Namirnice

Smatra se da je podrijetlo smokve Mala Azija, gdje su uzgojene najbolje sorte na svijetu. Kako biljci smokve pogoduju izrazito topli klimati, tijekom vremena se proširila u zemlje Sredozemlja; Španjolsku, Italiju, Tursku, Portugal i Grčku koji su i najveći uzgajivači i proizvođači ovog ukusnog voća. Kod nas smokva najbolje uspijeva u Dalmaciji i Primorju gdje se uzgaja oko 50 sorti smokava. To je inače plodonosno listopadno drvo iz porodice dudova.

Smokva se uzgaja ponajprije zbog sočnih plodova vrlo velike nutricionističke vrijednosti. Mogu se konzumirati svježe ili sušene, same ili uz rakiju i pršut, od njih se može raditi pekmez a mogu biti i dijelovi kolača i pita. Svježe sadržavaju 12-14% šećera, uglavnom fruktozu i glukozu, 0,1-0,4% organskih kiselina te 0,5-4,2% pektina. U suhim plodovima je udio šećera čak 50-70% pa tako imaju veliku kalorijsku vrijednost. Također imaju i blago laksativno djelovanje. Od vitamina u smokvama se nalaze vitamin C, B_1, B ₂, karoteni. Bogat su izvor različitih minerala od kojih su najzatupljeniji kalcij (144 mg u 100 gr), kalij, magnezij, fosfor, željezo, bakar. Zanimljivo je da je u smokvama količinski omjer kalcija i magnezija idealan za najbolju adsorpciju ova dva minerala.

Za sušenje su najprikladnije sorte koje ranije dozrijevaju. Plodovi moraju biti krupni fine arome, mekog mesa i nježne pokožice. Nanižu se na konac te se suše na prozračnom i sunčanom mjestu. Na površini suhih smokava nalazi se fina bjeličasta prevlaka od iskristaliziranog grožđanog šećera. Preporučeno ih je čuvati u prozračnoj ambalaži na podrumskoj temperaturi. Prženjem suhih smokava se može se dobiti zamjena ili dodatak kavi.

Svježe smokve ne mogu zadržati svježinu duže od tri dana u hladnjaku te ih je stoga teško transportirati i na kontinentalnim tržištima postižu solidnu cijenu. Najbolje ih je konzumirati svježe ubrane sa drveta i to one plodove koji su pred otpadanjem jer su najslađi.

 www.hah.hr/objavljeno listopad, 2007.