže svjetski rekord“ u bogatstvo folne kiseline - jedan gram sadrži više od jednog mikrograma ove vrijedne biološke tvari za pomlađivanje stanica, stvaranje krvi i hormona, te izvrsnu namirnicu potrebnu ženama u reproduktivnom razdoblju, posebno onima koje razmišljaju o trudnoći (1 šalica šparoga sadrži oko 270 mcg folne kiseline);

·         u prosjeku sadržava oko 600% mineralnih sastojaka, od čega više od trećine otpada na kalij;

·         visok udio kalija i nizak natrija, zajedno s aminokiselinom asparginom, čini šparogu prirodnim diuretikom. Ovakvo svojstvo šparoga od davnine se koristi za ublažavanje simptoma PMS-a (retencije vode), reumatoidnog artritisa te kod povišenog krvnog tlaka;

·         balastne tvari (celulozna vlakna) koje izvrsno reguliraju tromost crijeva i održavaju zdravu sluznicu crijeva;

·         šparoge sadrže rijedak element u tragovima cink (Zn), koji je nezamjenjiv dio više od 300 vitalnih enzima, a za jačanje vezivnih tkiva i krvnih žila, te aktiviranje mozga i zaštitu kože.

·         Šparoge sadrže specijalnu vrstu ugljikohidrata, inulin, koju ljudski organizam ne može probaviti, ali «dobre» bakterije našega probavnog trakta Bifidobacteria i Lactobacilli mogu.  

ŠPAROGE I ZDRAVLJE
 

Šparoge su zbog svoga bogatog nutritivnog sastava izuzetno cijenjene i preporučaju se kao sastavni dio proljetnog jelovnika, posebice kod određenih bolesti i stanja. Također su  vrijedan izvor kombinacije nutrijenata prijeko potrebnih našem organizmu u prijelaznom razdoblju proljeće/ljeto.Iz svega navedenog možemo konstatirati da šparoge kao nutritivno vrijedna namirnica pomaže pri:

·         jačanju živčanog sustava (posebno otpornost prema stresu);

·         aktiviraju izmjenu ugljikohidrata, bjelančevina i masnih tvari;

·         slabovidnosti i „noćnom sljepilu“;

·         djeluju oživljavajuće i pomlađujuće na kosu, kožu i vezivno tkivo;

·         pomažu kod poremećaja raspoloženja i spavanja, te poremećaja i nedostatke koncentracije;

·         potiču stvaranje krvi i opskrbom kisikom;

·         jačaju imunitet i djeluju preventivno protiv upala;

·         jačanju sluznica u tijelu;

·         pomažu kod mršavljenja (na 100 g daje cca 30 kcal) te je siromašna bjelančevinama i ugljikohidratima, a također i radi diuretičkih svojstava;

·         otklanjaju tromost i opstipaciju crijeva;

·         izvrsna namirnica osobama koje boluju od diabetesa, te za slabokrvne osobe.

·         konzumiranjem šparoga tjedan dana u količini od cca 200 g dnevno, daje osjećaj svježine i poletnosti;

Savjeti  za kupovinu i pripremu šparoga

Šparoge su pravo proljetno povrće, a najčešće se beru između ožujka i svibnja, ponegdje čak i do srpnja. Danas je poznato otprilike 300 vrsta, no samo ih je 20-ak jestivih. Mesnate stabljike šparoga uvijek su se smatrale vrijednim povrćem, a cijenjene su zbog svojega sočnog okusa i blage teksture.  

Šparoge se danas pripremaju na razne načine (salate, juhe, variva,konzerviranje), no bitno je da vanjski slojevi šparoge sadrže najviše vitamina i mineralnih soli, što znači da ih treba pripremati neoljuštene.

a) Pri odabiru šparoga uvijek se odlučite za one koje nisu drvenaste (moraju „pucati“ kad ih savijete);

b) Pri kuhanju šparoge uvijek stavite veću količinu jer kuhanjem gube skoro polovinu mase (npr. kao blitva i špinat);

c) Kuhaju se obavezno poklopljene ili u ekspresnom loncu, tako da se zapravo kuhaju u pari, a u lonac se stavljaju u svežnjićima sa vrhovima prema gore, a voda se nalije do polovice;

d) Pripremite šparoge maksimalno dan-dva nakon što ste ih kupili;

e) Ukoliko su šparoge drvenaste, ne treba ih baciti, već se mogu kuhati u juhi od povrća kojoj će tako dati jači okus;
f)  Čuvajte šparoge u frižideru tako da dno šparoga bude zamotano u papir;

g) Pri pripremanju šparoga nemojte koristiti željezne posude jer tanini iz šparoga mogu reagirati sa željezom  i  uzrokovati gubitak boje stabljika;

h) Zbog visokog udjela nitrata, šparoge ne smijete podgrijavati.

i) Uz šparoge pijte samo bijelo vino, ili neki drugi naptiak po vašem izboru. Svakako izbjegavajte crno vino,  jer ono neutralizira vitamin B1, tako da ga organizam uopće ne može iskoristiti. 

Danas uz malo truda i znanja, šparoge možete jednostavno i uz male troškove (ali i trud i strpljenje) uzgajati u vlastitom vrtu. Stanovnici primorskih krajeva i dan danas u svibnju i lipnju beru samonikle šparoge uz puteve i živice, na livadama i proplancima, ali uz dodatni oprez!!Zato ipak bolje, posjetite tržnice i priuštite si ovo interesantno povrće barem jednom tjedno na vašem stolu!!

Pripremila: UPPT/28.04.2010./Mirela Vidović

Izvori podataka:

1) Ljekovitost voća i povrća, Hrana koja liječi; autori: Klaus Oberbeil, dr.med. Christiane Lentz, Veble Commerce, Zagreb 2004.;

2) Vegetarijanska kuhinja, Posebno izdanje; autori: Ljubomir i Maja Grubor; SNL, Zagreb, 1989.;

3) Vitaminoteka, Vaše zdravlje; 

Ostali tekstovi: 

Šparoge - ljekovita proljetna delikatesa;

Šparoge  se posebno cijene već više od 2000 godina; 

Pogledajte recepte: 

Palačinke sa šparogama;

Šparoge u umaku od peršina;

Salata od šparoga s narančama;

Šparoge s porilukom;

PORILUK

(Allium ampeloprasum var. porrum )

U narodu poznat kao praziluk, porjak, por, purić, pasji luk i perasti luk

Poriluk je vrlo stara kultivirana biljka koja je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum koja se javlja u Portugalu i sjevernoj Africi, odnosno istočno u Turskoj i Iranu.Uzgajali su ga još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. Plinije opisuje  Dane poriluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas. Poriluk je pak danas nacionalni simbol Walesa.

Poriluk sa svojim dugačkim,cjevastim listovima i kuglastim cjevotima pripada porodici ljiljana!!! 

Energetska i nutritivna vrijednost 

Poriluk je najbliži sordnik crvenog luka, češnjaka, drobnjaka i ostalih vrsta luka, ali je od svih njih najblaži po okusu, a ima i još jednu važnu prednost pred svojim suplemenicima – najlakše se uzgaja i daje najveće prinose, te je otporen prema niskim temperaturama! Biokemijski sastav poriluka nešto je siromašniji od npr. crvenog luka i češnjaka, ali je u nekim drugim tvarima neusporedivo bogatiji i djelotvorniji. 

Poriluk sadrži eterična ulja koja sadržavaju alizin (spoj sumpora) što se smatra jednim od najdjelotvornijim sastavom u probavnom procesu; uljikohidrate (6,4%); bjelančevine (1,9%); biljna ulja (0,3%);vitamin C (više nego luk i češnjak) i betakaroten;biljne sluzi. 

Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće. 

U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevna flore, a ima i blago laksativno djelovanje.

Također se preporučuje kao jedna od namirnica za detoksikaciju orgnaizma, ne samo radi svog diuretičnog djelovanja, već i iz razloga što 100 gr ove namirnice sadržava svega 73 kcal!!!! 

Poriluk je dragocjen zbog svog sadržaja organosumpornih komponenti, fitokemikalija koje se razlikuju kod pojedinih grupa povrća i svaka od njih ima povoljno djelovanje na zdravlje. One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu. 

Želimo li organizmu pružiti najviše što možemo, raznolika prehrana svakako podrazumijeva dnevni unos od 3 do 5 obroka povrća što će povremeno uključiti i poriluk, bez obzira radi li se o sirovom ili kuhanom povrću, je li ono svježe, smrznuto ili konzervirano.   

Npr. jednotjedna terapija sa dnevno 200 gr poriluka može značajno sniziti razinu kolesterola i masti u krvi. Iz svega navedenog možemo reći da je poriluk izvrsna namirnica koja koja liječi tako što: 

a) čisti želudac i crijeva od bakterija i gljivica što su uzročnici raznih tegoba (napuhavanje, grčevi, proljevi);

b) izvrsno održava probavu i održava zdrava crijeva, te je izvrsna preventivna namirnica protiv svih želučanih tegoba;

c) pomaže kod tegoba sa žilama (kao npr. kod proširenih vena), potiče prokrvljenost organizma,  jer  radi svojih fibrinolitičkih svojstava spriječava zgrušavanje krvi, čini krv rijeđom;

d) pomaže rast novog mladog vezivnog tkiva, održava elastičnost stijenki žila, proizvodnju hormona, a sve radi znatnog sadržaja cinka;

e) djeluje preventivno protiv hemeroida;

f) pomaže kod tegoba s mokraćnim mjehurom, jer ulje ulje alizin izlučuje se preko bubrega u mokraćni mjehur, gdje razvija svoje antibakterijsko djelovanje;

g) preporuča se u programima prehrane prilikom smanjenja tjelesne težine radi nisko kalorične vrijednosti, i bogatstvo vlaknastih tvari;  

Priprema jela s porilukom 

Poriluk se može jesti sirov ili kuhan, što ne umanjuje vrijednost fitokemikalija premda određeni gubitak mikronutrijenata kulinarskom pripremom ne možemo izbjeći. Poriluk se često koristi kao začinsko povrće, kao nešto okusom jači,dodatak salatama, juhama, umacima, ali ima i sva svojstva koja bi ga mogla učiniti i glavnim jelom nastolu.

Ovo je povrće izvrsan dodatak u raznim i jednsotavnim , ali najčešće se poriluk kuha i poslužuje s  krumpirom (na razne načine) te dodatkom dodatkom maslinova ulja ili maslaca. Budući da se poriluk nalazi u grupi povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris, te je izvrstan je dodatak juhama i salatama (npr. kao zamjena za luk).

Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta te pripremati soufflé. Međutim kad jednom dođe na stol, znalački pripremljen, izvrsna je hrana, a za mnoge upravo i poslastica, bilo zimi, ljeti ili sada početkom proljeća. 

Na kraju savjet domaćicama. Preporuča se nabavljati poriluk s bujnim, svježim zelenim listovima «perjem»),  koristiti cijelu stabljiku (bijeli dio i lišće), jer je poznato da lišće sadrži nekoliko puta više hranjivih sastojaka i vitamina nego bijeli dio. Stoga je neporetno da se, prilikom priprema salata, lišće odbaciju, jer ono se može pripremiti kao osnova za razna jušna jela (juhe i variva). 

Savjet Udruge: ukoliko u prehrani ne podnosite crveni luk, umjesto njega koristite poriluk (u količinama koje odredite da su vam dostatne pri pripremi određenog jela - npr. krumpir salate - kombinirajte i bijeli i zeleni dio - dobrog je okusa i vrlo dekorativnog izgleda)!!  

 

Izvori podataka: Knjiga: «Ljekovitost voća i povrća – hrana koja liječi», K. Oberbeil i dr. C. Lentz, Zagreb, Veble Commerce, 2004.

Knjiga: «Vegetarijanska kuhinja», LJ.  i M. Grubor,  Zagreb, SNL. 1989. 

Pripremila: Uppt, ožujak 2010./Mirela Vidović 

Preporučujemo Vam neke od ovih jednostavnih ali vrlo ukusnih recepata:

Salata od poriluka;

Poriluk s rajčicama i maslinama;